Prvi e-upisi u srednje škole su za nama. Vjerujemo da nitko nije očekivao da će ići glatko jer ipak se radi o novom konceptu, ali da su se neki problemi mogli izbjeći, pogotovo oni tehničke prirode koje smo već imali s e-maticom, mogli su. No, krenimo redom.
Sve je počelo s optimističnom najavom Ministra da će odsad za upis u srednju školu biti potrebna “samo jedna veza – internet veza”. Ispostavilo se u praksi da je izjava ipak bila preoptimistična, jer osim internetske veze (koja je pucala po nekoliko puta dnevno, a sustav nas je obavještavao da se dogodila „neočekivana pogreška“) bila je potrebna još jedna veza: telefonska, i to vrlo česta, između razrednika i učenika i njihovih roditelja.
Je li se radilo o neinformiranosti roditelja, nejasnim uputama, tijesnim rokovima? Ustvari, nije. Iz perspektive razrednika aplikacija upisi.hr je vrlo pregledna, jasna, informacije u brošuri i drugdje su na vrijeme bile dostupne, rokovi su bili razumno raspoređeni. Sve je trebalo proći glatko. Međutim, već nakon što su razrednici upisali zaključne ocjene u e-maticu, sinkronizacija podataka u NISpuSŠ nije protekla kako treba. Iako se najavljivalo da će se podaci ažurirati svaki sat, neki učenici su svoje zaključne ocjene iz osmog razreda ugledali tek dva ili tri dana nakon što ih je razrednik unio u e-maticu. Zatim, u aplikaciji za razrednike neke poveznice kao što je Podatci o učeniku nisu uopće bile aktivne pa je trebalo ili instalirati noviji preglednik ili očistiti privremenu memoriju preglednika. Zbog ovakvih i sličnih tehničkih poteškoća razrednici su (većinom uzalud) pokušavali nazvati jedini broj helpdeska na kojem je snimljena glasovna poruka ponavljala da su „svi agenti trenutno zauzeti“. Bilo bi mnogo bolje da je za istu svrhu otvorena barem još jedna linija, posebno za zaposlenike škola, čiji broj ne bi bio javno dostupan.
Na stranu tehničke poteškoće. Nakon prvih par dana osvanuo je na početnoj stranici dopis u kojem se pozivaju upisna povjerenstva da prate aktivnost svojih učenika, da ih upozore na pogrešne i nepotpune odabire, da ih potaknu da donesu liječničke potvrde za programe za koje su se prijavili, da dostave dokumentaciju koja dokazuje da ostvaruju dodatne bodove… Ispostavilo se, naime, da osmaši i njihovi roditelji ipak nisu dorasli ovom modernom konceptu. Može biti da im administrativni jezični stil nije bio u potpunosti razumljiv, a može biti i da im se uopće nije dalo čitati brošuru ili uvjete za svaki pojedini program koji su birali. Zašto? Zato što imaju razrednike da to sve naprave umjesto njih. Tako se u famozne „ostale poslove“ razrednika proguralo i praćenje iz sata u sat što njihovi učenici rade na aplikaciji, reagiranje na krivo odabrane strane jezike, na krivi odabir programa za koji nemaju potreban bodovni prag… Uz to, među članovima upisnih povjerenstava nalazili su se i stručni suradnici škola kojima nije organizirano nikakvo usavršavanje na temu upisa i kojima je sustav eUpisa bio potpuna nepoznanica, te su se morali snalaziti u pomaganju svojim kolegama. Poneki stručni suradnici rade na više škola, a kako ne mogu imati dva aai@edu.hr identiteta, u najmanje jednoj školi im pristup sustavu nije bio omogućen. Time je uloga članova upisnog povjerenstva koji nisu razrednici 8. razreda svedena na puku formalnost.
Sad, je li normalno da se odgovornost upisivanja u srednje škole svaljuje na razrednike? Nije li to odgovornost roditelja? Apsurd je time veći što srednja škola po zakonu nije obvezna, a odgovornost upisa nametnuta je razrednicima osmih razreda (od kojih se neki prvi puta susreću sa srednjoškolskm programima i uvjetima koji se traže po programu) bez ikakvog prava izbora ili naknade. Valjda u MZOS-u misle da su učitelji eterična bića koja žive od zadovoljstva nesebičnog i neograničenog služenja roditeljima i učenicima.
Ruku na srce, Ministar jest najavio da će e-upisi značiti „malo dodatnog posla za razrednike osmih razreda“. Razrednici, međutim, nisu očekivali da će to uključivati i obavještavanje školskih/obiteljskih liječnika o tome kako trebaju izgledati potvrde koje izdaju, niti su očekivali da će trebati koordinirati Gradski ured za obrazovanje i srednje škole za učenike s teškoćama jer je bilo slučajeva da srednje škole nisu htjele primiti učenike s preporukom HZZ-a.
Na pitanje zašto veliki broj učenika nije pravovremeno dostavio liječničke potvrde i ostale potrebne radnje što je uzrokovalo još jedno probijanje rokova, Vedran Mornar, voditelj projekta E-upisi u Dnevniku odgovara da mu ni samom nije jasno. Možda su roditelji i učenici tako neaktivni i nezainteresirani upravo zato što im se to omogućuje godinama. Godinama ovaj sustav povlađuje roditeljima i djeci reagirajući na svaku žalbu, pritužbu, ide im niz dlaku kad god škola zatraži odgovornost za znanje ili ponašanje uvodeći vremenik ispita (tako da nam djeca više ne uče ni za ocjenu, nego za određeni datum), jalove Pravilnike o pedagoškim mjerama, boreći se rukama i nogama malu maturu kako im se ne bi prouzrokovalo stres, itd. Zašto onda roditelj ne bi tražio, ma, zahtijevao da mu razrednik upiše dijete u srednju školu, jer ipak je to prestresno za njih?!
Sve u svemu, nitko ne dvoji da su u današnje vrijeme e-upisi realnost i potreba. Nitko nije ni očekivao da će iz prve sve biti besprijekorno. Razrednici su dali sve od sebe da se njihovi učenici uspješno upišu. Ne očekujemo zahvalu za zalaganje „above and beyond the call of duty“. Bili bi zadovoljni i s malim znakom pažnje.
Recimo, da im se plati lipanjski račun za mobitel.
Svim razrednicima osmih razreda i upisnim povjerenstvima želimo ugodan odmor uz napomenu da dobro napune baterije jer cirkus je ponovo u gradu 19.08. Naime, tada započinje jesenski rok.
Dakle, iz onog što je do sad objavljeno s konferencije za novinare iz MZOS-a u raznim medijima, ne samo da bahati ministar niti jednom rječju nije spomenuo razrednike osmih razreda kao jedan od važnih kotačića u funkcioniranju sustava e-upisa… nego ih je indirektno prozvao kao neodgovorne odrasle koji su uz roditelje i ravnatelje (!?) krivci za probleme oko upisa! 😮
Ja ne mogu vjerovati! Zasluge su prigrabili sebi, njihovih propusta uopće, prema hvalisavom ministru, nije bilo… a za poteškoće smo krivi mi razrednici otprilike jednako kao i neodgovorni roditelji koji nisu ni pročitali brošuru! :gaah:
Zaista sam povrijeđena i ljuta! :psuje:
Srećom, brojni roditelji su i više nego svjesni koliko je frizirana i lažna slika koju ministar okolo odašilje, prije svega kao vlastitu samoreklamu – jer upisi su ipak jedina dobra i relativno uspješna stvar za njegova mandata.
Ali da niti ne spomene rad i trud (a na koncu i dio zasluga za uspjeh) brojnih osnovnoškolskih razrednika, na koje su se gospoda s Olimpa oslonila punom težinom i bez ikakvog pardona, čak i bez da su svim razrednicima osigurali edukaciju o procesu, komunikaciju s help deskom u slučaju neodgodive potrebe i eventualno moralnu podršku u obliku priznanja da su svjesni o kakvom se poslu i odgovornosti radi…
Nemam riječi!
Bezočni bezobrazluk nadležnoga, omalovažio je sve osim svog planetarnog uspjeha.
Možda bi bilo zgodno pobrojiti sve ono što su propustili u ovom procesu.
Npr. Bodovne liste, zar na istima ne bi trebala biti “nekakva crta”,tako da se zna ko je “upao”, a ko nije,…velik broj roditelja to jednostavno nije shvatio,…pa vjerovatno zato što su neodgovorni 🙂
Nevjerojatno, MZOS smatra da se maloljetna djeca mogu upisati u srednju školu bez roditelja i razrednika! Nije spomenuo ni to da su klinci informatički pismeni i da su e-upise pihvatili s oduševljenjem. S druge strane, ovim kriterijima privilegirano je 23000 osmaša koji su pohađali drugi strani jezik a oni koji su išli na informatiku su zapravo diskriminirani. Sportaši, oni koji idu u glazbenu, glazbeno-plesnu školu nisu nikome zauzeli mjesto jer ih ima malo, ali broj od 23000 s dodatnim bodom iz stranog jezika je vrlo upitan. A vidimo da bez informatike tj podrške CARNETA ne bi bilo ni e-upisa.
Ja vas ljudi stvarno ne kužim. Kaže @galadrijel “Velik broj roditelja nije skužio”, što je to velik broj koliko je to roditelja? Kako to da su drugi skužili?
@mirina zašto bi djeca koja su učila drugi jezik bila privilegirana? Jedino ako u školi nema mogućnosti za drugi jezike, ako ima zašto nisu išli učiti drugi jezik. I ne kužim zadnji komentar oko Carneta? Nije li bolje da je posao obavio CARNET, a ne kao do sada #zna se tko je sve to radio”.
Drugi strani jezik i informatika su izborni predmeti koje učenici prema Zakonu o osnovnom školstvu biraju na temelju svojih sposobnosti i mogućnosti škole. Tako piše u Zakonu. Zašto onda oni koji su izabrali npr.informatiku nisu također dobili bod? Što će se dogoditi s nastavom informatike? Kad budu roditelji savjetovali djeci koji izborni da pohađaju, naravno da će reći, idi na drugi strani jezik jer ćeš dobiti bod. Doista, većina od tih 23000 osmaša (a to je polovica osmaša) je ostvarilo prednost ispred onih koji su išli na informatiku samo na temelju tok boda, a to je ogromna prednost jer se prosjek izračunava na dvije decimale. Učinjena šteta tj. nepravda bila bi puno manja da to pohađanje drugog stranog jezika vrijedi recimo 0,10 boda. Pokušajte malo računati pa ćete vidjeti kolika je vrijednost toga boda. Ispalo je da je bilo dovoljno pohađati nastavu drugog stranog jezika i uz prosjek od 4.70 sve četiri godine ostvariti upis u koju god hoćeš školu.Osim toga imam mail iz 2009. godine od nadležne osobe iz Agencije za odgoj i obrazovanje u kojem mi odgovaraju da nema nikakve potrebe niti smisla da se vrednuje drugi strani jezik. U našoj školi je bila katasrofalna nastava drugog stranog jezika (alkoholizirana, potpuno nezainteresirana nastavnica koja se tu i tamo pojavila na nastavi). Škola, tako su nama roditeljima rekli, ne može ništa jer ona ima trenutno tešku životnu situaciju. Zašto polovicu učenika nagraditi, a drugu polovicu kazniti jer su pohađali “krivi” izborni?
Vidim da ne razumijete, no to nam nije ništa novo.
Pardon, a tko ste to “vi” pa da vam “to nije ništa novo”? Ni meni nije novo da svakakvih čudaka ima. Mislila sam da se radi o nekom roditelju ili nastavniku koji bi možda želio zaštititi barem sljedeću generaciju kad je već ove godine počinjena ogromna nepravda, ali eto pogriješila sam.
Što se CARNETA tiče, njih sam pohvalila. Ja ne razumijem vaš komentar “a ne kao do sada zna se tko je sve to radio”.
frustrirana mirna on no nonnoooo
“Zašto onda roditelj ne bi tražio, ma, zahtijevao da mu razrednik upiše dijete u srednju školu, jer ipak je to prestresno za njih?” Pa čiji je to problem valjda roditeljnastavnik odnosa i kako se nastavnik postavi prema roditeljima koji “ništa ne znaju”. I da kasnili su s potvrdama i da za kašnjenje su krivi roditelji jer sve, piše u knjižici.
@P.O.E. što si ti zapravio htio reći ovim člankom?
Nisam siguran da razumijem pitanje. U članku se iznose problemi koje su razrednici imali tokom upisa.
Nije sve pisalo u Brošuri.
Mnoge smo pojedinosti upisa mi razrednici i stručni suradnici saznavali metodom pokušaja i pogrešaka, zovući jedni druge, zovući i više puta neke učenike, Gradski ured, Carnet (koji je većinu dana satima bilo nemoguće dobiti)…
Primjerice u aplikaciji se pojavile rubrike “problematična prijava” i “bez znanja jezika”, s prilično neodređenom opaskom što nije u redu. Ta je opaska bila vidljiva nastavnicima, no učenici to nisu mogli na svojoj stranici vidjeti.
Uputa o liječničkim potvrdama također nije bila jasna. Budući da su liječničke potvrde donosili učenici triju kategorija (za dodatne bodove zbog zdravstvenih teškoća, za dodatne bodove zbog zdravstvenih teškoća roditelja te kao potvrdu o nepostojanju kontraindikacija za neka od zanimanja), trebalo je jasno napisati koje potvrde je potrebno kada dostaviti te koji liječnici za to imaju ovlasti, na kakvu obrascu ili bez obrasca, a ni danas nije jasno koji je kriterij dobivanja potvrde da je roditelj bio teško ili dugotrajno bolestan, pa ni o tome koje su to zdravstvene poteškoće učenika takve da se za njih dobivaju dva boda. O tome da je kao dokaz o nepostojanju kontraindikacija potrebno pribaviti DVIJE potvrde – jednu od liječnika školske medicine ili obiteljskoga liječnika (do 24. 6. u OŠ) te jednu od liječnika medicine rada (do 12. 7. i to u SŠ) nije bilo riječi.
Također je bilo nejasno do zadnjega dana (a i nakon zadnjega dana zaprimanja prijava) tko upisuje učenike s pravom na izravan upis na osnovi individualiziranoga pristupa. Roditelji su iz Gradskoga ureda poslani u SŠ, SŠ bi ih vraćala u Gradski ured, roditelji bi zatim, naravno, dolazili u OŠ po pomoć, a mi ne bismo znali što da im kažemo, a sigurno je da o tome nigdje nismo mogli ništa pročitati niti telefonski saznati.
Zadnjega dana, 24. 6. ti učenici još nisu bili zbrinuti, što zbog nejasnoća u proceduri, što zbog gužve u Gradskom uredu (odakle su poslani u SŠ, a neke nisu radile), što zbog toga što su u HZZ-u također bili preopterećeni i što nisu mogli toga dana izdati potrebne potvrde.
Bilo je još nejasnoća, primjerice u vezi sa stranim jezicima za učenike koji su mijenjali škole i nisu mogli nastaviti učiti strani jezik koji su prije učili, o učenicima završnih razreda glazbenih i plesnih škola, koji nisu osmaši u redovnoj OŠ, o obrtnicama, o ugovorima o naukovanju, i dr., i to ne zato što to učitelj ili roditelj ne bi mogao shvatiti, nego jednostavno zato što to nije bilo napisano.
Pozdravljam e-upise, no MZOS treba još dobro prionuti poslu da bi ministar mogao samodopadno reći da su bili besprijekorni.
Također se pitam, a i većina ostalih koji su odradili između 30 i 50 sati dodatnoga rada na upisima (i obavili stotine poziva s privatnih telefona), zašto taj rad (i trošak) nije čak ni spomenut. Smatram, a tako smatra i MZOS koji mi daje plaću, da već 20 godina radim puno radno vrijeme. Zašto je onda posao koji nam je nametnut kao dodatna obveza svrstan u “ostale poslove” za istu naknadu? Ili bih možda morala vratiti dio plaće za onih prethodnih 19 godina kad nije bilo e-upisa?
Najveća zamjerka upravo na izdavanje liječničkih potvrda i to ove druge. Zamišljeno je da ta potvrda predaje nakon što se saznaju konačni rezultati upisa. Pregled se obavlja na na medicini rada i vrlo je detaljan(vjerojatno je drugačije od ustanove do ustanove. Mi smo morali ići po još jednu potvrdu-onu od obiteljskog liječnika koju smo pokazali na medicini rada. To je ustvari povijest bolest i bilo bi logično da se mogla priložiti kopija one potvrde o nepostojanju kontaindikacija. Taj pregled je u našem slučaju koštao 200kn i to je razlog zašto se obavlja tek kada se dobije potvrda o upisu u željeni smjer. Nezgodno je to što na medicini rada imaju nekakve liste vezane za pojedina zanimanja koje se razlikuju od onih navedenih na stranicama e-upisa. One su puno detaljnije i ti ustvari ideš tamo, a da nisi sasvim siguran kako ćeš proći. I sada se postavlja pitanje-što ako ne dobiješ svjedodžbu medicine rada? Sve su liste zaključene i gdje će se takav učenik upisati? Mora čekati jesenski rok pa što ima slobodno, a mogao je mirno upisati neko drugi smjer da je znao da postoje kontraindikacije.