Dan prije nego što ćemo započeti novu školsku godinu, treću pandemijsku, nakon što poučavamo po A, B, C modelima već godinu i po dana, prepušteni najviše sami sebi, netko se u AZOO dosjetio da bi nam trebalo dati smjernice za povratak u škole i izvođenje online nastave.
Samo osamnaest mjeseci zakašnjenja, nije to ništa strašno za AZOO. Bolje ikad nego nikad.
Sam sadržaj smjernica je, pak, pomalo diskutabilan. Nekoliko puta na samom početku naglašavaju da se treba stvarati ugodno ozračje i poticati pozitivne emocije, kao da smo inače čuvari zatvora ili prekršajni suci. Pomalo je uvredljivo što itko u agenciji osjeća potrebu da nam to samo na prvoj stranici dokumenta ponovi tri puta. Zapita se čovjek kakvo mišljenje imaju o nama.
No, vrhunac smjernica nalazi se na trećoj stranici, u trenutku kada se počinju baviti nastavom na daljinu. Tako vele:
“Ako su učenici ili učitelji/nastavnici zbog epidemioloških razloga upućeni na održavanje i praćenje nastave na daljinu, za koju se očekuje da neće trajati dulje od 14 dana, predlaže se učenike vrednovati samo formativno. Formativno se vrednovanje mora provoditi svakodnevno jer je učenicima i roditeljima važna povratna informacija o uspješnosti učenikova rada. Sve nastavne materijale koji se daju učenicima potrebno je svakodnevno pregledati i vratiti ispravljene. Učitelji/nastavnici odlučuju autonomno o tehnologiji koju će koristiti.”
Što gospoda iz AZOO ustvari očekuju od nas? Svakodnevno formativno vrednovanje učenika koji su upućeni na nastavu na daljinu? Pa to mogu biti i na deseci učenika odjednom, a neki veleum iz Agencije očekuje da im se svakodnevno upisuju formativne bilješke u imenik? Također, piše: “sve nastavne materijale koji se daju učenicima potrebno je svakodnevno pregledati i vratiti ispravljene.” Jesu li vrla gospoda iz AZOO svjesna da ni učenicima u učionici ne pregledavamo i ne vraćamo ispravljen svaki nastavni materijal koji im damo, pogotovo ne svakodnevno? Jesu li oni svjesni koji je to opseg posla? Prateći ove upute, možemo 20 sati dnevno samo pregledavati, ispravljati i vraćati nastavne materijale i upisivati formativna vrednovanja u imenik.
Dakle, nije dovoljno što nam je garnitura sa Svetica elegantno nametnula dvostruki posao – jer, koliko god to oni odbijali priznati, paralelna nastava na daljinu učenicima u samoizolaciji jest dvostruki posao, jer nastava uživo i asinkrona online nastava prate potpuno različite principe i nemoguće je koristiti iste materijale za oba vida nastave, sada nas AZOO želi opteretiti svakodnevnim pregledavanjem i ispravljanjem tih materijala (kakvo ne radimo ni u učionici, licem u lice) i svakodnevnim ispisivanjem formativnih bilježaka (kakvo ne radimo ni u učionici, licem u lice)?
Pitamo se, je li veleum koji je napisao ovaj dopis ikada kročio nogom u učionicu, koliko je sati na daljinu održao online, koliko mutnih fotografija bilježnica je dešifrirao i vraćao ispravljene, i kojom brzinom producira formativno vrednovanje. Voljeli bismo također da ta ista osoba odradi tjedan dana u učionici i online držeći se svojih uputa, a nakon toga bismo joj rado postavili nekoliko pitanja.
Ili možda praktični umovi imaju ideju copy/paste bilježaka koje će služiti zadovoljavanju forme, nipošto i bavljenju sadržajem? Jedino u varijanti da se pukim kopiranjem identičnih bilježaka u imenik formativno svakodnevno vrednuje svaki zadatak zadan učenicima u samoizolaciju je ta ideja izvediva.
No, želimo li se prestati baviti formom, i konačno se početi baviti sadržajem, ovakve upute nam nisu potrebne.
Možda bi i sindikati s članstvom iz osnovnih i srednjih škola mogli reći koju o još jednoj ideji dvostrukog posla? Toliko pitanja, a odgovora nema.