Komentari o Nacrtu Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi

Na adresu portala stiglo je pismo dvoje prosvjetnih djelatnika, a koje se tiče izrade ozloglašenog Pravilnika o normi. Pismo objavljujemo u cijelosti.

Poštovane/i,

Obraćamo Vam se u množini budući da nismo sigurni tko je točno autor prijedloga o budućem pravilniku (službeno nazvan Nacrt Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi). Naime, nigdje se u samom pravilniku niti na internetskim stranicama resornog ministarstva ne spominje osoba (ili radna grupa) koja je izradila pravilnik kao što se ne spominje ni način izbora navedene osobe (ili navedenih osoba). Čini nam se važnim napomenuti autore jer se radi o temeljnom aktu koji u mnogočemu oblikuje radni tjedan, ali i životni standard, uvjete rada kao i sve druge obveze stručnih djelatnika (učitelja i stručnih suradnika) u osnovnoškolskom obrazovanju. Bez obzira na različite medijske napise o jedanaesteročlanom povjerenstvu, ne znamo istinitost tih podataka niti imena i radna mjesta koja navedeni predstavljaju. Stoga, možemo se upitati jesu li svi dionici zastupljeni?

Prije svega, pohvalna je ideja osuvremenjivanja pravilnika u skladu s novom terminologijom (primjerice, novi naziv resornog ministarstva – umjesto nekadašnjeg Ministarstva prosvjete i športa stavljen je novi naziv Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta) i novim radnim obvezama (primjerice, unos podataka u eMatice). Svakako smatramo da je novi pravilnik nužan uslijed promjena koje dotiču obrazovanje (sjetimo se brojnih (pokušaja) reformi počevši od HNOS, preko kurikularne nastave pa do korjenite izmjene visokog obrazovanja pod nazivom Bolonjska reforma) kako bi se ostvario, vjerujemo naš zajednički cilj: stvaranje odgovornih i promišljenih građana naše zemlje. Jedan od preduvjeta stvaranja takvih građana svakako su učitelji od kojih se očekuju visoka razina znanja i metodička osposobljenost prijenosa znanja na učenike kao i visoka motiviranost, uvođenje novih metoda i kontinuirano usavršavanje i mobilnost. Plaši nas mogućnost da su ovim Pravilnikom brojne od temeljnih pretpostavki onemogućene.

Već sam naslov upućuje na značajnu promjenu. Aktualni vrijedeći pravilnik službeno se naziva Pravilnik o obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi. Prijedlog novog pravilnika naziva se Nacrt Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi. Spornim smatramo sintagmu „tjedne radne obveze“. Naime, spomenuta se terminologija spominje i razjašnjava u ZAKONU U OBRANI (NN br.73/13) u čl. 29. st. 1: „Radna obveza je obveza zaposlenika u tijelima državne vlasti, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama kojima je utvrđena obveza obrambenih priprema.“ Jasno je da se radna obveza uvodi u slučaju ratnog stanja i opasnosti koja prijeti zemlji. Važno je napomenuti kako se poslije uvođenja radne obveze ne primjenjuju odredbe o radnom vremenu, odmorima i dopustima. Nadamo se kako se u slučaju pravilnika potkrala pogreška u terminologiji i apeliramo da se naslov pravilnika promijeni.

Radi preglednosti dobro se držati slijeda članaka u navedenom Pravilniku. Sukladno objašnjenju u gore navedenom odlomku, u članku 1. st. 3. nije potrebno navoditi riječ „radne“. U istom članku st. 3 može se izostaviti rečenicu „Dopunska nastava nije osnovica za određivanje radnog vremena učitelja.“ Obzirom da je dopunska nastava neposredan rad s učenicima za koji se učitelji moraju posebno pripremati kako bi onim učenicima koji sporije ili teže usvajaju redovite nastavne sadržaje omogućili da svladaju propisano gradivo, smatramo kako bi i ona trebala biti uvrštena u osnovicu za određivanje radnog vremena učitelja. Dalje u istom članku, izostaviti riječ „darovitim“ – smatramo kako je za uključivanje u dodatnu nastavu dovoljno i jedino nužno da su učenici visoko motivirani za rad u određenom predmetu. Trebalo bi izbaciti rečenicu „Dodatna nastava nije osnovica za određivanje radnog vremena učitelja.“ Dodatna nastava kao neposredan rad s učenicima je vrlo zahtjevna u svom planiranju i izvođenju za učitelje koji njome nastoje zadovoljiti znatiželju učenika i obogatiti i produbiti njihova znanja te stoga smatramo kako bi se trebala uvrstiti u osnovicu za određivanje radnog vremena učitelja. Stavak o izvannastavnih aktivnosti trebalo bi modificirati i izostaviti „Izvannastavne aktivnosti nisu osnovica za određivanje radnog vremena učitelja.“ Smatramo kako bi se izvannastavne aktivnosti trebale uvrstiti u osnovicu za određivanje radnog vremena učitelja iz razloga što kao i redovita nastava zahtijevaju temeljito planiranje i pripremu za neposredan rad s učenicima.
U članku 2. izostavljene su dosadašnje funkcije poput sindikalnog predstavnika, povjerenika za zaštitu na radu. Smatramo da nikako nije dobro da se izostavi spominjanje funkcija koje čine temelj svake radne zajednice. Što se tiče povjerenika za zaštitu na radu, dovoljno je pogledati ZAKON O ZAŠTITI NA RADU (NN br. 59/96, 94/96 i 114/03 – pročišćeni tekst) čl. 13. st.1 u kojemu se navodi:“Za organiziranje i provedbu zaštite na radu odgovoran je poslodavac neovisno o tome da li je u tu svrhu zaposlio stručnjaka za zaštitu na radu, odnosno organizirao službu za zaštitu na radu ili je ugovorio suradnju s ovlaštenom fizičkom osobom za zaštitu na radu, ustanovom ili trgovačkim društvom za poslove zaštite na radu.“, odnosno st. 2: „Poslodavac može obavljanje poslova zaštite na radu prenijeti i na svojeg ovlaštenog predstavnika (u daljnjem tekstu: ovlaštenik).“ Zatim, u članku 4. koji se bavi razredništvom povećava se opseg poslova razrednika uvodeći nova zaduženja (najzanimljivija je tjedna analiza što god to značilo) pri čemu se ne povećava satnica. Uz navedeno, znakovito je izbacivanje nekih zaduženja poput stalnog stručnog usavršavanja, sudjelovanja u kulturnoj i javnoj djelatnosti škole ili sudjelovanja u radu stručnih tijela i povjerenstava. Među dodanim poslovima svakako se ističe upis podataka o učenicima u upisnik eMatice. Pažljivim čitanjem pravilnika, primjećuje se zaduženje za eMaticu kod poslova satničara (članak 6.). Radi li se o tome da dvije osobe rade isti posao ili je riječ o nenavedenim razlikama, tek ostaje za vidjeti. Problematičnim se čini i članak 5. koji se vezan s ostalim poslovima. U tom se članku navodi cijeli niz zaduženja koji postaju navedeni kao ostali poslovi, a prema odredbama KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA ZAPOSLENIKE U OSNOVNOŠKOLSKIM USTANOVAMA („Narodne novine“, broj 66/11) čl. 80. većina tih zaduženja (primjerice
vođenje školskog i/ili županijskog stručnog aktiva, estetsko uređenje škole, vođenje školskog društva, kluba ili zadruge itd.) čini komponentu za ostvarivanje punog radnog vremena.
Naredni članak 6. opisuje posebne poslove i vidljiv je smanjeni broj poslova (ilustracije radi, nema spomena sindikalnog povjerenika, radničkog vijećnika, povjerenika za zaštitu na radu, osoba za zaštitu dostojanstva radnika koji su bili zastupljeni u čl. 4. st. 2. dosadašnjeg PRAVILNIKA O OBVEZAMA UČITELJA I STRUČNIH SURADNIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI, kao i poslova iz čl. 4. st. 3. istog pravilnika: poslovi pročelnika stručnih odjela te poslovi, ako nema stručnog suradnika knjižničara, voditelja instrumentarija, knjižnice, nototeke i fonoteke). Znakovito je kako nema odredbe o odnosu posebnih poslova i smanjenja ili povećanja tjednog radnog zaduženja. Naime, dosadašnji je PRAVILNIK O OBVEZAMA UČITELJA I STRUČNIH SURADNIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI (čl. 5. st. 2. i st. 3.) regulirao kako se posebni poslovi mogu obavljati: „ (2) Posebni poslovi mogu se obavljati i kao radna obveza koja u razrednoj nastavi zamjenjuje nastavne predmete odgojnih područja (glazbena kultura, likovna kultura i tjelesna i zdravstvena kultura), a u predmetnoj nastavi razredničke poslove. (3) Nastavni sat nastavnih predmeta odgojnih područja zamjenjuje se s 2, a razredništvo s 4 sata posebnih poslova.“ O sličnome svjedoči i KOLEKTIVNI UGOVOR ZA ZAPOSLENIKE U OSNOVNOŠKOLSKIM USTANOVAMA (čl.67) u kojemu se navodi kako posebni poslovi služe „kao posebna radna obveza za koju se učitelju s punim radnim vremenom razmjerno smanjuju redovite tjedne radne obveze, a učitelju s nepunim radnim vremenom razmjerno povećava tjedno radno vrijeme.“
Članak 7. Nacrta Pravilnika tematizira poslove satničara. Prema dosadašnjem PRAVILNIKU O OBVEZAMA UČITELJA I STRUČNIH SURADNIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI (čl. 7. st.3) piše: „Ako škola ima više od 16 razrednih odjela predmetne nastave i ako radi u dvije ili više smjena, satničarske i voditeljske poslove obavljaju dva učitelja predmetne nastave, svaki 4 sata tjedno.“ Novi prijedlog pravilnika predviđa za isti broj razreda 2 sata tjedno. O detaljnom odnosu satnice vidjeti u Tablici 1.
Broj razreda Dosadašnji pravilnik Prijedlog pravilnika
<8 0 0 8-16 4 1 16-25 8 2 >26 Nije navedeno 3
Tablica 1.
Već je spomenuto kako se uslijed tehničkih promjena proširila uloga satničara koji ima zaduženje za eMaticu pa se ne čini logičnim smanjenje satnice, a povećanje dužnosti i poslova.
U članku 9. o radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika ni u jednom se segmentu ne na navodi institut žalbe na rješenje poslodavca o radnim obvezama.
Naredni članak 10. dotiče se radnih obveza učitelja razredne nastave. Primjećuje se ukidanje čl. 5 dosadašnjeg PRAVILNIKA O OBVEZAMA UČITELJA I STRUČNIH SURADNIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI u kojemu se navodi oslobođenje dijela neposrednog rada s učenicima za iskusne učitelje (25-30 godina staža dva sata, 30-35 godina staža četiri sata, 35-40 godina staža šest sata).
Učitelji zaposleni u produženom boravku prema prijedlog novog pravilnika dobivaju obvezu održavanja dodatne i dopunske nastave ukoliko je učitelj razredne nastave opterećen dodatnim poslovima (članak 11.).
U cijelom prijedlogu pravilnika najvažnijim se čini članak 13. koji tematizira radne obveze učitelja predmetne nastave (kolokvijalno nazvane norma). Primjetna je povećana satnice za dva sata u neposrednom radu s učenicima (v. Tablicu 2)
Radno mjesto Dosadašnji pravilnik Prijedlog novog pravilnika
učitelj hrvatskoga jezika, matematike i nastavnih predmeta koji se u svim razredima predmetne nastave izvode najmanje 1 sat tjedno 20 22
učitelj stranog jezika 21 23
učitelj ostalih nastavnih predmeta 22 24
Tablica 2.

Članak 14. tematizira zaduženja učitelja predmetne nastave i primjetno je smanjenje broja poslova koji su išli u osnovicu za puno radno vrijeme (o različitim zaduženjima i obvezama dovoljno je vidjeti KOLEKTIVNI UGOVOR ZA ZAPOSLENIKE U OSNOVNOŠKOLSKIM USTANOVAMA čl. 80).
Problematikom učitelja zaposlenih na nepuno radno vrijeme bavi se članak 18. Izračun broja sati prema navedenom članku temelji se isključivo na neposrednom radu s učenicima pri čemu su različita zaduženja (o različitim zaduženjima i obvezama dovoljno je vidjeti KOLEKTIVNI UGOVOR ZA ZAPOSLENIKE U OSNOVNOŠKOLSKIM USTANOVAMA čl. 80) i razredništvo izbačeni. Jasno je da se pri ovakvoj računici dodatno smanjuje broj sati učitelja u ovakvom statusu.
U članku 19. stavku 1. potrebno je sintagmu „neposredan odgojno-obrazovni rad s učenicima“ zamijeniti sa „neposredan pedagoški rad s učenicima, učiteljima, stručnim suradnicima, ravnateljem, roditeljima ili drugim sudionicima odgojno-obrazovnoga procesa“ te izostaviti na kraju „ili drugih zakona“. Naime, rad stručnih suradnika se većinom bazira na odgojno-obrazovnom radu s učenicima, no smatramo da je neposredan rad također i savjetovanje i educiranje njihovih roditelja i učitelja što je često ključno za napredak učenika.
O radnim obvezama stručnih suradnika svjedoči članak 23. Velikim nedostatkom smatramo izbacivanje nekoliko članaka iz dosadašnjeg pravilnika (čl. 26-30) koji jasno ističu broj učenika po stručnom suradniku. Isti su sadržaji zastupljeni, osim u dosadašnjem PRAVILNIKU O OBVEZAMA UČITELJA I STRUČNIH SURADNIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI (čl. 26-30), u KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA ZAPOSLENIKE U OSNOVNOŠKOLSKIM USTANOVAMA (čl. 87-91).

U konačnici, što zaključiti? Prijedlog pravilnika (Nacrt Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi) ne možemo prihvatiti u ovom obliku. Prije svega, radi se o smanjenju radničkih prava i dugoročno, manjih plaća i manjeg broja radnih mjesta. Kako dolazimo do ovog zaključka? Stavljanjem Nacrta pravilnika u realan život na primjeru prosječne škole. Naime, gledajući u višegodišnjem razdoblju (npr. 2011.-2018. g.) vidljiv je značajan pad razrednih odjeljenja (od 2011. kada smo imali 20 razrednih odjeljenja predmetne nastave do 2018. za kada ćemo imati 12 razrednih odjeljenja predmetne nastave). Takav pad mogu očekivati i druge osnovne škole u gradu, ali i u cijeloj Hrvatskoj jer se očekuje pad rođene djece i dugotrajno smanjenje broja stanovnika. U takvim okolnostima doći će do smanjenja satnice i stvaranja tehnoloških viškova (v. Tablicu 3)

Predmet Broj djelatnika Ukupna nastava predmeta 2011. Ukupna nastava predmeta 2018. Broj potrebnih djelatnika (prema normi novog pravilnika) Tehnološki višak djelatnika
Hrvatski jezik 5 (4 puno radno vrijeme) 90 (10 razreda x 5, 10 razreda x 4) 54 (6 razreda x 5, 6 razreda x 4) 2,5 2
Matematika 4 80 (20 razreda x 4) 48 (12×4) 2 djelatnika + 4 sata viÅ¡ka 2
Strani jezik (engleski) 5 (4 puno radno vrijeme) 100 (20×2 + 20×3) 50 (12×2 + 12×3) 2 djelatnika + 4 sata viÅ¡ka 2
Povijest 2 40 24 1 1
Geografija 2 40 24 1 1
Priroda/biologija 2 40 24 1 1
Kemija 1 20 12 0,5 0,5
Fizika 1 20 12 0,5 0,5
Tehnička kultura 1 20 12 0,5 0,5
Glazbena kultura 1 20 12 0,5 0,5
TZK 2 40 24 1 1
Likovna kultura 1 20 12 0,5 0,5
Informatika 2 20 12 0,5 1,5
Njemački jezik 1
Vjeronauk 4 (3 puno radno vrijeme) 80 48 2 1,5
Tablica 3.

Iz ove je tablice vidljivo na primjeru ove škole kako će 12 učitelja biti potpuni tehnološki višak, a 7 će učitelja imati pola radnog vremena. Vjerujemo da su slični scenariji u drugim gradskim i županijskim školama pa je teško očekivati da će se navedeni učitelji moći zbrinuti čime se stvara nova vojska nezaposlenih visokoobrazovanih osoba. Svjesni smo da resorno ministarstvo ne može utjecati na broj rođene djece u nekoj sredini, no ključan problem leži u povećanju radnog zaduženja (tzv. norme) za dva sata što je u kontekstu depopulacije Republike Hrvatske pogubno za učitelje osnovnih škola (dobro je poznato da se u osnovne škole upisuju učenici sukladno teritorijalnoj pripadnosti odnosno ulici i mjestu stanovanja pa se ne može očekivati povećanje učenika temeljem nekakvog natjecanja). Osim toga, u bitnome se smanjuje mogućnost dobivanja punog radnog vremena temeljem drugih zaduženja poput vođenja županijskog stručnog vijeća, estetskog uređenja škole ili vođenja zbora jer te i takve aktivnosti potpadaju pod ostale poslove. Jednadžba je vrlo jednostavna: smanjenje djece + povećanje norme + smanjenje poslova za dobivanje punog radnog vremena dovodi do jednog od navedenih scenarija: a) stvaranje tehnoloških viškova i rad učitelja na više škola (ukoliko te mogućnosti toga mjesta i županije to omogućuju), b) otkazi učiteljima koji su posljednji došli (većinom mlađi kolege koji trebaju činiti budućnost obrazovnog sustava), c) smanjenje plaća i dugoročno mirovina (ovo treba promatrati u kontekstu cijelih obitelji i smanjenja kupovne moći obitelji što se dugoročno odražava na cjelokupno gospodarstvo posebno u vremenu poskupljenja cijena temeljnih životnih namirnica, ali i kreditnih rata kojima su brojne obitelji opterećene), d) nezapošljavanje novih kadrova (budući da će postojati tehnološki viškovi s pola satnice ili kolege koji su u potpunosti tehnološki višak, za očekivati je da, iako se otvori pokoje novo radno, tražit će se iskustvo (jer će biti puno manje ili više iskusnih učitelja bez pune satnice) i time će novozavršeni učitelji imati bitno smanjenu mogućnosti zaposlenja). Postavlja se pitanje svrhovitost upisa na pojedine studijske programe (jednostavna matematika nalaže kolika je participacija roditelja i države po svakom studentu) budući da nastavnički smjerovi očito, prema autorima pravilnika svjesno ili nesvjesno, nisu potrebni. Hoće li doći do neminovnog pada upisa na te studije ili do drastičnog smanjenja kvota što sve dovodi do jednog začaranog kruga u kojemu će patiti i visokoobrazovanje?

Posljedice za ovakve poteze jako su dugoročne jer će se dodatno degradirati status i plaća djelatnika u osnovnim školama (posebno učitelja) što će dovesti do smanjenog interesa kvalitetnih kadrova za rad u obrazovnom sustavu, a isto ima za posljedicu sve lošiji obrazovni sustav i sve veće odudaranje od konačnog cilja stvaranja odgovornih i kvalitetnih građana naše zemlje. Postavlja se pitanje održavanja različitih oblika nastavnih i izvannastavnih aktivnosti jer se ključ rada prema novom pravilniku stavlja samo na neposredan rad u razredima. Ovakav je potez veoma nelogičan ako se vodimo načelima izvrsnosti i znanja jer su razredi u pravilu maksimalno ispunjeni (28 učenika) i time se smanjuje mogućnost individualnog rada s učenikom što se postiže na dopunskoj (cilj je dovesti slabije učenike na prosječnu razinu) i dodatnoj (rad s izvrsnim učenicima) nastavi kako bismo u oba slučaja dobili maksimum iz učenika.

Predlažemo izbacivanja pojedinih dijelova nacrta pravilnika kako smo naznačili u tekstu te smanjivanje broja učenika po razredu sukladno optimumu koje postavlja Državni pedagoški standard od 20 učenika po razrednom odjelu, time bi se moglo riješiti pitanje manjka razrednih odjela te bi se povećala kvaliteta i individualizacija rada nastavnika prema potrebama manjeg broja (ili pojedinog) učenika što bi svakako išlo na korist učenika, roditelja i šire društvene zajednice. Isto tako predlažemo da satnica ostane ista kao u prijašnjem pravilniku. Štoviše, smatramo da bi se trebalo poticati održavanje što više dodatne i dopunske nastave kao i što veći broj raznolikih izvannastavnih aktivnosti. Time bismo obogatili obrazovanje i odgoj te razvijanje vještina i sposobnosti učenika.

U dubokoj vjeri u racionalno rješenje i iste ciljeve dobrobiti naših učenika i cjelokupnog društva, šaljemo Vam srdačne pozdrave.

Robert Kresina, prof. i Goran Đurđević, mag.