(Slobodna Dalmacija)U Hrvatskoj je za svega 300-injak učenika s poteškoćama osigurana stručna pomoć u nastavi, premda su, kako upozoravaju iz udruge IDEM (Hrvatska udruga za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama), stvarne potrebe znatno veće. Procjenjuje se, naime, da u zemlji ima između 30 i 50 tisuća djece s posebnim potrebama, a asistenta u nastavi svaki dan treba njih barem 6000.
Problem je, međutim, što financiranje pomoćnika, koji djecu s posebnim potrebama prate u školama kako bi se ona integrirala i educirala zajedno sa svojim vršnjacima, umjesto da se smještaju u posebne ustanove, nije sustavno riješeno, nego je to ostavljeno na milost i nemilost lokalnoj samoupravi ili, pak, sponzorima.
Grad Metković se oglušio na molbu Ivanke Taslak da financira pomoćnika koji bi njezinu kćerku, dijete s posebnim potrebama, pratio u školu / Denis JERKOVIĆ / CROPIX
– Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi iz 2008. godine ne definira pravo, nego tek mogućnost pomoćnika u nastavi. A Pravilnik o odgoju i obrazovanju, te primjerenoj potpori učenicima s poteškoćama, koji je kao provedbeni akt zakona trebao definirati tko će plaćati asistente, nikad nije donesen, iako je zakonodavac to trebao učiniti u roku od 12 mjeseci od donošenja zakona.
Stoga se neizvjesnost financiranja prenosi iz godine u godinu jer ovisi o raspoloživu novcu i volji lokalne zajednice, koja je osnivač škole. Udruge uglavnom “gase požar”, trudimo se koliko možemo, no ovo pitanje treba sustavno riješiti – objašnjava Jadranka Brkljačić, pomoćnica direktora udruge IDEM.
Muk iz Grada Metkovića
Dosadašnja iskustva u radu asistenata vrlo su pozitivna, ali sve češće se događa da gradovi roditeljima odgovaraju kako za taj projekt nemaju novca. U udrugama koje smo kontaktirali navode, primjerice, kako su se problemi s financiranjem javili u Makarskoj, Trogiru, Metkoviću…
– U malim sredinama taj problem je izraženiji. Projekt postoji već četiri godine, a ja sam, primjerice, za njega doznala tek ove školske godine, i to preko drugih, ne preko škole ili Grada. Nisam, dakle, bila upoznata sa svojim pravima, no i kada sam doznala, Grad Metković nije htio financirati asistenta za moju 12-godišnju kćerku, učenicu četvrtog razreda, koja ima dijagnozu poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), kao i poremećaj ponašanja i emocija – ističe majka Ivanka Taslak iz Metkovića.
A nakon što je gradskoj upravi u Metkoviću podnijela zahtjev, nikada nije dobila odgovor.
– Pomogla nam je udruga “Prijatelj”, koja je u studenome prošle godine, preko projekta javnih radova Zavoda za zapošljavanje, osigurala asistenticu za moju kćerku, a predviđeno razdoblje rada bilo je šest mjeseci. No, nakon samo dva mjeseca, tijekom kojih smo kod kćerke primijetili značajan napredak, javni radovi su ukinuti… Djevojčica je razočarana i sad sam prisiljena lagati joj da se asistentica razboljela i da zato ne može s njom na nastavu – kaže Ivanka Taslak.
‘Napisala je da voli školu…’
Prisjeća se kako su problemi s kćerkom počeli polaskom u školu. Djevojčica nije prošla testiranje za upis u prvi razred, a u školi su obitelj tješili kako je ljeto dugo i kako će do jeseni sazreti.
– Međutim, to se nije dogodilo. Prvo polugodište je bilo grozno, a ni od koga nije bilo pomoći, nisam znala odakle ću krenuti. Preko rodbine sam uspjela doći do Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj u Zagrebu i uz pomoć njihovih liječnika uspjela kćerku maknuti iz škole i sljedeće školske godine smo je ponovno upisali u prvi razred. I nekako je krenulo, teško, ali evo dogurala je do četvrtog razreda.
Premda još nije svladala zbrajanje i oduzimanje do 20, a čitanje i pisanje nekako ide. Socijalizirala se jest, na tom je području postigla veliki napredak. Uz asistenticu se ohrabrila i stekla neko samopouzdanje, sudjelovala je u nastavi i komunicirala s drugom djecom, što prije nije bio slučaj. Čak je, dok je asistentica bila s njom, napisala da voli školu i da je škola čini sretnom, što nikad do sada nije izjavila…
I sada, nakon tolikog napretka u samo dva mjeseca, opet se vraćamo na početak. No, mislim da pravi problemi tek predstoje, jer će na jesen krenuti u peti razred, kada će imati više predmeta i puno profesora… – razočarana je majka.
Uza sve te probleme, obitelj Taslak mora se nositi i s predrasudama male sredine.
– Metković je malen, sve je sramota. Tako me jednom prilikom jedna duša dobronamjerno svjetovala da ne pričam o svojoj kćerci, jer ona je curica i ko će je sutra oženiti… Tom izjavom sam vam dovoljno rekla…. – zaključuje Ivanka Taslak.
50.000 djece s posebnim potrebama ima u RH.
6000 asistenta svkadevno treba djeci u nastavi.
Tko će financirati asistente?
Mogućnost asistiranja u nastavi uvelo je, dakle, Ministarstvo obrazovanja, no, prema postojećim odredbama, Ministarstvo asistente nije dužno i financirati.
Hoće li se i kada donijeti novi Pravilnik o odgoju i obrazovanju te primjerenoj potpori učenicima s poteškoćama u osnovnoj i srednjoj školi, koji, među ostalim, treba propisati tko će financirati asistente, u Ministarstvu nismo uspjeli doznati. Glasnogovorniku Duji Bonacciju upit smo uputili u utorak, ali odgovor do objave teksta nije stigao.
Rijetki mogu sami platiti 3000 kn
U nedostatku drugih mogućnosti, roditeljima ostaje mogućnost da sami financiraju asistenta u nastavi za svoje dijete. No, kako ističe Jadranka Brkljačić, tek rijetki to mogu i realizirati s obzirom da asistent mjesečno stoji 3080 kuna (80 školskih sati po 38,50 kuna bruto).
Problem financiranja asistenata je, na žalost, prisutan u cijeloj Hrvatskoj. Dobro da asistenti pristaju raditi i za puno manji iznos od navedenog tako da ipak djeca s teškoćama u razvoju polaze redovnu nastavu.