Govorite li hrvatski?

Nakon što smo čuli da ogroman broj učenika ne zna koliko metar ima centimetara, na forumu je još jedna rasprava lagano otišla po tangenti. Međutim, možda i to nije toliko loše jer smo tako doznali mnoge stvari do kojih se u okviru tematskih diskusija možda ne bi ni došlo. Naime, nastavnici su (neorganizirano) počeli iznositi primjere katastrofalne nepismenosti u hrvatskim školama:

– učenici u osmom razredu ne znaju pročitati odlomak jednog teksta iz udžbenika povijesti bez da svaku treću riječ slovkaju
– 90% učenika ne zna da se iza godine piÅ¡e točka, njima je to posve svejedno, ne samo iza godine, čak iza datuma i mjeseca ni slučajno da netko stavi točku
– učenici piÅ¡u hrvaCka, demokraCka, povJEst
– ne znaju da se imena i prezimena piÅ¡u velikim početnim slovom (vlastito ime i prezime na testu napisali malim slovima)
– uopće ne stavljaju točke na i, j, kvačice na č, ć i ž
Kad ih pitam jesu li kad to radili na hrvatskom, njihov odgovor: “Ovo nije sat hrvatskog jezika, nego povijesti”. Fino sam popisao sve te njihove greÅ¡ke i dao ih nastavnici hrvatskog koja uopće nije bila iznenaÄ‘ena, nego mi je rekla: “Ja sam ih usmeno ispitivala abecedu u listopadu, 90% ih nije znalo redom nabrojati sva slova abecede.” Na kraju je, kad je vidjela moj popis greÅ¡aka i imena, nekima snizila zaključnu ocjenu. Sad su počeli paziti.

Dalje:

Ja imam dva osmaÅ¡a koji joÅ¡ uvijek piÅ¡u slovo “č” kao zadnje slovo svojeg prezimena iako im zavrÅ¡ava na “ć”. Većina ih piÅ¡e “domača zadača”, kad ih ispravim takoÄ‘er kažu da nije to bilježnica iz hrvatskog, a imala sam učenika koji nigdje nije stvaljao kvačice, pa ni u Å¡kolskoj zadaći iz hrvatskog jezika.

Ima još:

Ja sam danas imala jednog Å¡estaÅ¡a pred pločom. Kad je doÅ¡ao pred ploču, taman je na redu bio zadatak “h”. Pita on mene koje je slovo na redu (mnogi ne znaju abecedu ni do F), a ja mu kažem “ha”. On se počeÅ¡e po glavi uz komentar naglas: “Kak se to ono piÅ¡e…”.
Puko se cijeli razred smijat, a njemu neugodno – pa zbilja nije znao!
Veli on: “A zbilja to slovo već dugo nisam pisao…”.
(Ljudi, zbilja se nije zezao, vidjelo se da mu je neugodno…)
Onda je napisao naopako, pa sam mu rekla da ga osnosimetrično preslika, pa je uz pomak moje ruke po zraku uspio skužiti i napisao…

A vi bi htjeli da znaju RIJEÄŒI pisati???
Ili čak rečenice…

On je slabiji učenik, ali nije ni ponavljač, ni po prilagoÄ‘enom…