Pišu: Nastavnici Organizirano
S jeseni i s novom školskom godinom, evo nama još jednih pregovora sindikata i Vlade oko povećanja plaća za prosvjetne djelatnike.
Doduše, nakon što je konačna ponuda stigla u petak popodne, prosječni prosvjetar, koji bi nakon još jednog napornog i stresnog tjedna trebao apsolvirati ponudu s nekoliko kopernikanskih obrata, prije će pomisliti da je riječ o dogovorima, a ne pregovorima. Pogotovo kad se uzme u obzir da izjašnjavanje, ako ga uopće i bude kod svih sindikata, mora biti gotovo do 17 sati u ponedjeljak.
Mislili smo da će biti uzbudljivije od novog James Bonda, kad ono: dobili smo samo dvije nule, i Hello from the other side.
Ajde, dobro, ne budimo sitničavi. Scenarij je uključivao i hrabro i odlučno odbijanje predloženih 4% povećanja osnovice te povećanje od strane prestrašene Vlade na čak 5%!!!
A posebni šarm dogovoru daje možebitni rast plaće kroz koeficijente u 2024., prema projekcijama Vlade. Možebitni, jer se Vlada igra Vidovitog Milana – predviđa nešto… ali… znate kako to kod Milana završi… Pa je lako moguće da ćemo u ožujku ipak samo mazati ekran majonezom.
Zapravo, kažu, kad se sve uzme u obzir i izračuna frankenštajnski, pardon hibridni koeficijent, dobit ćemo 15 %. Tko nam je kriv što nemamo kapacitet projiciranja pa da poput Vlade vidimo uredbu o koeficijentima u ožujku. Oprostite na sumnjičavosti, no nije li ta uredba obećana nakon štrajka 2019?! Mda… Treba li ovdje posebno spominjati da se opet odustalo i od novog Zakona o odgoju i obrazovanju, nakon 16 izmjena i dopuna starog? To je ekipa kojoj je stalo do našeg sektora, ekipa koja ulijeva povjerenje?!
Izgleda da je, sad kad cijene svega rastu neumoljivo, a inflacija je u sferi dvoznamenkastih brojeva, jedino cijena socijalnog mira u slobodnom padu. Ili je to samo kad pregovaraju prosvjetarski sindikati? No, nije to nama ništa novo. I prije su se prosvjetari namirivali sitnišem, ali ovaj put povećanje, a pri tom mislimo na jedino konkretno koje smo dobili u ovim pregovorima, ono od 5 % na osnovicu, toliko je nisko da će mnogima biti manje od dodatka na plaću koji dobivaju zadnjih mjeseci. Manje od mjesečne rate za struju. Manje od kotizacije za državni stručni skup. Koju, usput rečeno, često sami plaćamo.
No, najporaznije je što sindikalni vođe svom članstvu suptilno poručuju da je ovo ponuda koja se ne smije odbiti, pogotovo ako želimo tih žuđenih tridesetak srebrnjaka, pardon eura vidjeti na plaći u listopadu. Da ne govorimo o božićnici, regresu i uskrsnici koji, ni kad ih sve zbrojimo, ni približno ne konstituiraju ‘trinaestu plaću’. Odbijemo li, nema pregovora sljedećih godinu dana. Jer čim je Vlada podcrtala da je to konačna ponuda, naši su pregovarači zauzeli poze za selfije s onim čije ime nećemo spominjati.
Sindikati nas nagovaraju da šutke padnemo. Opet. A možemo biti glasni. Ne bi nam bilo prvi put.
Na sve ponuđeno Nastavnici.organizirano ponavljaju: ne-mo-že. Ne može još jednom. Ne može opet. Ne može i dalje. Jednostavno ne može. Budite glasni! Budimo glasni! Ne. Mo. Že!