(Slobodna Dalmacija) Ne, nisam ovako zamišljala rad u školi dok sam bila studentica. Nisam mislila da ću se morati toliko boriti za ono na što imam pravo. Prosvjetari su danas nekako tužni, sjetni, pognute glave. Evo, opet najavljuju rezove u proračunu, a mi već vidimo sebe u prvim redovima.
To je dio životne i profesionalne priče učiteljice razredne nastave s dvadesetogodišnjim stažem u prosvjeti Željke Kollert (45), majke troje djece i stanovnice jednoga od najljepših malih gradova u Hrvatskoj, slavonskog Daruvara.
Predaje malim Kosovarima
To ipak nije grad u kojemu Željka Kollert radi – već dvadeset godina svaki dan vlastitim automobilom prevaljuje 30-ak kilometara do Osnovne škole “Đulovac”, odnosno njezine područne škole u Velikim Bastajima. Ondje je učiteljica djeci čiji su roditelji u taj kraj davnih ratnih godina došli s Kosova. Svi učitelji te škole su putnici, neki dnevno potegnu i do 130 kilometara.
Danas, na međunarodni Dan učitelja koji se tradicionalno obilježava 5. listopada, prosvjetari imaju malo razloga za slavlje, ali mnogo za ‘mozgati’ u kakvim ga okolnostima dočekuju.
– Nikada nisam tražila posao u Daruvaru. Jednostavno, ovdje mi se sviđa, posebno je, zanimljivo, drukčije.
Učitelje u selima još uvijek cijene. U gradskim školama i sredinama je drukčije, mnogo je ljudi bez posla, učitelji često čuju „hajde, vi šutite, dobivate plaću, imate toliko praznika“. Svi mi mnogo radimo kod kuće, pišu se pripreme, sprema za nastavu. Ljudi gledaju kada dolazite kući, a ne vide da nekad i u jedan, dva sata iza ponoći na prosvjetarskim prozorima svijetli – priča Željka Kollert.
Za svoj marljivi rad, umjesto nagrade za jubilarnu dvadesetogodišnju predanost tome časnom pozivu, dobila je čestitku: plaća joj je zbog različitih rezova u posljednjih godinu dana danas manja za 1500 kuna! Posljednji je udar smanjenje sredstava za prijevoz zbog izmjena granskoga kolektivnog ugovora, a nije dočekala ni dodatak na vjernost koji se dodjeljivao za staž od dvadeset i više godina u javnim službama, jer je on ove godine ukinut.
Omalovažavaju nas
– Ne moram posebno naglašavati u kakvim je danas problemima prosvjeta, od potplaćenosti učitelja, stalnih rezanja plaća, omalovažavanja našeg rada. Svaki ministar koji dođe ima neku svoju viziju, a na kraju sve ostane nedorečeno. Stalno nam nameću nove obveze, a ne plaća se ništa. Škole nemaju novca, doslovno smo svedeni na kredu, ploču i spužvu. To je maksimum!
Traži se da radimo projekte, a od svojih novaca kupujemo papir za fotokopiranje. Ipak, kada dođete u razred, sve to zaboravite. Ta su djeca za vas centar svijeta – kaže o entuzijazmu prosvjetara koji ulažu silan trud da kvaliteta nastave ne pati. Krivce za ovakvo stanje prosvjetari vide od vrha – države, resornog ministarstva, politika zbog kojih se, dodaje, kotač zaustavio. Ipak, sve to nije razlog, kaže Željka Kollert, da mladi ljudi odustanu od ovog poziva:
– Nikada ne bih rekla nekom mladom čovjeku da ne ide u prosvjetu. To je prekrasno zanimanje, osobito učitelja u razrednoj nastavi. Kad u prvom razredu dobijete mlado biće i postavite temelje da izraste u čovjeka, to nema cijene. Samo onaj tko nema ljubavi gubi se u tome – kaže ova borbena prosvjetarka.
Političari, ostavite nas na miru!
Malodušje je poprimilo takve razmjere da učiteljima i nastavnicima sve teže pada ikakvo obilježavanje, pa čak i samo spominjanje Dana učitelja. Sve je manje škola u kojima se taj dan uopće obilježava – opisuje atmosferu u hrvatskim zbornicama Željko Stipić, predsjednik školskog sindikata Preporod.
– Političari će se sjetiti učitelja na jedan dan, u nedjelju, a zaboraviti ostalih 364 dana u godini. Učitelje živcira ta lažna briga svih hrvatskih politika i političara za prosvjetare i školstvo. Da citiram jednog kolegu: ostavite nas na miru, ako nam ne želite pomoći, nemojte za nas pokazivati lažni interes – poručuje Stipić.Ne samo potplaćeni prosvjetari, nego i stanje sigurnosti koje je dramatično, porast nasilja, ali i učestale reforme i promjene koje nameće svaka garnitura koja dođe na vlast, ne ulijevaju optimizam u školama. Stipić kao jednu od njih navodi najnoviji prijedlog izmjena Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju, koji nameće nekoliko novih mjera.
– To je sedma promjena zakona u posljednjih sedam godina – kaže Stipić.
Kolegica je dobro detektirala probleme u obrazovanju.
Razumijem njeno razočaranje, ono je normalna reakcija na sulude poteze politike.
Ali…, uvijek ima to vražje ALI!
Ovo za smanjenje dodataka i prijevoza – to zahvalite SHU – u! Izdali su Vas samo zato da im Jovanović u KU – u za osnovne škole ostavi komisije za tehnološke viškove, i plaćanje dva sata za njihove sindikalne povjerenike!
Nakon svega, koliko ljudi je napustilo SHU? Tko nam je kriv?
Isto tako – draga kolegice, sve ću razumijeti, u svemu Vas podržati, pomoći kako god mogu, ali, za ime svijeta, dajte više prestanite s tim floskulama o tome kako ssvi problemi nestaju kad vidite male anđele u razredu, kako su oni centar svijeta, kako ste im druga mama, i slično! Ta toga više nema ni u najjeftinijim filmovima!
Vrlo često, upravo zato jer su kolegice iz razredne nastave klincima mame umjesto učiteljice, mi u predmetnoj ih dobijemo razmažene, i njih i roditelje, navikle da su centar svijeta, da profesor mora deset minuta čekati dok oni prepišu jednu rečenicu s ploče!
Pogrešno, potupno pogrešno – taj nazovi – entuzijazam omogućuje umjetno održavanje sustava na životu, odnosno, omogućuje ovima iz ministarstva da i dalje jašu kao i dosad!
S tim preba prestati pod hitno. Reći – sad je bilo dosta! Mi smo profesionalci koji zahtijevaju biti plaćeni za svoj rad, manimo se više te manre kako ćemo mi sve za svoje učenike!
To ne rade ni pedijatri, dječji stomatolozi, psiholozi, samo bismo mi trebali biti dežurne budale!
Samo oštro i na prvu!
potpisujem kolega svaku vašu rečenicu osim jedne; nije nas ona varaždinka prodala samo zbog komisija za tehnološke viškove. mislim da je tu bilo više toga u igri. no, to ne umanjuje zločinački postupak shu-a. ljudi već jednom moraju shvatiti da će nam uzimati toliko dugo dok se nećemo pobuniti. na žalost, taj trenutak nećemo dočekati tako skoro. za to što nam se događa nemojmo kriviti vlast. krivimo sebe!
A.vidi i gle cuda, u mojoj skoli to pravo sindikaliste na smanjenje norme koristi celnik preporoda tako da je razlika izmedu shu i preporoda ista kao izmedu sdp i hdz.