Pišu: Nastavnici organizirano
Prisjetimo se 2019. i kako je završio naš štrajk – čvrstim obećanjem Vlade da će nepravedan položaj učitelja i nastavnika na začelju hijerarhije koeficijenata u javnom sektoru biti ispravljen nadolazećim Zakonom o plaćama u državnim i javnim službama i Uredbom o koeficijentima. Tko čeka, taj i dočeka: nadošli su i Zakon i Uredba. Pitate li se gdje su učitelji i nastavnici u novoj hijerarhiji, eno, naći ćete ih opet na začelju. Jedna od rijetkih djelatnosti u kojoj VSS ima koeficijent manji od 2 (riječima: dva) ili, da budemo precizniji, iznosi 1.97 (jedno cijelo devedeset i sedam stotinki).
Prisjetimo se, također, i najave ove reforme i postulata na kojima se trebala temeljiti, koji su se glasno reklamirali preko medija kao revolucionarni, oni koji će ispraviti drevne nepravde: jednaka plaća za jednaki rad, ujednačavanje plaća u državnim i javnim službama za iste poslove i poslove iste složenosti i sveopći rast plaća, odnosno primjerena plaća za sve zaposlenike državne i javne službe, što god to bilo.
Vlada je procijenila da je složenost poslova učitelja i nastavnika najmanja i da, shodno tome, najmanje vrijedi. Na stranu opravdanja o tome kako nas je puno – ova reforma primjenjuje se na oko 240 000 zaposlenika u državnoj i javnoj službi, od toga oko 40 000 učitelja i nastavnika. Dakle, činimo 16 % sustava. I u tom i takvom sustavu, učitelji i nastavnici su opet na začelju.
Sve što smo tražili 2019. je bilo ujednačavanje koeficijenata, priznavanje složenosti našeg posla. Sjetite se: nudili su povećanje osnovice, odbili smo, jer nismo šibicari, a nismo tražili ni onih 30 eura koje smo dobili u studenom, a čime se hvale sindikati. Cijelo vrijeme, kao i 2019., tražimo pravedan koeficijent za složenost našeg posla. A Vlada je lakonski odlučila da je naš posao najmanje složen, maltene lagan.
S druge strane, sindikati se bore za šaku eura više i ne čuju dok im članstvo praktički vrišti da ne žele to. Jedino što su sindikati ‘izborili’ je da se koeficijenti poravnaju unutar našeg sustava (što pozdravljamo, vrijeme je da tajnici i računovođe budu plaćeni sukladno svojoj visokoj stručnoj spremi), a ono što smo mi očekivali je da se naši koeficijenti izjednače sa srodnima u državnoj i javnoj službi. Ne da umanjimo ili omalovažimo druge struke u državnim i javnim službama, kako nam se imputira ovih dana, nego da dobijemo jednake koeficijente kakve imaju srodna zanimanja unutar sustava. Podsjetimo još i da je ‘reforma’ krenula privremenim dodatkom 60-80-100 koji se najavljivao kao mjera za nošenje s inflacijom dok se ne donese čuvena uredba o koeficijentima, a kojim se omalovažilo sve učitelje i nastavnike koji su napredovali u zvanju – oni koji su svojim napredovanjem zaradili viši koeficijent, dobili su manji dodatak.
Koju poruku je Vlada poslala ovom Uredbom? Učitelji i nastavnici su nebitni, njihov posao je jednostavan, nimalo kompleksan, a ako napreduju, treba ih kazniti. S druge strane, s novim odgojnim i metodičkim paradigmama i čitavim nizom novih polovičnih i navrat-nanos proguranih reformi, od ŠZŽ-a do CDŠ-a, nacionalnih ispita i državne mature, složenost našeg posla se udesetorostručila. Ali natruhe toga se u javnosti vide tek sporadično, kad se predsjednikovom sinu zaključi četvorka ili kad se dogodi Strojarska ili kad cijeli razred predloži učiteljicu za osobu godine… Onda svi lamentiraju o važnosti škole i učitelja za budućnost zemlje.
Koliko je percepcija javnosti o našem zanimanju iščašena pokazuje i nedavni članak jednog portala u kojem se učitelje uspoređuje s konjima bez ikakve osude resornog ministra ili sindikat koji blokira svoje članstvo, naziva ih hejterima i poručuje im da su bolesnici…
Samo zato što su kritizirali njihovo djelovanje. A kad usporedite koeficijente s drugima iz državnih i javnih službi, odgovor vodstva sindikata je da je to NEUSPOREDIVO. Kad pitamo ministra zašto je naš koeficijent lošiji od stručnog savjetnika za trening i obuku, odgovor je NEUSPOREDIVO. Skrolajte na početak teksta da ponovite što je bila svrha reforme: USPOREDITI koeficijente, jednaka plaća za približno jednake poslove i tako to.
Ali, najgore od svega je što i jedni i drugi tvrde da nam je s ovim NEUSPOREDIVO bolje.
U konačnici ispada da je baš sve NEUSPOREDIVO.
Evo, nešto neusporedivo i od nas. Mi mislimo da je nova uredba Vlade sranje, NEUSPOREDIVO sa svim ostalim sranjima koja su nam dosad servirali.