Daleko smo od zemlje znanja

(Slobodna Dalmacija) Kada je 2000. godine trećesiječanjska koalicija stupila na vlast, sindikati znanosti i školstva žestoko su se obrušili na Vesnu Pusić koja je tada izjavila da najprije treba gospodarski oporaviti zemlju, a onda će biti (više) novca i za znanost. No, čini se da se stvari ni desetljeće poslije nisu previše promijenile, a ta je izjava postala paradigma odnosa prema području koje su ozbiljnije zemlje odavno prepoznale kao nositelje napretka i razvoja.

Očigledno, ni ovoj vlasti obrazovanje i znanost nisu prioriteti jer su izdaci za taj resor u ovogodišnjem proračunu srezani za više od 320 milijuna kuna, što je među najvećim padovima u odnosu na prošlu godinu. Neugodno jer su, uz dužno poštovanje, ministarstva Mirele Holy, Vesne Pusić ili Predraga Matića dobila čak više nego lani.

Sindikati Å¡kolstva upozoravaju da, bez obzira na to Å¡to plaće učitelja neće padati, smanjenje sredstava znači da u Hrvatskoj staje Å¡kologradnja, a time se nastavlja i rad Å¡kola u dvije i tri smjene, zaposlenici mogu računati na ukidanje božićnice i regresa te restrikcije sredstava za prijevoz, novca za nastavnu opremu i pomagala jedva će biti i za održavanje postojećih…

Akademik Vladimir Paar često kao primjer navodi Kinu, koja je s mjerama gospodarskog razvoja, utemeljenog na znanju, počela još prije 30 godina, a danas je svjetska velesila. Jedna od važnijih mjera bila je, uz ostalo, stimuliranje i nagrađivanje učitelja. Hrvatska je očigledno daleko od „kineskog poučka“, ali i proklamirane krilatice iz prošle dekade o „zemlji znanja“.