Poštovani ministre Fuchs,
iako se najavljeni eksperimentalni program cjelodnevne škole uvodi u svega 50 škola i na dobrovoljnoj je bazi, osjećamo obvezu reagirati zbog niza, po nama, nelogičnih i štetnih intervencija u rasporede školskih aktivnosti, preraspodjelu sati u normi učitelja te dodatnim opterećenjima učenika, učitelja, administrativnog i tehničkog osoblja u osnovnim školama, zbog opravdanog straha da će se nakon četiri eksperimentalne godine isto pokušati provesti u svim školama u Hrvatskoj.
U uvodnom dijelu odmah želimo naglasiti da većina učitelja u RH nije a priori protiv cjelodnevne škole, no svakako je protiv operacionalizacije na način kako je opisano u dokumentu Eksperimentalni program „Osnovna škola kao cjelodnevna škola – uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja”.
Kako već godinama naglašavamo, smatramo da bi prioritet Ministarstva odgoja i obrazovanja trebao biti da sve škole u RH postanu jednosmjenske, a zatim osigurati infrastrukturno, materijalno i kadrovski preduvjete za program cjelodnevne škole.
U Dokumentu se u uvodnom dijelu navodi da je jedan od razloga uvođenja cjelodnevne škole stagniranje naših učenika na ispodprosječnim rezultatima u odnosu na usporedive zemlje u međunarodnim testiranjima poput PISA testiranja. No, skrećemo pozornost da duljina boravka u školi nije u izravnoj pozitivnoj korelaciji s postignućima na PISA testiranju, nego se navodi kao jedan od čimbenika koji može doprinijeti boljim rezultatima. Osim toga, na drugim međunarodnim testiranjima, poput TIMSS-a i PIRLS-a naši učenici postižu zadovoljavajuće rezultate.
Drugi razlog koji se navodi je smanjivanje razlika u postignućima među učenicima različitih socioekonomskih statusa, odnosno omogućavanje jednakog pristupa kvalitetnom obrazovanju svim učenicima. No, duljim boravkom u školi ne mogu se rješavati te razlike pogotovo uzimajući u obzir individualne razlike u stilovima učenja. Naime, kako istovremeno u istoj učionici omogućiti učenje nekome tko uči naglas, nekome kome treba mir i tišina za učenje, nekome tko uči uz glazbu i nekome tko treba tjelesni pokret poput hodanja ili odbijanja loptice kako bi se koncentrirao?! Škole nemaju ni prostorne, niti kadrovske uvjete za takvo što. Međutim, svakako bismo podržali ideju da se učenicima koji kod kuće nemaju uvjete za mirno i nesmetano učenje i pisanje zadaća osigura za to prostor u školi.
Nadalje, interes za izvannastavnim aktivnostima i programima već je dulje vrijeme u krizi jer učenici zbog imperativa ocjena i nedostatka vremena odustaju od njih ili se radije uključuju u izvanškolske aktivnosti. Stoga smatramo iluzornim očekivati da će se učenici odazivati na B1 programe koji se neposredno nastavljaju na A1 + A2 program prosječnog trajanja od 8 do 15.30. Teško je povjerovati da će se učenici umorni poslije sedam-i-po-satnog boravka u školi odazvati na programe B1 koji su za njih neobavezni. Ovakvim rasporedom samo će se zatrti brojne kreativne izvannastavne aktivnosti.
Također, u dokumentu nije potpuno jasno kako će se programi B2 koji se odnose na izvanškolske aktivnosti provoditi u školi, odnosno nije transparentno naznačeno koje će to i po kojim kriterijima izvanškolske programe umjesto roditelja financirati Ministarstvo putem grant schema. Tu vidimo veliki prostor za manipuliranje, mito, korupciju i nepotizam.
Osim toga, što će ovo značiti za umjetničke škole? To su škole koje se odvijaju paralelno s redovnim školovanjem, i u kojima se djeca obrazuju za osnove glazbe i plesa. Škole koje imaju svoje učitelje, kurikulum, prostor i raspored prije ili poslije redovne nastave. Čak i kad bi ušle u programe B2, kako bi se to organizacijski izvelo i koliko škola ima adekvatne uvjete za specifične potrebe takvih škola?
U svim usporedivim zemljama glavni i osnovni cilj uvođenja cjelodnevne škole je bio rasterećenje učenika, omogućavanje uvjeta za lakše svladavanje postojećih programa i, naravno, olakšavanje roditeljima preuzimanjem brige o djeci dok su na poslu. No, kako Ministarstvo računa da će uvođenjem tri potpuno nova predmeta i povećanjem satnice iz većine postojećih predmeta to postići nije baš najjasnije.
K tome, moramo li posebno napominjati koliko je neozbiljno i neprofesionalno navrat-nanos organizirati radne skupine koje moraju za nove predmete u roku od mjesec dana “izmisliti” kurikulume? Da ne govorimo o tome kako se edukacije ravnatelja i učitelja tek imaju održati, a s Eksperimentalnim programom se počinje u rujnu.
Osim, dakle, puno većeg opterećenja učenika, u značajnoj mjeri su se dodatno opteretili i učitelji, pa se tako od učiteljice razredne nastave očekuje da sada za povećanje osnovne plaće do 25% (ne 25%, nego možda toliko i to uz prekovremeni rad u programima B1) radi posao koji su do sada radile dvije – razredna učiteljica i učiteljica iz produženog boravka. Pri tome se u Dokumentu odriče svaka odgovornost za eventualno nastale tehnološke viškove među učiteljima produženog boravka koje neće moći biti raspoređeni na nova radna mjesta, nego se taj problem zgodno prebacuje na osnivače.
Ni predmetni učitelji nisu prošli bolje, osobito oni koji predaju STEM i jezike. Naime, svim učiteljima i svim predmetima se diže norma na 20 do 22 sata nastave tjedno – što ne bi bilo toliko sporno da se tih dvadeset sati ne odnosi samo na nastavu u programu A1.
Razredništvo, ogroman i vremenski vrlo zahtjevan posao, sada prelazi u program A2 koji se odrađuje dodatno, povrh redovne nastave, a plaća sićušnim bonusom od 2,5% na osnovnu plaću. Koji ne vrijedi puno onome tko nema punu satnicu jer nije nakupio 20 sati nastave pa tih 2,5% ide na nepunu osnovnu plaću. Napominjemo da je ovo nepovoljnije vrednovanje rada razrednika u odnosu na postojeće.
U još nepovoljnijem položaju našli su se i drugi vremenski i organizacijski zahtjevni poslovi, za koje se ne dobiva čak ni bonus od 2,5% poput izrade rasporeda i administriranja različitih baza podataka (e-dnevnika, e-Matice i slično).
Uz to što su obvezni odraditi 20 sati nastave, učitelji prirodoslovno-matematičkog i jezičnog područja imat će obvezu provoditi A2 programe s učenicima.
A2 program odnosi se na “potpomognutu i obogaćenu nastavu” – nemušto prevedeno iz stranih dokumenata kao da nemamo lijepe hrvatske riječi dodatna i dopunska nastava za koje svi znaju što znače i što predstavljaju. Dosadašnja dodatna i dopunska nastava, doduše, bile su dobrovoljne za učenike, a program A2 bit će obavezan za sve.
Dodatna i dopunska odvijale su se u malim grupama, a A2 će se odvijati za cijeli razred.
Nije skroz jasno kako će to organizacijski biti izvedivo. Ako će se odvijati na razini razrednog odjela, hoće li jedni imati obogaćivanje, a drugi potpomognuto učenje, i kako će se provoditi u školama koje nemaju paralelne razrede?
U školama koja imaju paralelne razrede i ista osoba predaje predmet u sva tri paralelna razreda, kako će biti na tri mjesta u isto vrijeme? A ako će se odvijati na razini razreda, što će se dogoditi ako nekome treba obogaćivanje iz Hrvatskog jezika, a iz Matematike potpomognuto učenje? Kako će učenik biti na dva mjesta u isto vrijeme? Dakle, najčešće će se morati raditi na tri razine u isto vrijeme, što je iznimno zahtjevno i naporno kako za pripremu, tako i za provedbu.
Također, predviđa se povećanje osnovne plaće za rad u Programu A2 od 2,5% po nastavnom satu do ukupnog kumulativnog iznosa do 15% mjesečno. No, prema primjeru zaduženja učitelja neposrednim radom u Programima A1 i A2 koji je predstavljen ravnateljima na regionalnim skupovima, evidentno je da će u praksi doći do razlike u cijeni rada učitelja u Programu A2. Ukoliko prema navedenom učitelj stranog jezika bude zadužen s 1,5 sat tjedno u Programu A2, odradit će 6 sati mjesečno i za to dobiti povećanje od 5% na osnovnu plaću. Istovremeno će učitelj razredne nastave biti zadužen sa 6,5 sati tjedno u Programu A2, odradit će 26 sati mjesečno i dobiti uvećanje osnovne plaće od 15%. Dakle, učitelj razredne nastave će za 4,33 puta više odrađenih sati od učitelja stranog jezika dobiti u postotku 3 puta veće uvećanje osnovne plaće. Je li ovo pravednost kojoj se teži?
Upozoravamo na još nepravednih zadiranja u ostvarena materijalna prava učitelja, a koja se tiču vrednovanja vremene za pripremu nastave, ispravljanje učeničkih radova i administraciju.
Trenutno se stručno-metodička priprema učitelja za nastavni sat vrednuje s 30 minuta. To vrlo često nije dovoljno za opseg posla koji uključuje pripremu radnih materijala, osmišljavanje aktivnosti, pregledavanje učeničkih uradaka, pisanje povratnih informacija te pripremanje i ispravljanje pisanih provjera i pripremu pokusa, za predmete u kojima su obavezni. Vaš prijedlog je da se i to, nadasve nedostatno vrijeme, smanji na polovinu školskog sata, odnosno 22,5 minute?!. Pola minute,stvarno!? Dulje traje pokretanje računala! Uza sve to, vrijeme za pripremu se priznaje samo za programe A1, odnosno redovnu nastavu. Za A2, to jest potpomognuto i obogaćeno učenje, ne priznaje se vrijeme za stručno-metodičku pripremu, iako se očekuje da se u sklopu A2 radi kombinirano na tri razine i primjenjuje diferencirano poučavanje i vrednovanje.
Nauštrb ostvarenih prava učitelja računa se i radno vrijeme učitelja u neposrednom odgojno-obrazovnom radu. Do sada je vrijedilo pravilo da se jedan školski sat od 45 minuta računa kao jedan sat rada. Ostatak od petnaest minuta učitelji nisu dobivali gratis, nego se podrazumijevalo da su tu uključeni odmori, dežurstva pod odmorima, “čuvanje” učenika putnika dok čekaju autobus i tome slično.
Novo računanje radnog vremena pretvara nastavne sate u solarne sate pa tako dva školska sata znače 1,5 solarni sat radnog vremena. Pritom se odmori povećavaju na 10 i 25 minuta, i uvodi pauza za ručak od sat vremena. Za vrijeme svih tih odmora se očekuje od učitelja da budu s učenicima, dežuraju i paze na njih – ali im to ne ulazi u neposredni rad, nego u “ostale poslove”, tradicionalnu vreću bez dna u koju se trpa sve što ikome padne na pamet. Pitamo Vas, u kojoj još struci, osim naše, se zaposleniku kao radno vrijeme računa samo rad sa strankama?
Nakon što smo demistificirali “značajno povećanje plaće učiteljima” koje se trenutno servira medijima, možemo dodati da nisu svi dijelovi Eksperimentalnog programa loši.
Pohvalili bismo vraćanje sata Likovne kulture i Glazbene kulture u razrednoj nastavi, kao i sata Matematike i Hrvatskog jezika za koje učiteljice razredne nastave cijelo desetljeće govore kako im nedostaju za kvalitetno uvježbavanje obrađenih sadržaja i postizanje propisanih ishoda. Također i uvođenje obaveznog drugog stranog jezika za sve učenike je konačno približavanje cilju njegovanja višejezičnosti.
Besplatan uravnotežen doručak i kuhani ručak za sve učenike je još jedna pozitivna promjena koja bi stvarno vodila ka smanjivanju razlika među učenicima i rado bismo ih vidjeli implementirane i logistički riješene u svim školama.
Ono što svakako bode u oči je modus operandi ovog postava Ministarstva – kronično zanemarivanje mišljenja učitelja i druge stručne javnosti što možemo vidjeti i po brojnim reakcijama stručnjaka s raznih visokoškolskih institucija.
Jako je primjetno i namjerno ignoriranje i neprihvaćanje bilo kakve kritike i javne rasprave, gdje čak komentare na eSavjetovanju navodite kao ‘orkestrirani napad’, a vrhunac nepoštovanja je da nositelji ove reforme, informacije o promjenama koje će drastično utjecati na njihov privatni i profesionalni život saznaju preko medija.
U zaključku, smatramo da se provedba ovako korjenite reforme trebala puno temeljitije i transparentnije pripremiti te da je trebalo pravovremeno o tome u raspravu uključiti učitelje i druge relevantne stručnjake. Svakako mislimo da je prije provedbe programa cjelodnevne škole, a za što još uvijek nije kasno, nužno potrebno:
- omogućiti infrastrukturne, materijalne, tehničke, zdravstvene i kadrovske preduvjete za provedbu programa cjelodnevne škole u svim školama
- omogućiti jednosmjensku nastavu u svim osnovnim školama u Republici Hrvatskoj
- omogućiti dvije učiteljice u razrednoj nastavi koje ravnopravno dijele A1 i A2 dio nastave
- dokinuti računanje učiteljske norme u solarnim satima ILI u tom slučaju u normu kao neposredni rad računati i odmore i dežurstva s učenicima.
- stručno-metodičku pripremu nastavnog sata i dalje vrednovati 30 minuta umjesto predloženih 22,5 minute
- priznati stručno-metodičke pripremu za programe A2 (potpomognuto i obogaćeno učenje i razredništvo)
- obavezan program A2 računati jednakovrijedno kao i A1 kod izračuna osnovice za puno radno vrijeme, odnosno da A2 ulazi u 20 sati nastave potrebnih za puno radno vrijeme
- navesti vrste ostalih poslova i njihov pojedinačni vremenski udio u 40-satnom radnom vremenu
- učenicima odnosno njihovim roditeljima dopustiti izborno pohađanje programa A2
- omogućiti veću izbornost predmeta čime bi se održala raznovrsnost sadržaja, a opet smanjio obvezni broj sati provedenih u školi na tjednoj bazi
- i NIPOŠTO frontalno uvoditi program cjelodnevne škole bez neovisne analize učinaka eksperimentalnog programa na postignuća, zdravstveni, socijalni i psihološki razvoj učenika.
Ovim pismom željeli smo ilustrirati da ovako zamišljen model cjelodnevne škole sasvim sigurno nije uravnotežen i održiv, a teško da može biti pravedan i učinkovit kad se uzmu u obzir svi scenariji koje smo prikazali.
Srdačno,
Anita Damjanović, prof.
Blaženka Kunac, prof.
Marina Marega Selecki, prof.
Dajana Vidaković, prof.