“Sama riječ „ ravnatelj“, pretpostavljam, upućuje na osobu koja bi trebala izravnati sve neravnine i krivulje u školi u kojoj stoluje, ili pak na osobu prema čijim bi se postupcima, napucima i direktivama trebalo ravnati. U svakom slučaju, podrazumijeva stručnu, obrazovanu i kompetentnu osobu širokih svjetonazora i čvrstih moralnih uzusa. Zajednica hrvatskih ravnatelja, međutim, pravi je kadrovski ružičnjak. Većinom su to časni i vrijedni ljudi, no, tu i tamo, negativna selekcija učini svoje, pa među cvijećem ponekad uzraste i korov.”
S obzirom da smo jedan od rijetkih portala koji bez dlake na jeziku komentira zbivanja u prosvjetnom sektoru, odlučili smo uvesti rubriku “Kolumna” u kojoj ćemo kolegama dati priliku da javno izraze svoje mišljenje o stanju u obrazovanju. Uredništvo se ne mora nužno slagati s mišljenjem autora.
Piše: Žukov
Davno nekoć, u 16. stoljeću, Niccolo Machiavelli definirao je politiku kao umijeće mogućega. Da je u Hrvatskoj moguće ono što u kulturnom svijetu nije, ili je raritet, ne treba posebno naglašavati (naročito s aspekta obrazovne politike resornog ministarstva i njegovih vrlih trudbenika). Ista se, potom, definirana Zakonom o odgoju i obrazovanju, provodi na nižim razinama, onim školskim, često na vrlo niske, da ne kažem, prizemne načine, što nas dovodi do druge definicije politike – kao najstarijeg zanata na svijetu! Poučen iskustvom rada u jednoj hrvatskoj osnovnoj školi, nazovimo je za potrebe ovog članka jednostavno – Školom, doveden sam do zaključka kako smo mi u Hrvatskoj taj zanat odavna legalizirali!
Budući da je trenutno u tijeku javna rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odlučio sam se cijelim svojim bićem posvetiti analizi izmjena zakona. Točnije, jednom jedinom segmentu – pitanju ravnatelja škola! Pritom sam svoje argumente odlučio prisnažiti živim primjerom iz Škole, kako bi čestiti čitatelj, ako se već dosad i sam nije susreo sa sličnim pojavama (što je malo vjerojatno, Škola je pravi unikat po tom pitanju), na navedenom primjeru uvidio razmjere pošasti koja nastaje kad se pojedince pusti da se igraju Boga! Dakako, sve po zakonu (koji se pritom razvlači poput žvakaće gume, uz blagoslov školskog odbora, prosvjetne inspekcije i mitskih hrvatskih institucija)!
Sama riječ „ ravnatelj“, pretpostavljam, upućuje na osobu koja bi trebala izravnati sve neravnine i krivulje u školi u kojoj stoluje, ili pak na osobu prema čijim bi se postupcima, napucima i direktivama trebalo ravnati. U svakom slučaju, podrazumijeva stručnu, obrazovanu i kompetentnu osobu širokih svjetonazora i čvrstih moralnih uzusa. Zajednica hrvatskih ravnatelja, međutim, pravi je kadrovski ružičnjak. Većinom su to časni i vrijedni ljudi, no, tu i tamo, negativna selekcija učini svoje, pa među cvijećem ponekad uzraste i korov. Korov je, naime, korov – guši sve oko sebe, a upravo to se, i puno gore od toga, zbiva u Školi, koju već godinama vodi ravnateljica. Nazovimo je ravnateljica Ina! Budući da je pitanje kvalitetnog i odgovornog upravljanja školom conditio sine qua non hrvatskog školstva, napaćeni je kolektiv u mesijanskom iščekivanju tražio u aktualnim izmjenama zakona izbavljenje iz školskog jednoumlja, da ne kažem, bezumlja, i konačnu detronizaciju bijele kraljice. Čak je i sama ravnateljica Ina, stidljivo poput jumferice na prvom spoju, stala najavljivati svoj povratak u nastavu. Međutim, zahvaljujući neizostavnom ravnateljskom lobiju i još neizostavnijem popuštanju istome od strane Ministarstva, pitanje VŠS ravnatelja, sastava školskih odbora i ograničavanja broja mandata čekat će neka bolja vremena. Naprosto, južno od Alpa red je ugrožena vrsta!
Od trenutnih se izmjena Zakona o odgoju i obrazovanju očekivalo, dakako, uzalud, rješavanje (kad su ravnatelji osnovnih škola u pitanju) slijedećih momenata:
1.Pitanje ravnatelja s višom stručnom spremom
Porazno je da se u 21. stoljeću o ovome uopće vode rasprave. Naime, dosadašnji je Zakon, čl. 126., još 2008. godine prvi puta predvidio VSS kao temeljni uvjet za ravnatelje osnovnih škola. Da bi svi oni koji taj uvjet ne zadovoljavaju (među kojima je, pogađate, i glavna junakinja naše priče) mogli ostati u sedlu (čitaj, fotelji), rok stupanja na snagu odgođen je do 1. siječnja 2012. godine. Budući da ni to nije bilo dovoljno, navedeni je rok opet prolongiran do 1. siječnja 2015. godine! Nakana je, jasno, bila rastezati rokove dok i zadnji VŠS ravnatelj ne stekne uvjete za penziju. To je, naime, sasvim u skladu s određenim eksperimentalnim programima koji se godinama provode po hrvatskih školama, npr., s posla na groblje (za kolege iz nastave), s faksa u ministarstvo (za pravovjerne kolege bez dana staža u sustavu, ali sa stranačkim iskaznicama), i iz fotelje u penziju (pogađate za koga)! Budući da je takvih svijetlih primjeraka ostalo u sustavu još 188, među njima i carica – majka naše Škole, jasno da je ekipa iz MZOS-a opet morala pribjeći rijetko viđenim zakonodavnim vratolomijama kako bi ih održala na čelu škola. Takve uistinu i treba zaštititi, oni su ugrožena vrsta (toga, naime, da netko bez sveučilišne diplome ravna obrazovnim institucijama nećete naći nigdje u bijelome svijetu). Ugroženom se, dakako, osjeća i ravnateljica Škole; ugroženom, naime, od većine djelatnika škole koji su obrazovaniji i kompetentniji od nje (a to je ogromna većina nastavničkog kadra)! Nju, međutim, najviše žulja jedna omanja skupina u Školi, koja se percepira kao grupa pretendenata na tron. Ta se skupina unutarnjih neprijatelja, k’o za pakost, čvrsto drži skupa. Ravnateljica Ina, utjelovljenje miss Marple i babe Vange, upregla je sav dvorski aparat lakeja ne bi li se dovinula što leži u osnovi kompaktnosti ove grupe. Urotnike se izoliralo od kolektiva, prati ih se na svakom koraku, nastoji se predvidjeti svaki njihov sljedeći potez. U igri su čistačice, domari, sindikalni povjerenici(!), roditelji, seoska inteligencija, školski odbor, svi u Školi koji su spremni biti otirači za noge u službi One koja ravna. Ta fiksacija ide čak dotle da se nekakvim infantilnim objašnjenjima nastoji lažirati izbore za Vijeće roditelja, dok su u usporedbi s izborima za sindikalnog povjerenika i povjerenika zaštite na radu izbori u Sjevernoj Koreji pravi praznik demokracije, samo da se ovu skupinu opasnih namjera drži podalje od bilo kakvih izvora moći i informacija. Uviđaš li, čestiti čitaoče, patnje naše Ine i inih VŠS direktora svemira?
Zato su, ipak, vizionari iz MZOS-a prionuli navedenim izmjenama zakona? Predlaže se, otprilike, ovo: svi novi kandidati za ravnatelje moraju imati VSS, ali oni koji su birani prije 24. srpnja 2010., makar sa VŠS, mogu se kandidirati do, naravno – penzije! Činjenica kako smo u 21. stoljeću, kako smo članica EU, kako je svuda u civilizaciji nezamislivo da školama ravna kadar bez diplome i znanja stranog jezika pritom je savršeno irelevantna! Vrlo je znakovito pritom kako izmjene zakona nisu zahvatile članak 130.a, st. 1., koji kaže kako mandat ravnatelja prestaje, na prvom mjestu, smrću ravnatelja! Ja bih, međutim, predložio da u zakon unesemo pravo VŠS ravnatelja na doživotni mandat, s mogućnošću aneksa Ugovora o radu koji bi omogućavao nastavak ravnanja i nakon isteka navedenog roka! Oni ionako uspješno prkose tijeku vremena!
2. Pitanje ograničavanja broja mandata
Ni ove izmjene zakona ne predviđaju toliko potrebnu mjeru ograničavanja broja ravnateljskih mandata na maksimalno dva, kao što je to slučaj, na primjer, s rektorima sveučilišta. Time bi se postigla veća protočnost ravnatelja, i više kandidata moglo bi ponuditi svoje viđenje upravljanja školskom ustanovom. Osim toga, nužnim smatram povratak ravnatelja nakon odrađena dva mandata natrag u nastavu, što, dakako, podrazumijeva izbor uglavnom mlađeg kadra, sklonijeg promjenama. Međutim, svakako bi najvažnija prednost implementiranja ove mjere u zakon bila smanjivanje ravnateljske samovolje. Vjerujem kako je većina kolega jako dobro upoznata s ovom problematikom. Mi u Školi svakako jesmo – bolji primjer radnog logora teško je i zamisliti!
Svijest o neograničenom broju mandata, dakle, svijest o praktičnoj nesmjenjivosti (jer su na sva ključna mjesta u Školi instalirani poslušnici), pojačana sviješću o vlastitoj intelektualnoj i stručnoj inferiornosti u odnosu na dio kolektiva (vidi točku 1.), dovela je u Školi do rijetko viđenog mobbinga i bezakonja. Najčešća terapija za liječenje vlastitih kompleksa jest ponižavanje onih koji su uzrok tih kompleksa, kao i predimenzionirana percepcija vlastite važnosti i moći. Naprosto, u Školi se poklopio čitav niz malformacija, što je rezultiralo, blago rečeno, iščašenim pojavama – neprijavljivanjem tehnoloških viškova u Ured državne uprave, smišljenim i planskim isplaćivanjem umanjene plaće niz godina, davanjem pisanih opomena pod sumanutim obrazloženjima, okretanjem učenika i roditelja protiv profesora, jeftinim lažiranjem svih izbora u Školi, sustavnim mobbingom i terorom (kad su u pitanju kolege u nemilosti) te, s druge strane, neopravdanim omogućavanjem pune satnice, toleriranjem fizičkog kažnjavanja učenika, odobravanjem nerada (kad su u pitanju oni u milosti). Sve to dodatno je začinjeno naplaćivanjem članarine u školskoj knjižnici učenicima, dakako, bez izdavanja računa, radom ravnateljice u nastavi, organiziranjem ekskurzija pod nezakonitim okolnostima, lobotomiziranjem školskog odbora i tako dalje, i tome slično, tome nizu nema kraja, već dva uzastopna mandata s tendencijom da bude i treći. Uzorita ravnateljica Ina tako je, ničim izazvana, dala savršeno za pravo Hegelu kad je ustvrdio kako povijest ima tendenciju da se ponavlja – prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa!
3. Sastav školskih odbora
Jedna od rijetkih pozitivnih tekovina ministra Jovanovića svakako je bila demokratizacija izbora ravnatelja na način da je pravo glasa dano svim radnicima škola. Ono što se očekivalo od aktualnih izmjena zakona jest daljnje jačanje utjecaja struke na izbor ravnatelja. Konkretno, smanjivanje predstavnika osnivača u školskim odborima, odnosno, smanjivanje utjecaja politike na kadroviranje u prosvjeti. Kome odgovara da u školskim odborima osnivač ima jednako predstavnika kao i sama škola? Ako je cilj da ta tri predstavnika osnivača nadgledaju rad ravnatelja, ili trošenje novčanih sredstava škole, za to je sasvim dovoljan i jedan predstavnik. Međutim, to nije cilj! Cilj je odlučujući utjecaj na postavljanje ravnatelja škola, što onda u konačnici omogućuje zbrinjavanje ražalovanih stranačkih kadrova. To nas, pak, dovodi do porazne činjenice kako su ravnatelji škola vrlo često uglavnom samo ekspoziture lokalnih partijskih ćelija. U našem slučaju, cijela je Škola pretvorena u ćeliju. Tu, kakogod, nije kraj – osnivači traže i četvrtog predstavnika u školskom odboru. Izmjene zakona zasad se ne dotiču ovog pitanja. Teško je reći ima li to više prednosti ili nedostataka – stanje nikad nije toliko loše da ne bi moglo biti i gore!
Umjesto epiloga:
Ovim člankom podvrgnuo sam analizi samo jedan od mnogo segmenata izmjena Zakona o odgoju i obrazovanju. Izmjene sadržavaju i pozitivne i negativne promjene, no, jedno od najbitnijih pitanja, ono rukovođenja školama, po meni, nije riješeno na zadovoljavajući način. Primjeri koje sam naveo iz ustanove u kojoj radim nisu pretjeravanje već, nažalost, surova stvarnost, i to stvarnost dobrog dijela hrvatskih škola. Navedenim primjerima nastojao sam pobliže objasniti zašto sam zauzeo ovakve, po mnogim mojim kritičarima, pretjerano oštre stavove prema ravnateljima. Naravno da najveći dio njih obavlja svoj težak i odgovoran posao najbolje kako znaju i umiju u okolnostima koje im nisu pretjerano sklone. No, ja nisam pisao o takvima. Pisao sam o onima koji su greške sustava, krivi ljudi na krivim mjestima, greške koje pod hitno valja ispraviti. Međutim, očito još uvijek ima dosta onih kojima to ne odgovara.
Možda nekome neće leći stil koji je direktan, otvoren, u kost! Međutim, odgajan sam tako da stvari nazovem pravim imenom. U konačnici, obrazovni sustav ove zemlje puca po svim šavovima i prošlo je vrijeme salonskih rasprava u rukavicama. Sustav kojem se mogu desiti greške poput ovih opisanih u članku ne zaslužuje doli da ga se razvali do temelja, i na tim razvalinama gradi bolji, humaniji, normalniji, na kraju krajeva!
Mi to možemo!
S kolegom se slažem u gotovo svim točkama.
Naime, oni koji prate portal neko vrijeme znaju da je kolegi ovo bolna točka, no on često ističe pitanje VŠS-a kao jednog od žarišta problema.
E, tu se ne slažemo.
Čitajući neke primjere ponašanja dotične, čini mi se kao da opisuje ovog panja s kojim je opterećena moja škola, izuzev što je spol muški i činjenice da ima VSS. Dakle, tehnikalije su sasvim zadovoljene (a to što papirić dotičnog fakulteta nema nikakve veze s prosvjetom… to ćemo staviti na stranu).
Kako je naš Panj uspio završiti fakultet nejasno je (jer odaje dojam osobe koja je zadnju knjigu pročitala u nižim razredima OŠ), a za položene pedagoške predmete, to već znate: bitna je lova, a ne pamet. I tako naš Panj (ne)uspješno ravna već dva mandata, iako je tehnički visoko obrazovana osoba, u praksi je osoba iz najnižih dijelova društva te se bavi sličnom rabotom kao i gore-opisana. Horde poslušnika i špijuna imaju dnevni zadatak prenositi razgovore ostalih jadnika, pardon:djelatnika, i da sad ne zalazim u detalje sustavnog mobbinga koji se pomno smišlja i razrađuje na dnevnoj bazi (ali zato nismo u stanju dogovoriti najobičniji sastanak i obavijestiti o istom barem 24 sata prije).
Zaključak: VSS da, ali isključivo s fakulteta koji imaju veze s prosvjetom, bez ikakvog naknadnog plaćanja, ovaj polaganja pedagoških predmeta u roku od 3 mjeseca te obavezno ograničenje na 2 mandata tako da i oni koji proživljavaju pakao (ili barem čistilište) mogu imati nade u svjetlo na kraju tunela.
Apsolutno se zalažem za licenciranje ravnatelja i to dvojako: u obliku ispita (poput famoznih matura i/ili vanjskih vrednovanja) te provedbe anonimne ankete među djelatnicima škole. Pitam se bi li u tom slučaju mnogi od njih preokrenuli svoje ponašanje?
Činjenica je da se sadašnjom verzijom ZOIO-a demokratizirao izbor ravnatelja, s jedne strane glasovanjem nastavničkog vijeća, a s druge micanjem dvoje predstavnika državne uprave.
Kolega amused, mislim da jedan dio kolega/ica ima podanički mentalitet, i taj će uvijek glasovati ne po svome nahođenju i interesu, nego prema želji vladajuće kreature – bez obzira koliko ta osoba radila protiv njihovih interesa, interesa njihovih kolega ili škole općenito. Čudno, ali istinito. Jedan dio kolega/ica će uvijek glasovati iz interesa: rodijačkog, stranačkog ili kojeg već. Jedan dio kolega/ica su nojevi koji zabiju u glavu u pijesak i misle da problem ne postoji. Jedan dio kolega/ica se ponaša kao da im je sve to ispod časti i drže se izvan ili iznad svega, ili barem to misli. Kad spojite ove dijelove često dobijete većinu koja je podatna, amorfna masa. Točno po želji i interesu vladajuće/g.
Meni je pojam učitelja uvijek bio ne samo obrazovana osoba, nego prije svega
slobodoumna i samosvjesna.
Kao da je takvih sve manje…
To u što se pretvore neki ravnatelji nakon više godina ravnanja, zaista graniči s psihićkom bolešću i apsolutno treba ograničiti njihov mandat, radi njihovog i kolektivnog zdravlja.
Sve tako poznato zvuči.
Plod je to dugogodišnjeg rada na usavršavanju manipulatorskog zaposjedanja pozicije udruženim snagama.
Mislite da ste čuli sve?
O, kako se samo varate! Vjerujte, niste čuli ništa!
Sve što sam nabrojao u članku samo je vrh ledenog brijega, kap u moru, sitnica naspram onoga što nisam dospio spomenuti. Opisivanje svih ludosti, izopačenosti, deformacija milostive ravnateljice i hemeroida koji su joj odani daleko nadilazi okvire jedne kolumne! Ima tu materijala za pisanje kolumni idućih sto pedeset godina.
Metode obračuna s rijetkima koji su zadržali stav, ponos i dostojanstvo na ovoj školi toliko su prizemne, plitke, nedostojne čovjeka i ravnatelja da mi se naprosto gadi i pisati o tome. Podmetanja, špijuniranja, laži, ogovaranja, pakiranja, glupost, tupost, primitivizam koji nema granica svakodnevica su u Školi!
Umjesto da bude hram duhovnog i svakog inog napretka, Škola je najobičnija kloaka.
Žalosno, žalosno…
Sindrom mnogih hrvatskih zbornica… I toga je sve više.
eto da i ja kažem koju o toj temi makar mislim da imamo puno većih problema u sistemu od ravnatelja. u svojih 30 godina staža imao sam 5 ravnatelja. prvog je postavila partija i s njim sam imao najveći sukob koji sam riješio pisanim očitovanjem koje mi je ušlo u dosije. drugi je bio v.d., bio je daleko najbolji, ali kao što slutite, nije ga potvrdio ministar. treći je bio budaletina i bili smo svi sretni što je ravnatelj jer su ga maknuli od djece. njega sam skoro jednom izbacio kroz prozor njegove kancelarije. poslije toga nisam imao nikakvih problema. četvrti je bio duša od čovjeka, njegovao je pozitivnu atmosferu u kolektivu,no nije više mogao trpjeti lokalnu politiku kojoj je škola omiljena tema pa se vratio u nastavu. ovaj posljednji nastavlja stopama svojeg prethodnika, daje potpunu autonomiju učiteljima a za uzvrat traži rezultate.
ravnatelji su u principu u jako lošem položaju. ovlasti su im slabe, ne mogu otpustiti nikoga tko dolazi na posao, učitelji imaju tisuće načina da ih izlude a da on njima u principu ništa ne može. svakih par godina ide reizbor pa su u stresu, jer ako ih ne izaberu nemaju se kamo vratiti u nastavu. roditelji ih zivkaju dan i noć, politika im nameće stvari s kojima se oni nikako ne mogu složiti, oni iz županija kroz investicije na školama grabe novac a ravnatelji to mogu samo nijemo gledati.
e sad, dešava se da svoje frustracije pokušavaju rješavati na učiteljima ali za to su krive zbornice. činjenica je da zbornice često više sliče kokošinjcu nego mjestu gdje sjede akademski građani. to je posljedica negativne selekcije kadra koja je najveći problem školstva. da je zbornica stvarno zbornica, ona bi postavljala ravnatelje. uz tri glasa, četvrti bi se izlobirao. no zbornice su kokošinjac a do mišljenja kokošinjca nitko ne drži, kokice pravi pijetao zavadi kako hoće pa onda i vlada kokošinjcem kako hoće.
inače smatram da bi ravnatelji trebali raditi pola radnog vremena u nastavi a pola ravnateljevati. odvojenost od nastave ih u stvari čini neosjetljivim na probleme učitelja, nesigurnim, i u strahu za budućnost. osim toga zatvore se u onu svoju kancelariju i prestanu komunicirati s učiteljima. to je i praksa u nekim zapadnim zemljama koje imaju razvijeno školstvo.
Genijalno, kolega, genijalno!
Vi ravnatelje bacate kroz prozore? Već vidim kako bismo se nas dvojica krasno slagali!
Slažemo se i u činjenici kako je zbornica to što ste napisali da jest, barem u velikom broju slučajeva. Ja bih to opisao ovako – ravnatelj je slika i prilika škole! U mom slučaju, ta slika je lijepa kao slika brodoloma!
Pogotovo se slažem s Vama vezano za ravnatelje i nastavu. Ne bih ih stavljao na pola radnog vremena, ali bih im dao maksimalno dva mandata. Nakon tog u nastavu, ili penziju!
No, ne slažem se s Vama ( vidite, i to je moguće ) po pitanju njihovih ovlasti. Istina, vrlo teško mogu nekoga otpustiti, no zar je to nešto loše? Da mogu otpuštati kako ih volja, to bi tek dovelo do apsolutizma po školama.
Međutim, ako se oni toliko zlopate kako Vi pišete, čemu se onda toliki zubima i noktima drže te fotelje? Ne puštaju je ni oni koji se imaju kamo vratiti, koje radno mjesto čeka. Vrlo je mali broj ravnatelja koji su sami odlučili da se više neće kandidirati. Naprotiv, dobar dio njih ne preza ni od čeg samo da bi zadržao funkciju! Čemu, ako se toliko muče?
stvar je jednostavna: veća plaća, lažni osjećaj vlasti i moći i stav da je neuspjeh vratiti se s “više pozicije” na nižu. osim toga većim dijelom mandata taj je posao hladovina a naš ućiteljski je rudarski.
Pametan učitelj bježi od ravnateljske funkcije. U osnovi za 1500 kuna više plaće dobiva mnogo više obveza i enormnu količinu stresa.
Nakupi se tu još puno više od raznih provizija: fotograf, agencije za izlete, dobavljači za šk. kuhinju, izvođač radova, dobavljači potrošnih materijala itd. itd.
Od fotografa teško neke velike love, agencije pretežno daju lovu učiteljima (po novome ni njima ),dobar dio škola nema kuhinju, natječaje za radove vode županije ili gradovi a od potrošnh sredstava teško može biti neka velika provizija. Prosječan ravnatelj po mojoj procjeni može maksimalno zamračit do 1000 € godišnje, bar što se tiče osnovne škole. Da li se isplati šporkavat za to, pa baš i ne. Najveća mogućnost da se ravnatelj okoristi jesu srednje škole koje imaju večernje škole, prekvalifikacije i tome slično. Tu je lova. A to političari i ne daju baš svakome da ravna.
Gospodine učitelju napišite mi cijene ovih obroka:
MÜSLI S MLIJEKOM
INTEGRALNO PECIVO S VOĆNIM JOGURTOM
DŽEM NA CRNOM KRUHU, ČAJ/CEDEVITA
GRIS NA MLIJEKU S „KRAŠ“ POSIPOM, VOĆE
NAMAZ OD TUNE NA CRNOM KRUHU
KUHANO JAJE, INTEGRALNI KRUH,VOĆE
SVJEŽI SIR, CRNI KRUH, VOĆE
KIKIRIKI NAMAZ NA CRNOM KRUHU, KAKAO
ZOBENE PAHULJICE S JOGURTOM
ŠUNKA NA CRNOM KRUHU,ČAJ
PAŠTETA, CRNI KRUH , CEDEVITA
PALENTA, MLIJEKO
PECIVO, MLIJEČNI NAMAZ SOK
POHANI KRUH, CEDEVITA
RIŽA NA MLIJEKU
PECIVO, JOGURT
PECIVO, LINOLADA, ČAJ
Jako znakovito!
Ako pametan učitelj bježi od ravnateljske funkcije, kako Vi pišete, kakvo onda postaju ravnatelji?
Ja samo izvlačim logičan zaključak iz onog što ste Vi napisali!
Nepametni. Točno kolega. Sustav bih trebao stimulirati da se na ravnateljske funkcije natječu najbolji učitelji. Međutim ravnatelji su obično oni koji su spremni služiti lokalnom HDZ, SDP,HNS i ostalim strankama. Tada se njihov posao pretvara u noćnu moru . Kažem to je u većini slučajeva. Ima slučajeva (rijetko) gdje se politika ne miješa ili je ravnatelj dovoljno snažna osoba da otpili sve i radi po svojoj savjesti pa kud puklo da puklo.
Kao to da onda ponovo rukama i nogama kopaju za drugi i treći mandat?
Napišite mi neke cijene obroka.
Zamislite ravnatelja koji NE ZNA ništa o svom poslu, kojeg zaposlenici škole mjesecima ne vide jer se ušulja/izšulja iz škole, a između toga se skriva u uredu i vjerojatno moli Svevišnjeg da ga nitko ništa ne pita. Nema puno briga, instaliran mu TV pa gleda filmove. Na svaki upit (ima nas koji se usudimo pitati, strašna činjenica) odgovor je: “napravite kolega/ice kako mislite da je najbolje”. Sjednice su lakrdija gdje učitelji govore što bi sve trebalo pod kojom točkom/temom učiniti, a on potvrđuje glavom. Naravno, doveden je kao bliski prijatelj načelnika, a i sam je bio načelnikom jednog obližnjeg mjesta. Čak se razvlačio po tiskovinama jer ga je Uskok teretio za financijske malverzacije, ali na njegovu sreću, a žalost kolektiva, slučaj je otišao u zastaru. Nije pošten, samoje uspio dočekati zastaru. Tragedija je u tome veća što je vjeroučitelj pa sad promislite kakva bi to “božja osoba” bila političar i ravnatelj? Tko god mu se suprotstavi ili ne učini kako je on nešto zamislio, obično biva omalovažavan na sjednicama, samo što velika većina kolektiva na to gleda sa podsmjehom i kasnijim komentarima o jalovosti. Kad mu dokažete da je u krivu i potkrijepite to argumentima onda se primiri, ali i dalje tvrdi da je u pravu. Znate kako se kaže za gov** – uvijek pliva.
Sigurno da ni to ne valja, ali ima i onih koji bi zahvalno dočekali da po par mjeseci “ne vide” svog ravnatelja/icu.
Dojadilo bi vam da se ne usudite otvoriti vrata od razreda/kabineta jer znate da on stoji ispred i prisluškuje; ili kalkulirati svaki dan da li pozdraviti ili ne pozdraviti nekoga na hodniku jer on iskače iz učeničkog wc-a (pa ako ste pozdravili ne valjate, ali ako niste opet isto); ili uopće otići na wc jer se pitate da li možda mora znati koju vrstu nužde obavljate; ne dao vam Bog da vam se auto pokvari pa vas netko od kolega poveze…opravdavat ćete se i jedan i drugi kako i zašto ste došli na posao.
Ovo s argumentiranjem koje ide kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van – to nam je prirodno stanje stvari. A jel’ imate ravnatelja koji si IZMIŠLJA zakone i pravilnike da bi potkrijepio neku radnju ili natjerao neke događaje “na svoj mlin”??
Znam da vam je teško, ali: može i gore.
Kad čovjek vidi koliko reakcija kolega je pristiglo, i da se manje – više svi žale na ravnatelje, uviđa da su oni prilično veliki problem, kao što sam to uvijek govorio!
Sustav koji tako karikaturalno loše kadrovira po ministarstvu, agencijama i zavodima, ne može bolje ni pametnije kadrovirati ni po školama! Imamo mi odlične, mlade, obrazovane ljude, ljude koji govore jezike, znaju pisati projekte, znaju kvalitetno voditi ljude i uspostaviti autoritet temeljen na znanju, ali ne dozvoljava im se da dođu u prve redove zbog mase štetočina koji bi time pali!
Slažem se sa svime što ste napisali. Osobno sam doživio takve stvari prošli tjedan kao protukandidat babi Vangi sa VŠS, kućnoj prijateljici načelnika općine i njegovoj ženi, seoskoj doktorici, koju je župan na prijedlog načelnika imenovao u školski odbor, kao i predsjednika mladeži stranke koja vodi općinu od osnutka države.
Učitelj mentor sam sa višegodišnjim stažom u prosvjeti, voditelj projekata, organizator brojnih aktivnosti, aktivan u udrugama, ali to sve pada u vodu kada dođe do glasovanja naših kolega(njenih podanika) koji gledaju samo svoje interese (ne diram te ne diraj me), a najmanje misle na interese djece. Ipak, moje kolege su prepoznale kvalitete naše “drage ženice” koja je prije desetak godina uvela centralno grijanje, koja je organizirala jubilarni Dan škole, koja je kupila školsku kosilicu, koja ne zna poslati mail, koja je napisala životopis iz prošlog stoljeća, a tajnica škole nije ni znala pročitat CV životopis koji sam predao. I to vam je naša stvarnost! Ipak, kolege moje, mislim da smo svi u odgojno obrazovnom sustavu zbog djece i ljubavi prema pozivu, a danas se svodi na datum kad će biti plaća i kolika je. Ravnalice plaću primaju, samo je pitanje da li je zarade?
A s druge strane, može im se produžiti mandat ali taj mandat ministar treba odobriti tj. ne odobriti!
Nadam se da će i sindikati reagirati na ovakve stvari kao i prosvjetna inspekcija koja bi trebala češće posjećivati školske ustanove!
LP
poštovani kolega zašto mislite da ljudima koji su glasali protiv vas nisu interesi djece na prvom mjestu? pa ako ste tako dobri kao što ste napisali šteta bi bila da napustite nastavu jer bi tim činom djeca bila najviše oštećena. a posao ravnatelja i je da nabavlja nove kosilice, da uvede moderno i jeftino centralno grijanje. dakle po svemu što ste napisali vaše su kolege dobro odlučile.
Opisanu situaciju ja vidim ponešto drugačije!
Naravno, kolega nije prošao na izboru, i možda je još pod dojmom svega toga. Na koncu, ni Vi ni ja ne baratamo potpunim informacijama da donesemo pravi sud tko je ovdje u pravu. No, neke stvari ipak se mogu iščitati, dakako, ukoliko je ovo navedeno i točno!
Prije svega, kolega je napisao da se radi o ravnateljici s VŠS!
Točka! Nema dalje!
Već samo to meni je dovoljno da donesem sud. Školom moraju ravnati najbolji i najkompetentniji, a to ovdje očito nije slučaj. Osobe bez sveučilišne diplome ne bi se trebale gurati u urede ravnatelja.
Nadalje, kao da ovo nije dovoljno, u postu se spominju načelnici, župani, predsjednici lokalne stranačke mladeži, načelnikove žene, i slična ekipa! Dakle – hrvatska klasika – uvaliti babu u fotelju, pa će ona biti poligon za stranačko kadroviranje školom! Kakva centralna, Dani škole, kosilice, kakvi bakrači, što???
Koliko ta žena govori stranih jezika? Na kojem je stručnom skupu držala predavanje? Koje rezultate ima iza sebe ( osim kosilica, i sličnog )? Koliko je članaka objavila? Ima li potvrdu o informatičkoj pismenosti? To su pitanja koja mene zanimaju! Čim su u priču upleteni ovi iz lokalne politike – hvala, ali ne, hvala!
Zašto ironija prema kolegi ako ima rezultate u radu? Ako će najbolji uvijek ostajati u razredu, kakvi će biti ravnatelji?
Dakle – po meni, kolega je ovdje u pravu!
kolega, ne kažem da forma nije važna i slažem se da se zakonom mora urediti da ravnatelji imaju vss. međutim, školski odbor izbor ravnatelja mora voditi prema postojećem zakonu. postojeći zakon ne daje prednost vss i tu ćemo se složiti. po mojem mišljenju to što netko ima potvrdu o informatičkoj pismenosti ne znači da je informatički pismen, objava članaka također neće utjecati na to kakav će netko biti ravnatelj. zašto mislite da netko s všss ne zna strani jezik? za dobrog ravnatelja bitne su dobre organizacijske sposobnosti, bitan je suradnički odnos s učiteljima, bitne su veze u politici jer politika daje novac, bitna je i briga o uređenju škole, bitno je da ravnatelj stoji iza svojih učitelja kad ih neopravdno blate. bitno je da je moralan, da mu je na prvom mjestu interes djece a ne osobni.bitno je da dobro odabire nove učitelje jer ako pogriješi ti će upropastit 40 generacija. na žalost, ravnatelji jako malo mogu utjecati na one loše među nama koji ne rade svoj posao kvalitetno. kao prvo nisu stručni ulaziti u kompetencije kolega s kojima nisu sustručnjaci. na žalost, mogu samo kontrolirati tko uredno dolazi na posao i tko ima svu pedagošku dokumentaciju. sigurno znate bar nekoliko učitelja, čak i mentora i savjetnika koji na papiru imaju sve a stvarnih rezultata nema. to će se riješiti uvođenjem vanjskog vrednovanja.
naravno da nije dobro da politika silom postavlja ravnatelje ali u ovom slučaju zbornica je stala iza stare ravnateljice i to treba poštivati. mislim da nije u redu ni potcjenjivati uvođenje modernog centralnog grijanja jer to je velika investicija i veliki uspjeh ravnatelja. stvarno mi se čini pretjerano kad kolega optužuje učitelje da su protiv interesa djece zato što nisu izabrali njega.zato ironija u mom glasu, to o njemu puno govori.
i na kraju mislim da najbolji moraju ostati u razredima do pred penziju jer djeca najviše iz toga profitiraju. kad se potroše u razredu onda nek ti najbolji postanu ravnatelji.
Slažem se da je za uspješnog ravnatelja važno da zadovoljava uvjete koje ste naveli. Ali, da bi uopće došao u poziciju da bude ravnatelj, on bi trebao zadovoljiti neke uvjete. Za svako radno mjesto postoje uvjeti. To što netko ima doktorat ne znači da je uspješan svaučilišni profesor, ali bez doktorata uopće ne može biti profesor na sveučilištu. To što je netko položio vozački ispit ne znači da će biti kvalitetan i odgovoran vozač, ali svejedno mora zadovoljiti uvjet – imati papir, vozačku! Trenutno je zakon loš u tolikoj mjeri da čak i netko bez diplome može biti ravnatelj osnovne škole, ali zato je tim više odgovornost na šk. odboru da bira najbolje! Po meni, to su pretežno mlađe osobe, po mogućnosti nestranački ljudi!
Potom – kažete – ravnatelji, nažalost, jako malo mogu utjecati na one među nama koji svoj posao ne rade kvalitetno?
Recite – zašto nažalost? Kad bi ravnatelji imali ovlasti davati otkaze onima kojima smatraju da treba, držite li kako bi to pročistilo žito od kukolja? Ja Vam kažem – nikako! Oni loši, baš zato jer su svjesni da su loši, postali bi u još većoj mjeri nego sad ravnateljeve amebe, i baštinili bi i dalje njegovu milost! Upravo suprotno – takve ovlasti ravnatelja dovele bi do još veće tiranije po školama, i gušenja svake opozicije!
Osim toga, tko to može očekivati od svih kolega da u datim okolnostima rade kvalitetno? Hoće li Vaš auto, taman da je Audi ili Mercedes, raditi kvalitetno, ako godišnje u njega uložite 500 kuna? Malo brus!
U situaciji kad školski sustav puca po svim šavovima, kad je svake godine pitanje hoće li biti plaće u prosincu, kad su kolege na Normabelima, tko to može očekivati od svih profesora da izgaraju na radnom mjestu? Zašto, za koga? Koliko se ulaže u sustav? A brate mili, svi od tog sustava čuda očekuju! Ne kažem da namjerno treba raditi loše. Želim reći samo to da je danas jako malo toga što bi profesore moglo motivirati da žive svoj posao 24 sata na dan.
Smatram da se pitanje loših kolega neće riješiti vanjskim vrednovanjem. Ta oni koji ga osmišljavaju prvi bi trebali biti predmet istrage organa gonjenja. Osim toga, loših profesora, kao i bilo koje druge struke, uvijek je bilo i biti će, s vrednovanjem ili bez njega!
Najbolji moraju ostati u razredu do pred penziju?
Vrlo znakovito! Koliko znam, svugdje u svijetu najbolji u nekom poduzeću, sustavu, organizaciji, napreduju, idu na više, na bolje – zato jer su najbolji. Uostalom, to je i evolucijsko pitanje! U nas bi, eto, najbolji trebali ostati u razredu, a ravnatelji postaju oni bez diplome, oni koji ne znaju sastaviti CV ( o čemu je kolega pisao u svom postu ), ali su dobri s načelnikovom ženom!
Inače – ako je dotična ravnateljica kolika kvaliteta, zašto joj treba politička špaga?
Pišete Vi, kad se ovi potroše u razredu, neka postanu ravnatelji? Dakle – kad budu potrošeni i ispuhani? Ne, kad kažem – mlad i visokoobrazovani kadar naprijed, ostali – stoj!
Zukov wrote:
Prije svega, kolega je napisao da se radi o ravnateljici s VŠS!
Točka! Nema dalje!
Teže je bilo prije završiti VŠS nego sad većinu ovih bolonjskih VSS. Ja sam završio VSS i govorim realno jer sam se uvjerio u to i za stare VŠS i za nove VSS.
Najmanji problem hrvatskog školstva je i u tome da li ravnatelji imaju VŠS ili VSS. Slažem se da je nekad teže bilo završiti Višu pedagošku nego sada neke nastavničke smjerove po bolonji. Iako nekada je i na Višoj pedagoškoj bilo negativne selekcije kada je iz srednje tekstilne se upisivalo na razrednu nastavu. Međutim da se vratimo na ravnatelje . Iz svega rečenog kolega Žukov je iz Splitsko-dalmatinske županije. Koliko mi je poznato u toj županiji gotovo sve institucije prosvjetne vlasti ne poštuju zakone i to već duže vrijeme. To koristi određeni broj ravnatelja koji zajedno sa ostalim segmentima prosvjetne vlasti trguju utjecajem i rade što ih je volja kršeći zakon. Sve to gleda Prosvjetna inspekcija i ne poduzima ništa, a Ministarstvo šuti. Među tim ravnateljima ima onih sa VŠS i VSS. Jasna mi je frustracija kolege Žukova potpuno ga razumijem,ali problem nije VŠS ili VSS, problem je u tome negativna selekcija koja je provela politika i na čelna mjesta postavile ljude bez karaktera i moralnih kvaliteta.
Mani je zakon nadimak od čovjeka i činjenica da nije prošao na izboru.
Kolega Učitelju, ipak sam malo južnije!
No, to da institucije ove države ne rade ništa, barem ništa u skladu sa zakonom i moralnim kodeksom nije osobitost samo SD županije, već cijele Hrvatske, pa je tako i u nas na jugu.
Hrvatsko školstvo toliko je bremenito problemima da je teško izdvojiti koji je najteži. Mogu se složiti, to nije činjenica da imamo nedoškolovane ravnatelje. Ja bih rekao da je temeljni i osnovni problem beskrajna servilnost Zbornice, navada kolektiva da pristaje na sva poniženja, nedostatak makar i elementarne volje da se stvari krenu postavljati na prave temelje, razjedinjenost, i iznad svega – strah! Strah kolektiva od ravnatelja, roditelja, djece, inspekcija, medija, javnosti, agencija, od onih tisuću puta glupljih i gorih nego što smo mi!
Do sto vragova, ta kako Vam više ne dop… živjeti u tolikom strahu???
Nedoškolovanih i priučenih nema samo po uredima ravnatelja – nalazimo ih i po agencijama, inspekcijama, ministarstvu – nema gdje se nisu zavukli! Međutim, ta nestručnost ravnatelja ipak nije zanemariv problem, kad je prepoznat čak i vani. TALIS istraživanje je od 34 zemlje zahvaćene projektom hrvatske ravnatelje stavilo po stručnosti na 34 mjesto!!! Uostalom, zašto nigdje u civilizaciji nećete ljude bez diplome naći na čelu škola??? I u Finskoj, Švedskoj, Njemačkoj, gdje hoćete, za ravnatelje je važno da su moralni, empatični, da stanu iza kolega, i slične karakteristike, ali, ipak – osnov osnova je da imaju diplomu!
Nama obrazovana mladost, eto, ne treba, pa naša pamet ide u Skandinaviju ili Njemačku, a nama ostaju ravnatelji bez diploma, pomoćnici ministra bez dana staža u sustavu, ministri kojima je to prvo radno mjesto, moćnici koji nisu kadri sami napisati diplomski rad, i tome slično!
Zašto u Hrvatskoj budaletine kolo vode? Zato jer pametni mudro šute! Dokle nas je to dovelo, vidimo svakim novim danom!
Poštovani kolega !
U sve četri dalmatinske županije situacija je slična, s time da je možda najgore u Splitsko – dalmatinskoj županiji.
Ma da se razumijemo. Meni je draže raditi u nastavi ali kad gledate osobu kojoj je domet kosilica i Dan škole, koja nije podnijela zahtjev za pomoćnike u nastavi, kad vas djeca pitaju zašto nema drugog stranog jezika u školi, onda naprosto želite nešto pokušati promijeniti. To što je dobila glas više na učiteljskom ne znači da ima podršku učitelja već da je na vlasti pa je teško učitelje pridobiti jer se drže one: ne diram te ne diraj me. Što se tiče plaće, veća mi je sad nego što bi mi bila u fotelji. A što se tiče nabave kosilice(koja trtenutno ne radi) i uvođenja centralnog grijanja to su sve politička pitanja, jer uvođenje centralnog grijanja pokrenula je županija istovremeno u 6 škola.
U interesu djece je da imaju svi jednako i kvalitetno obrazovanje kao i uvjete rada.
LP
” To što je dobila glas više na učiteljskom ne znači da ima podršku učitelja već da je na vlasti pa je teško učitelje pridobiti jer se drže one: ne diram te ne diraj me.”
Vjerojatno niste, valjani kolega, ni svjesni, ali ovom sentencom detektirali ste kompletnu problematiku hrvatskog školstva! Na stranu i priučeni ravnatelji koje postavlja politika, na stranu i redikuli po agencijama, uhljebi po ministarstvu, nedostatak elementarne vizije i političke volje da školstvo bude uspješno, pustimo i mizerna ulaganja, manimo sve to – ovo je ključ!
Obično krivimo sve gore nabrojano za frustracije i popijene Normabele, jer ne želimo vidjeti problem u sebi! Odakle se kadroviraju ravnatelji? Jedni su od nas, nisu iz aviona pali ( iako mnogi ostavljaju takav dojam )! Gotovo polovicu školskog odbora činimo mi. Sindikati ne valjaju? A tko čini članstvo tih sindikata? Ministarstvo? A tko će uvijek, bespogovorno izvršavati svaki befel odozgo, ma kako besmislen bio?
Kako to da je najobrazovanija branša u Hrvatskoj upravo ona koja se tako panično boji koristiti glavu i donositi bilo kakve odluke? Koja uvijek pristaje na sve? Koja je spremna biti živi sag ravnateljima u zamjenu za povoljniji raspored? Odakle dolazi toliko beskičmenjaštvo Zbornice?
Ima li odgovora?
slažem se kolega s vama,u zbornicama je veliki problem. zašto?
odgovor je jednostavan; desetljeća potplaćenosti i marginaliziranosti učiteljskog zanimanja dovela su strahovite negativne selekcije učiteljskog kadra. na učiteljske fakultete se upisuje druga i treća klasa gimnazijalaca. ovu sintagmu najobrazovanija branša treba staviti pod velike navodnike. iza njihove diplome ne stoji znanje, ne stoje kompetencije, i takvi se boje sami sebe i djece i roditelja i pedagoga i ravnatelja. drastično su sniženi kriteriji za deficitarna učiteljska zvanja pa nam englaski predaju krojačice s tečajevima, matematiku u višim razredima učiteljice razredne nastave, informatičari ne znaju namjestiti postavke mail adrese i slično.
no da se vratim na ravnatelje. složili smo se da treba promijeniti zakon i uvesti obaveznu vss za mjesto ravnatelja.složili smo se kakve karakteristike mora imati dobar ravnatelj. složit ćemo se i u tome da ni jedan fakultet neće izgraditi takve karakteristike. takve ljude treba prepoznati i unaprijediti ih . to će najbolje napraviti zbornica ma kakva ona bila. imamo tajno glasanje, imamo više kandidata pa izaberimo najboljeg. uz tri naša glasa dobit ćemo i glas predstavnika roditelja. a zašto na žalost ravnatelji nemaju ingerencije nad lošim učiteljima? pa zato jer ako posao nema svakodnevnu kontrolu onda se može raditi i neodgovorno i to neki u školama obilato iskorištavaju. zašto mislim da bi najbolji učitelji trebali ostati u razredima? zato jer škola postoji zbog đaka a ne zbog nas, što je bez obzira na materijalnu opremljenost, učitelj najvažniji faktor dobrog obrazovanja, što je dobrom učitelju užitak kad vidi napredak kod djece, što uz dobrog ućitelja djeca postaju pobjednici na raznim natjecanjima što im diže samopoštovanje, ma ima još stotinu razloga. no to je posao koji strahovito troši i uspješni učitelji pred mirovinom mogu postati odlični ravnatelji ili isto takvi savjetnici.
S ovog mjesta želim se osvrnuti na dva momenta:
1.
Ravnateljska ingenercija nad lošim učiteljima
a)
U situaciji kad još uvijek imamo ravnatelje bez fakultetske diplome, kako će takvi imati ingerencije nad profesorima, makar i lošima? Kako će netko manje obrazovan i kompetentan učiti poslu obrazovanijeg od sebe? To su situacije koje je stvorila ta nebulozna činjenica da su kriteriji za ravnatelje tako niski!
b)
Kad bi i imali ingerencije, već sam o tome pisao – to bi se, ne svugdje, ali vrlo često, pretvorilo u obračune s nepoćudnim kolegama na osobnom nivou, a ne u nadzor loših profesora. Dajte ravnateljima takve ovlasti, i ubit ćete svaki pluralizam mišljenja! To je put u otvoreni teror po školama!
c)
Eto, u toj toliko puta spomenutoj Finskoj, navodno nema inspekcija, nadzora, profesor je alfa i omega na svom satu, pa imaju, i bez svakodnevne kontrole, odlične profesore, sustav, i rezultate! Da nije možda stvar o ulaganju u sustav, društvenom statusu profesora u Finskoj, priznatoj važnosti obrazovanja, ne samo na deklarativnoj razini?
d)
Uostalom, tko će svakodnevno kontrolirati loše ravnatelje?
I, još
2.
Zašto bi najbolji trebali ostati u razredu?
Pišete Vi – zato jer škola postoji zbog đaka, a ne zbog nas!
Ne bih prihvatio tu konstataciju. Naime, mišljenja sam kako je upravo takva pedocentrična pedagogija jedan od razloga srozavanja školstva, ta predimenzionirana usmjerenost na djecu. Po meni, škola je tu da bi se mlade ljude obrazovalo, odgajalo, oblikovalo, a u tom procesu, uz učenike, barem jednako važni su i profesori!
Kad prvi imaju sva prava, a drugi nikakve ovlasti, dobijete hrvatsku školu!
Uostalom, ako najbolji budu u razredu do pred penziju, kakvi će onda postajati ravnatelji? Nije li to eklatantan primjer negativne selekcije, o kojoj ste pisali? Nadalje, u tom slučaju bi kvaliteta i rezultati najboljim profesorima bili otegotna okolnost, jer ne bi mogli napredovati – do pred penziju morali bi biti u razredu! Umjesto tog, ja smatram da bi najbolji od nas trebali biti ravnatelji u mlađoj dobi, ići u inspekciju, agencije, do ministarstva. To je pametna kadrovska politika. S tih mjesta najbolji mogu sustavu pomoći daleko više nego iz razreda. Ovako, najbolji će ostati u razredu, a šrot na višim položajima – kud nas to vodi?
Kažete i sami – to je posao koji strahovito troši! Zar stvarno mislite da bi takvi izraubani učitelji pred penziju, s 60 – ak godina, bili dobri ravnatelji, polagali ispite, sticali licence, pratili izmjene zakona, bili manageri, kontaktirali s lokalnom upravom, potezali odgovorne za novac, i sl.? Jako sam skeptičan!
Uostalom, nije bez vraga uređeno tako da u SAD – u ( iako držim da nama, a ni ikome drugome, SAD ni u čemu ne bi trebao biti uzor ) nitko tko radi u obrazovnom sustavu duže od, mislim, 12 godina, ne može biti porotnik?! Ima to svoje razloge!
Smatram, dakle, da bi ravnatelji, uz odlike koje ste ranije pobrojali, trebali biti mlađe osobe, s VSS, znanjem stranog jezika, po mogućnosti nestranački ljudi! I nikako ne duže od dva mandata.
To je još jedan od razloga zašto se ne mogu složiti s Vama. Naime, ako ćemo birati starije kolege pred penziju, takvi se zacijelo više neće vratiti u nastavu, a držim da je iz čitavog niza razloga, napose zbog atmosfere u školi i međuljudskih odnosa važno da se ravnatelji vraćaju u nastavu!
Eto, tako!
Ne zamjerite ništa. Slažemo se mi u puno više toga nego što se razilazimo, ali, eto, raspravlja se o razlikama mišljenja, ne sličnostima!
Svako Vam dobro, i veliki pozdrav!
naravno da se slažemo, ali mislim da niste shvatili što je pjesnik htio reči. nema nikakvih dokaza da bi dobar učitelj bio dobar ravnatelj. potpuno su različite kompetencije potrebne za ta dva posla. znam nekoliko sasvim prosječnih učitelja(da ne kažem nešto grublje) koji su odlični ravnatelji. a sustav bez efikasne kontrole ne može biti efikasan.