(Slobodna Dalmacija)Samo me, molim Vas, saslušajte i napišite tekst o nepravdi koja mi se događa, jer sam sigurna da nisam jedina koja prolazi kroz slične traume… Nemojte mi pisati ime i ne snimajte mi lice, jer sam sigurna da u tom slučaju nikada ne bih našla posao. Bili su to uvjeti pod kojima je reporterima “Slobodne” otvorila dušu ne kakva bivša kriminalka ili osoba koja bi se imala čega sramiti (kako bi netko mogao pomisliti), nego mlada nezaposlena učiteljica razredne nastave koja samo želi raditi svoj posao, ali joj to nikako ne polazi za rukom.
Zanimljivo, riječ je o nekadašnjoj odlikašici u prestižnoj splitskoj gimnaziji i izvrsnoj redovitoj studentici razredne nastave Učiteljskog studija Filozofskog fakulteta u Splitu, koja već skoro sedam godina ne može naći posao. Svjesna je, kaže, činjenice da su teška vremena i da danas nije lako naći ni skromno plaćen, a vrlo odgovoran posao, kakav je učiteljski, ali smeta joj, tvrdi, što pri zapošljavanju nema nikakvih kriterija, nego ravnatelji u pravilu angažiraju koga oni izaberu, a njima podložni Školski odbor “amenuje”.
Vade se na višak
– Jedan ravnatelj splitske škole u kojoj je bilo oslobođeno pet novih radnih mjesta mi je, prilikom razgovora za posao, izravno rekao da pri zapošljavanju mora zadovoljiti pritiske iz političkih i crkvenih krugova. On je barem bio iskren, a drugi su se uglavnom “vadili” na priče o tehnološkim viškovima. Kao, ne mogu nikoga novoga zaposliti, jer je, zbog manjeg broja đaka, puno tehnoloških viškova.
Međutim, ono što je mene najviše ponukalo da istupim u medije jest činjenica da su web stranice Zavoda za zapošljavanje ovih dana zatrpane oglasima u kojima se traže nastavnici i učitelji za rad u školama. Meni je mrak na oči pao, jer su natječaji raspisani tek sada, kako bi se zadovoljila forma, a ljudi tamo već rade od početka rujna – ogorčeno će naša sugovornica. Dodaje kako se još ljetos, koncem prošle školske godine, znalo koliko će ljudi ići u mirovinu i koliko će biti upisanih prvašića, pa se tako raspolagalo i podatkom o eventualnim tehnološkim viškovima i potrebama za novim nastavnicima.
No, smatra naša sugovornica, očito su to bile informacije koje su mogli dobiti i iskoristiti samo odabrani. – Kada sam 2005. godine diplomirala i krenula tražiti posao, ravnatelji su me u startu odbijali jer nisam imala položen stručni ispit, premda to danas uopće nije uvjet za početak rada u školi. Shvatila sam da ću se bez toga teško zaposliti, pa sam počela tražiti neku školu gdje bih volontirala, dakle potpuno besplatno radila, da skupim godinu dana staža, kako bih stekla uvjete za polaganje stručnog ispita…
Nema stručnog ispita
Što je najtragičnije, čak i to mi je bio problem, jer u školama su me odbijali govoreći kako ne trebaju volontere. Tobože da im moraju plaćati doprinose… – svjedoči učiteljica, navodeći da je s teškom mukom došla do ravnatelja koji je pristao da volontira u “njegovoj” školi. – Tamo sam bila godinu dana, odrađivala sam i zamjene u toj školi, a kad sam položila stručni ispit, još su me iz te škole samo jednom pozvali na zamjenu. Od toga je prošlo već godinu dana…
Nedavno je u jednoj drugoj školi objavljen natječaj i, kada sam došla na razgovor, ravnatelj me pitao imam li položen stručni ispit. Odgovorila sam potvrdno, a kasnije sam saznala da je zaposlena osoba bez stručnog ispita – navodi učiteljica kojoj je to tek jedno u nizu razočaranja s kojima se suočila prilikom svoga mukotrpnog traganja za poslom.
– Znam da svi tražimo posao i nemam ništa protiv kolegica koje su tek diplomirale jer svi mi tražimo posao, ali ta nepravda, da netko odmah s faksa dobije posao, stvarno mi je više počela ići na živce… Nikad nije bila gora situacija, jer je Zakonom dopušteno da ravnatelji primaju osobe bez položenoga stručnog ispita, tako da nemamo nikakvu osnovu žaliti se na njihove odluke – navodi dalje učiteljica, dodajući da je poslala gomilu molbi za zapošljavanje u brojne škole, a da je nikada, baš nikada, nisu pozvali na razgovor.
– Ma zamislite, oni traže osobe koje će im raditi s djecom, a ne zovu ljude na razgovor?! Po meni jedino tako što se zapošljava preko veze, a ja vezu nemam – govori ova mlada razočarana žena. Dodaje da je više puta čula kako za radno mjesto u pojedinim školama treba naći dobrog posrednika i pripremiti najmanje 5000 eura, ali, veli, od nje nitko nije tražio tu vrstu mita. No, ono s čim se ne može pomiriti jest činjenica da nema apsolutno nikakvih kriterija prilikom zapošljavanja učitelja u školama. (Diana Barbarić)
Bodovanje
Našu sugovornicu upitali smo kako bi ona, da ima tu moć, riješila problem netransparentnog zapošljavanja u školama. – Za početak, trebalo bi ograničiti mandate ravnateljima. Ako predsjednik države može biti maksimalno dva puta zaredom biran, zašto onda Zakon ravnateljima dopušta da godinama rukovode školama?
Još je gore od toga što pri tome ne podliježu skoro nikakvoj odgovornosti. Osim toga, Ministarstvo obrazovanja bi na razini države trebalo propisati jasne kriterije bodovanja, sukladno kojima bi se nekome dala prednost pri zapošljavanju. Konačno, fakulteti bi trebali reducirati nastavni kadar, koji se samo gomila na Zavodu za zapošljavanje – tvrdi nezaposlena učiteljica.
“fakulteti bi trebali reducirati nastavni kadar, koji se samo gomila na Zavodu za zapošljavanje”- istina, na području Osijeka ima preko 300 nezaposlenih profesora hrvatskog jezika, a kojekakva veleučilišta niču u svakom gradiću što broj nezaposlenih povećava sve više i više… Slažem se s navedenim tvrdnjama u članku, i ja sam nezaposlena prof., i ne vjerujem da ću ikada dobiti stalan posao, nemam vezu a ni eure. nervira me i činjenica da djeca branitelja imaju prednost pri zapošljavanju – zašto?!