(Index.hr) SVA SREĆA da Zdravko Mamić nije optužio ministra Željka Jovanovića da u životu imao ni jednu djevojku. Onda bismo sigurno čitali raskošne novinske reportaže o svim njegovim ljubavima i ljubavničkim osvajanjima.
Baš kao što smo ovih dana bili zatrpani pričama o Jovanovićevim sportskim uspjesima.
Prvo se on osobno pohvalio da je bio juniorski prvak Rijeke u dizanju utega, a onda smo u Večernjem listu dobili uvid i u ostala dostignuća: bio je najbrži u razredu u penjanju po konopu (i to bez nogu!), imao je izvanredne rezultate u trčanju na normu, zatim u sklekovima, trbušnjacima, na Cooperovu testu…
A sve zato što je Mamić izvalio kako nam je “ministar sporta bio oslobođen tjelesnog”. E pa vidite da nije!
Krvavi tjelesni
On je itekako sportski tip. Istina, kako kažu njegovi prijatelji, nije se aktivno bavio nekim od eksponiranih sportova, ali je “imao sve predispozicije za izvanredne rezultate”. I nije, kako to imputira Mamić, bio oslobođen tjelesnog, nego je dapače, dobivao prolazne ocjene na tjelesnom koji je bio “krvavi trening”.
“Bilo je dana kad sam jedva ispunjavao profesorove norme, a trenirao sam rukomet”, otkrio je Alvaro Načinović, dodajući kako “Jovanoviću to nikad nije bio problem” jer je imao “žilavost, gipkost i fizičku snagu”.
Sam Jovanović ne sjeća se kolika je bila težina kojom je osvojio prvo mjesto u dizanju utega, ali “pamti da ga protivnici, sve redom nižeg rasta, nabijeni i pomalo zdepasti, onako visokog nisu doživljavali kao konkurenciju, a na kraju je bio bolji od svih pa im više nije bilo smiješno”.
Mora da je Zdravko Mamić umirao od smijeha kad je to čitao.
Nadobudni kompleksaš
I mora da se naslađuje nad činjenicom da je ministru sporta uvalio najjadniju foru na svijetu, a ovaj sav nadobudan na nju nasjeo. I odmah se išao dokazivati pred svojim protivnikom, kao i pred domaćom javnošću koja se ozbiljno zabrinula nad Jovanovićevom kompetencijom za ministarsku funkciju s obzirom da se priča da je bio “oslobođen tjelesnog”.
Ali sada, kad smo čuli da se ministar u školi pentrao po užetu (i to bez nogu!), odmah nam je laknulo. Ovaj zahtjevan resor sada je u sigurnim rukama (bez nogu!). Ispunjene su sve pretpostavke da Jovanović konačno zgromi Mamića tim svojim rukama koje su se nabacivale utezima kao kokicama.
Ministar, naime, ima “gipkost, žilavost i fizičku snagu”. A ima li znanje potrebno za obnašanje ministarske funkcije?
Nažalost, nasjedanje na Mamićeve kafanske fore i kompeksaško dokazivanje pred dobacivanjima iz Maksimira, koliko god impresivno bilo, ipak neće pomoći sređivanju stanja u sportu, a kamoli školstvu i znanosti.
A u tim školama, kakve god da jesu, djecu uče da “um caruje, a snaga klade valja”.
Zato bismo voljeli čitati o Jovanovićevim planovima za podizanje pedagoškog standarda, za popravljanje materijalnih uvjeta u školama, za stvaranje društva znanja – ovog puta onog pravog, ne onog Sanaderova – pa ako baš mora i rješenja za sređivanje stanja u hrvatskom sportu, a ne ovo tinejdžersko prepucavanje tko ima veće mišiće i rutavija prsa.
Iako, već smo vidjeli Mamićeva i Jovanović je već u zaostatku.
Dizanje utega i gubljenje rejtinga
A ne piše mu se dobro ni u formalnom obračunu s Mamićem. Naime, nakon što je Mamićev sin vratio menadžersku licencu nestao je, barem formalno, jedan od aduta koje je ministar Jovanović mogao iskoristiti u obračunu s gazdom Dinama. Čekaju se drugi udarci.
Rat sa Zdravkom Mamićem poligon je na kojem Jovanović diže svoj politički rejting, ali postoji opasnost da na njemu izliže svoj ministarski rejting. U naivnom nasjedanju na Mamićeve provokacije i u prepucavanju sa čovjekom koji dobro zna kako skrenuti pažnju sa suštine: psovanjem, prijetnjama, urlanjem, vrijeđanjem ili kao ovom prilikom, provokacijama o ministru koji je”oslobođen tjelesnog”.
“Ministar nema pišu”
Gubitnici su oni koji nasjednu na te provokacije.
Stoga se toplo nadamo da Zdravko Mamić neće u jednom trenutku zaurlati “Ministar nema pišu!”, pa da Jovanović opet preko novina krene dokazivati suprotno.