NiÅ¡ta bez veza: “Sedam godina ne mogu do posla zbog crkve i političara”

(Slobodna Dalmacija)Samo me, molim Vas, sasluÅ¡ajte i napiÅ¡ite tekst o nepravdi koja mi se dogaÄ‘a, jer sam sigurna da nisam jedina koja prolazi kroz slične traume… Nemojte mi pisati ime i ne snimajte mi lice, jer sam sigurna da u tom slučaju nikada ne bih naÅ¡la posao. Bili su to uvjeti pod kojima je reporterima “Slobodne” otvorila duÅ¡u ne kakva bivÅ¡a kriminalka ili osoba koja bi se imala čega sramiti (kako bi netko mogao pomisliti), nego mlada nezaposlena učiteljica razredne nastave koja samo želi raditi svoj posao, ali joj to nikako ne polazi za rukom.

Zanimljivo, riječ je o nekadašnjoj odlikašici u prestižnoj splitskoj gimnaziji i izvrsnoj redovitoj studentici razredne nastave Učiteljskog studija Filozofskog fakulteta u Splitu, koja već skoro sedam godina ne može naći posao. Svjesna je, kaže, činjenice da su teška vremena i da danas nije lako naći ni skromno plaćen, a vrlo odgovoran posao, kakav je učiteljski, ali smeta joj, tvrdi, što pri zapošljavanju nema nikakvih kriterija, nego ravnatelji u pravilu angažiraju koga oni izaberu, a njima podložni Školski odbor “amenuje”.
Vade se na višak
– Jedan ravnatelj splitske Å¡kole u kojoj je bilo osloboÄ‘eno pet novih radnih mjesta mi je, prilikom razgovora za posao, izravno rekao da pri zapoÅ¡ljavanju mora zadovoljiti pritiske iz političkih i crkvenih krugova. On je barem bio iskren, a drugi su se uglavnom “vadili” na priče o tehnoloÅ¡kim viÅ¡kovima. Kao, ne mogu nikoga novoga zaposliti, jer je, zbog manjeg broja Ä‘aka, puno tehnoloÅ¡kih viÅ¡kova.

MeÄ‘utim, ono Å¡to je mene najviÅ¡e ponukalo da istupim u medije jest činjenica da su web stranice Zavoda za zapoÅ¡ljavanje ovih dana zatrpane oglasima u kojima se traže nastavnici i učitelji za rad u Å¡kolama. Meni je mrak na oči pao, jer su natječaji raspisani tek sada, kako bi se zadovoljila forma, a ljudi tamo već rade od početka rujna – ogorčeno će naÅ¡a sugovornica. Dodaje kako se joÅ¡ ljetos, koncem proÅ¡le Å¡kolske godine, znalo koliko će ljudi ići u mirovinu i koliko će biti upisanih prvaÅ¡ića, pa se tako raspolagalo i podatkom o eventualnim tehnoloÅ¡kim viÅ¡kovima i potrebama za novim nastavnicima.

No, smatra naÅ¡a sugovornica, očito su to bile informacije koje su mogli dobiti i iskoristiti samo odabrani. – Kada sam 2005. godine diplomirala i krenula tražiti posao, ravnatelji su me u startu odbijali jer nisam imala položen stručni ispit, premda to danas uopće nije uvjet za početak rada u Å¡koli. Shvatila sam da ću se bez toga teÅ¡ko zaposliti, pa sam počela tražiti neku Å¡kolu gdje bih volontirala, dakle potpuno besplatno radila, da skupim godinu dana staža, kako bih stekla uvjete za polaganje stručnog ispita…
Nema stručnog ispita
Å to je najtragičnije, čak i to mi je bio problem, jer u Å¡kolama su me odbijali govoreći kako ne trebaju volontere. Tobože da im moraju plaćati doprinose… – svjedoči učiteljica, navodeći da je s teÅ¡kom mukom doÅ¡la do ravnatelja koji je pristao da volontira u “njegovoj” Å¡koli. – Tamo sam bila godinu dana, odraÄ‘ivala sam i zamjene u toj Å¡koli, a kad sam položila stručni ispit, joÅ¡ su me iz te Å¡kole samo jednom pozvali na zamjenu. Od toga je proÅ¡lo već godinu dana…

Nedavno je u jednoj drugoj Å¡koli objavljen natječaj i, kada sam doÅ¡la na razgovor, ravnatelj me pitao imam li položen stručni ispit. Odgovorila sam potvrdno, a kasnije sam saznala da je zaposlena osoba bez stručnog ispita – navodi učiteljica kojoj je to tek jedno u nizu razočaranja s kojima se suočila prilikom svoga mukotrpnog traganja za poslom.

– Znam da svi tražimo posao i nemam niÅ¡ta protiv kolegica koje su tek diplomirale jer svi mi tražimo posao, ali ta nepravda, da netko odmah s faksa dobije posao, stvarno mi je viÅ¡e počela ići na živce… Nikad nije bila gora situacija, jer je Zakonom dopuÅ¡teno da ravnatelji primaju osobe bez položenoga stručnog ispita, tako da nemamo nikakvu osnovu žaliti se na njihove odluke – navodi dalje učiteljica, dodajući da je poslala gomilu molbi za zapoÅ¡ljavanje u brojne Å¡kole, a da je nikada, baÅ¡ nikada, nisu pozvali na razgovor.

– Ma zamislite, oni traže osobe koje će im raditi s djecom, a ne zovu ljude na razgovor?! Po meni jedino tako Å¡to se zapoÅ¡ljava preko veze, a ja vezu nemam – govori ova mlada razočarana žena. Dodaje da je viÅ¡e puta čula kako za radno mjesto u pojedinim Å¡kolama treba naći dobrog posrednika i pripremiti najmanje 5000 eura, ali, veli, od nje nitko nije tražio tu vrstu mita. No, ono s čim se ne može pomiriti jest činjenica da nema apsolutno nikakvih kriterija prilikom zapoÅ¡ljavanja učitelja u Å¡kolama. (Diana Barbarić)

Bodovanje

NaÅ¡u sugovornicu upitali smo kako bi ona, da ima tu moć, rijeÅ¡ila problem netransparentnog zapoÅ¡ljavanja u Å¡kolama. – Za početak, trebalo bi ograničiti mandate ravnateljima. Ako predsjednik države može biti maksimalno dva puta zaredom biran, zaÅ¡to onda Zakon ravnateljima dopuÅ¡ta da godinama rukovode Å¡kolama?

JoÅ¡ je gore od toga Å¡to pri tome ne podliježu skoro nikakvoj odgovornosti. Osim toga, Ministarstvo obrazovanja bi na razini države trebalo propisati jasne kriterije bodovanja, sukladno kojima bi se nekome dala prednost pri zapoÅ¡ljavanju. Konačno, fakulteti bi trebali reducirati nastavni kadar, koji se samo gomila na Zavodu za zapoÅ¡ljavanje – tvrdi nezaposlena učiteljica.