Piše: Dajana Vidaković
Iako sol u velikim količinama nije zdrava, ipak je bitan dio zdrave prehrane. Čitamo danas intervju ministra u Jutarnjem listu i pitamo se da li to Radovan baca maske ili je ipak riječ o neslanoj šali, pardon, uputi.
“Novo normalno” u školama, ravno iz kuhinje MZO, podrazumijeva strogu mjeru nemiješanja grupa i razreda. To postaje jako problematično za sve predmete koji se izvode u grupama kombiniranima od učenika različitih razrednih odjela. Ministarstvo učiteljima poručuje da s polovicom učenika rade uživo, s ostatkom online. Za velik broj učitelja to znači samo jedno: dvostruki rad za isti novac.
No ministar obrazovanja, Radovan Fuchs, u svom intervjuu za Jutarnji list, kao šlag na tortu izjavio je kako “nastavnici neće trebati raditi dodatno, nego mogu pripremiti jednu nastavnu jedinicu te ju putem online alata iskomunicirati s djecom kod kuće”.
Ministar, očito, ne shvaća neke stvari ili nije jaaaako dugo komunicirao s djecom. Za početak, činjenicu da to JEST DVOSTRUKI POSAO. Zašto? Jer se ne može na jednaki način “iskomunicirati online” nastavnu jedinicu koja se radila uživo u razredu. Ona se mora presložiti na drugačiji način. Nema veze što se radi o istom gradivu. Ono se predstavlja drugoj publici, drugim medijem, u drugom prostoru- virtualnom.
Zamislimo da se kuha ručak. Na jelovniku su, recimo, tikvice. Ali imate dvoje djece. Jedno dijete jede kod kuće, a drugo svoj ručak mora nositi sa sobom u ruksaku i jesti ga vani. Da svi ručate zajedno za stolom, napravili biste juhu i varivo od tikvica. Jer je zdravo i treba jesti juhu i varivo. Ali dijete koje svoj ručak nosi u ruksaku ne može u njega staviti juhu i varivo, niti jesti juhu i varivo vani.
Dakle, kuhate jedan ručak, juhu i varivo od tikvice za dijete koje jede doma, a onom koje ručak nosi sa sobom radite nešto drugo: sendvič i popečke od tikvice. To, po ministrovoj logici, nije dupli posao jer je i jedno i drugo ručak. Uostalom, tikvica jedno – tikvica drugo.
Jednako je i s nastavom uživo i online. Ista nastavna jedinica ne samo da se priprema, nego i konzumira na potpuno drugačiji način u online okruženju. Za online nastavu potrebni su još neki sastojci pa bismo mogli tvrditi da ju je čak i teže ‘skuhati’ od nastave uživo gdje učitelj može u hipu reagirati ako lekcija počne zagorijevati ili jednostavno dodati još koji sastojak ako djeci nije baš ukusna.
Kao drugo, komunicirati s djecom u online nastavi ne znači ubaciti sve sastojke u ekspres lonac, uključiti i čekati DING! Gotovo. Lekcija usvojena.
Jasno je nama da novca za plaćanje dodatnih učitelja nema, ali to nije razlog da ministar na ovaj način vrijeđa našu inteligenciju i uvjerava nas da dvostruka nastava nije dvostruki posao.
To što ne kaže “kuhaju se dva ručka” nego “priprema se zamjenski jelovnik” ne čini dodatni posao ništa manjim, isto kao što “iskomunicirati nastavnu jedinicu online” znači isto što i “dva puta pripremiti i odraditi sat”. Dvostruki posao.
Bogme, nije da smo neki gurmani, ali znamo kad je nešto bez okusa, pa nam je prisjelo ovo što nam je ministar servirao. Očito nešto nije u redu s njegovim receptom. On bi da mu besplatno radimo tortu. A mi imamo samo tikvice, koje baš i ne bismo pripremali na dva načina za isti novac. Ne ostaje nam nego se pitati je li ova izjava neslana šala, ili se samo radi o tome da su upute bljutave?