“Sada kad mogu reći kakve Å¡kole trebaju biti, roditelji Ä‘aka Å¡ute”

(Večernji list) Osim Å¡to znaju sve o nogometu, graÄ‘ani Hrvatske sve znaju i o Å¡kolstvu. Znaju Å¡to bi sve trebalo promijeniti, koje sadržaje iz nastavnih programa izbaciti, kako koncipirati udžbenike, koliko bi sati djeca trebala provesti u Å¡koli, koliko bi morale biti teÅ¡ke Å¡kolske torbe, s koliko godina bi djeca trebala krenuti u Å¡kolu, Å¡to bi u njoj trebala učiti iz kojeg predmeta, koji su im predmeti i znanja važni za uspjeh u životu, a koji su potpuno nebitni…

Roditelji, bake i djedovi, sestre, braća i tete naÅ¡ih Å¡kolaraca imaju viziju kako bi trebala izgledati moderna Å¡kola, koliko bi stranih jezika učenici morali svladati, po kojim bi se kriterijima mogli upisivati u odreÄ‘enu srednju Å¡kolu, treba li državna matura i zaÅ¡to, je li selekcija za upis na fakultete dobra ili nije, imamo li inflaciju odlikaÅ¡a ili ne, poklanjaju li se ocjene i zaÅ¡to…. Kratko rečeno, o obrazovanju svi sve znaju.

Ili se barem tako mislilo dok na javnu raspravu prije više od mjesec i pol dana nije stigla Strategija razvoja odgoja, obrazovanja i znanosti koju je izradio tim više od stotinu stručnjaka na čijem je čelu premijerov savjetnik za obrazovanje i znanost prof. Neven Budak.

Većina tribina loše posjećena

Javna rasprava o tom dokumentu ogolila je činjenicu da Hrvati sve znaju i sve mogu samo do trenutka dok ne treba djelovati konkretno. Što potvrđuje i podatak da je na predloženu strategiju, prema riječima prof. Budaka, do sada pristiglo samo 36 primjedbi ili prijedloga, kako god.

– Većina je poluprivatne naravi – kaže prof. Budak i dodaje da su na nekim javnim tribinama imali dobre rasprave na kojima su im podršku dali učitelji i profesori.

No, dojam je da većina tih tribina nije bila osobito posjećena, a najbolji su primjer tribine u Zagrebu i Zagrebačkoj županiju.

Na svakoj od njih bilo je manje od deset ljudi. Zašto je to tako, odnosno zašto u kuloarima imamo štošta reći, a kad treba nešto konkretizirati, zamuknemo, pitali smo sociologa prof. Zorana Malenicu.

Utjeha – pričanje po kuloarima

– To je ozbiljan problem, a posljedica je toga da su ljudi svjesni da je malo normalnih situacija u kojima mogu realizirati neko svoje pravo pa im onda kao utjeha ostaje pričanje po kuloarima o tome što bi oni sve napravili kad bi bili u prilici. Što je najgore, misle da na taj način daju svoj doprinos promjenama, što apsolutno nije točno. Tako se samo stoji na istim pozicijama, prihvaća se sve i upada u sustav koji postoji – objašnjava prof. Malenica te dodaje da ljudi mogu zazirati i od preopširnih dokumenata, što Strategija jest, koje ne stignu u cijelosti pročitati, pa se onda ne usuđuju ni konkretno predlagati. Lakše im je zadržati se na površnom komentiranju.