PoÄinje li se ovih dana provoditi obrazovna reforma “ispod žita”, skriveÄki i bez javne rasprave, bez da se ikoga o tome obavijesti ili pita? Podijelit ćemo informacije koje za sada imamo, a sve je bazirano na Å¡aptanjima iz hodnika: na nekim sjednicama nastavniÄkih vijeća u ekonomskim Å¡kolama reÄeno je da se drastiÄno smanjuju biologija i kemija, hotelijersko-turistiÄki smjerovi idu na reduciranje matematike, dok se u većini struÄnih smjerova iz gradiva matematike uklanjaju kompleksni brojevi.
Ako ovo zvuÄi pomalo kaotiÄno, kao rekla-kazala, to je zato jer su informacije sakupljene s nekoliko razliÄitih mjesta na kojima nitko nije htio reći niÅ¡ta konkretno, a informacije su, kao Å¡to je reÄeno, potekle sa Å¡kolskih nastavniÄkih vijeća. Å to se tiÄe samih reformi, ne zna se tko, ne zna se koliko, ne zna se po kojem dokumentu, drugi rijeÄima, ne zna se niÅ¡ta, osim da se neÅ¡to dogaÄ‘a.
I dok priznajemo da je sasvim moguće da je rijeÄ o “radio Milevi”, rekla-kazala, trabunjanjima nastavnika preplaÅ¡enih za svoje radno mjesto, ali ne dovoljno da bi progovorili o konkretnim informacijama koje imaju, vrijedi primijetiti da je zanimljiva podudarnost da su sve ove glasine poÄele stizati s razliÄitih strana taman u nekoliko proteklih mjeseci. I ako je zaista rijeÄ o tome, ako je zaista neki odbor u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i tehnologije odluÄio poÄeti mijenjati nastavne planove i programe, postavlja se pitanje može li se tako neÅ¡to raditi:
1. u tajnosti, bez da se promjene objave na relevantnim mjestima
2. iznenada, bez javne rasprave, bez bilo kakve rasprave
3. usred promjene vlasti, kad stari ministar vjerojatno Äak viÅ¡e ni ne provodi vrijeme u Ministarstvu, a novi joÅ¡ nije stupio na dužnost.
Zapravo, kad se malo bolje razmisli, ova treća opcija ima itekako smisla ako pogledamo na koji naÄin su se do sada donosili propisi, pravilnici, zakoni i programi, kao da je Ministarstvo tajna služba u kojoj se ne smije znati tko Å¡to radi, a ni Å¡to se zapravo radi. Dok nema nadležnog ministra koji bi mogao staviti stvar pod svoju kontrolu – po principu “dok maÄke nema, miÅ¡evi kolo vode”, odnosno, “dok nema ministra, birokrati vode glavnu rijeÄ” – a kad napokon stupi na dužnost, doÄekat će ga svrÅ¡en Äin koji su realizirali “struÄnjaci” koji već desetljećima drmaju hrvatskim Å¡kolstvom bez da ikome za to odgovaraju, moralno, intelektualno ili kazneno.
Ostaje nam vidjeti hoće li se ta praksa nastaviti i s novim ministrom, ili će i ovu instituciju, nakon trideset godina hermetiziranosti, napokon pogoditi jedna dobra, stara, kvalitetna, staromodna Äistka.
Mogu li se sadržaji samo tako reducirati, mijenjati ili što već ako nije donesen novi PIP za svaki predmet?
Tko Å¡alje uopće takve dopise (imenom i prezimenom), naredbe i sliÄno? Kome se to Å¡alje? Pa valjda postoji neki pisani trag o svemu. Nismo u kamenom dobu da se informacije Å¡ire usmenom predajom i toljagom. Osim toga, niÅ¡ta Å¡to pismeno nije ozakonjeno ne želim primijenjivati u radu i toÄka.
Svi su scenariji mogući, ali sam sklonija vjerovati da netko iz redova buduće oporbe želi širiti paniku.
Ajmo ostati skoncentrirani i mirni dok se stvar ne razjasni. Tko, kome, kada, gdje i žašto.
Meni se Äini da je dovoljno da netko iz Ministarstva *nazove* Å¡kolu i kaže im da se mijenja program i kako se mijenja, i da ravnatelj odmah poskoÄi izvrÅ¡iti direktivu, usmeno, pismeno, opravdano, neopravdano, uopće nije bitno. Ako tako kažu u Ministarstvu, onda je to tako i kvit.
Dragi, moji nastavnici!
Kao profesorica biologije izražavam svoju zabrinutost o smanjenju biologije budući da je danas ekologija top tema u svim životnim sferama jedino ako su profesori nekih drugih predmeta kompetentniji za ovu temu. Isto tako u vrijeme kada mladi nepromišljeno ulaze u spole odnose i ravnodušno se odnose prema spolno prenosivim bolestima i u vrijeme kada je pretilost problem današnjice, pitam se trebamo li rezati biologiju u školama!
Nevjerojatno je da se o tako neÄemu opće razmiÅ¡lja. Biologija u srednjim strukovnim Å¡kolama, izuzevÅ¡i medicinske smjerove (iako je i tamo premalo zastupljena!), je minimum minimuma. Stvorit ćemo fah idiote koji, kao Å¡to je već spomenuto, neće znati osnove funkcioniranja vlastitog organizma, a o svijetu oko sebe, ekologiji, zaÅ¡titi okoliÅ¡a i sl. bolje da ni ne govorim. Kako kasnije oÄekivati savjesne i odgovorne ljude ako smo im uskratili obrazovanje o temama esencijalnim za funkcioniranje pojedine osobe i druÅ¡tva općenito.
S obzirom da i u novinama Äesto Äitamo nebuloze vezane za te teme, pisane od strane novinara koji su ipak trebali zavrÅ¡iti nekakav fakultet, možda me to ni ne bi trebalo Äuditi. Tako se nedavno u jednom od najprodavanijih dnevnih listova moglo proÄitati kako su vatrogasci nakon požara u rafineriji Sisak skupljali *ugljikohidrate*. Znanje ide kvragu, crno nam se piÅ¡e.