Dosta je!

Nakon drugog fizičkog napada na učiteljicu koji se dogodio u dva tjedna – oba puta iz gotovo identičnog razloga i na gotovo identičan način, a da nitko od mjerodavnih ne samo da nije poduzeo korake kako se slične stvari ne bi događale, nego se nije ni oglasio adekvatnim priopćenjem, porukom javnosti, naznakama da se uopće razmatra krenuti u rješavanje problema – udruga “Nastavnici organizirano” od Vlade Republike Hrvatske zahtijeva sljedeće:

1. Hitno upućivanje u saborsku proceduru zakona ili izmjene zakona kojom će prosvjetni djelatnici u Hrvatskoj – učitelji, nastavnici, pedagozi, psiholozi, ravnatelji i svi ostali koji rade u školama – u svrhu zaštite, dobiti status službene osobe čime bi fizički napad ili ometanje u obavljanju posla imali ekvivalentne zakonske posljedice onima kod napada na policajca ili sudskog službenika.

2. Ostavku ministra Željka Jovanovića zbog potpunog nesnalaženja u svom sektoru, omalovažavanja struke, sustavnog i planskog degradiranja položaja učitelja i nastavnika te odbijanja pokretanja bilo kakve suštinske reforme, čime je neizravno doprinio srozavanju ugleda struke te povećanom nasilju, kako nad učiteljima, tako i u školama u cjelini. Jovanović je prije nekoliko mjeseci, na zahtjev za promjenom sustava kako bi se smanjilo nasilje un školama, izjavio da se “učitelj mora znati nositi s problematičnim učenikom“. Hoće li sada reći da se učitelj mora znati nositi i s problematičnim roditeljem?

3. Hitne izmjene sustava kako bi se uveo red u razrede, ali i sustav ocjenjivanja i upisa, što je bio izravan povod za oba nasilna događaja u protekla dva tjedna:
Prvo – ispunjenje zahtjeva osam tisuća školovanih stručnjaka za reformom sustava pedagoških mjera, iskazanih peticijom koja se potpisivala u proteklih deset mjeseci, a koje je MZOS uredno pomeo pod tepih u potpunosti ignorirajući struku. Nasilje i percepcija da se “učitelje smije tući” počinje od njihove nemoći u razredu, a nemoć u razredu je iskazana nedostatkom ikakvih mehanizama za discipliniranje nasilnih učenika, a odatle do nasilnih roditelja je samo jedan korak (jer ako može sin, zašto ne bi mogao i otac?).
Drugo – pokretanje postupka za uvođenje prijemnih ispita u srednje škole i ubrzavanje uvođenja male mature. Oba slučaja nasilja dogodila su se zbog zaključivanja ocjene učenicima osmog razreda. Ovakvim sustavom na osobu učitelja stavlja se prevelika i, još važnije, neopravdana odgovornost odlučivanja o budućnosti nekog učenika. Međutim, učitelji za to niti su educirani niti bi im to trebao biti primarni zadatak. Glavni posao učitelja je da uči, podučava, a ne da među učenicima određuje kako će tko proći u životu – što sadašnji sustav ocjenjivanja svakako jest. Prognostičko ocjenjivanje se mora voditi objektivnim i unificiranim kriterijima, pod jednakim uvjetima za sve, što je nemoguće izvesti ako različite učenike ocjenjuju različiti učitelji, a pogotovo ako se ocjenjivanje provodi po “pedagoškim” kriterijima koji nikada ne mogu biti potpuno objektivni. Zbog toga dolazi do “individualizacije krivnje” i svaljivanja odgovornosti za ocjenu na ocjenjivača. Uvođenjem prijemnih ispita i/ili male mature učenici (i neizravno njihovi roditelji) bi sami postali odgovorni za svoj uspjeh.

Sve ovo i ne tražimo toliko zbog nastavnika i učitelja. Posao obrazovanja najviše ovisi o autoritetu učitelja i bar minimalnom respektu koji učenici moraju imati kako bi imalo ozbiljno shvatili ono što im ta osoba želi prenijeti. Ako tog autoriteta i respekta nema, najlogičnije bi bilo ukinuti školstvo, propisati sadržaje koji se moraju naučiti i prepustiti djeci i roditeljima da taj posao obave kod kuće.

Zbog svega ovoga, svim školama, kolegama i sindikatima predlažemo sljedeće:

– da se u rujnu, u utorak, dakle prvog dana redovne nastave, održi JEDNODNEVNI ŠTRAJK UPOZORENJA zbog sigurnosne situacije u hrvatskim školama. Nakon uvodnih satova koji će se održati u ponedjeljak – i na kojima će razrednici, između ostalog, objasniti učenicima sve što im treba objasniti – u utorak će svi nastavnici i učitelji doći u školu, ali nastava se neće održati. Redovna nastava će tako početi u u srijedu. Dosad smo štrajkali isključivo zbog plaća, ali sada je u pitanju nešto važnije od toga: naša osobna fizička sigurnost na radnom mjestu. Ako ona nije zagarantirana, onda uopće više nema smisla obavljati posao koji je među najvažnijima – ako ne i najvažniji – za opstanak i napredak društva i civilizacije;

– pozivamo sindikate da svojom infrastrukturom, logistikom i organizacijom potpomognu ovaj štrajk. Razlozi za štrajk mogu biti iznos plaće, ali i uvjeti rada. Svaki štrajk kojim se traži sigurnost na radnom mjestu ni na koji način ne može biti nelegalan;

– pozivamo sve škole u Hrvatskoj da do početka nastave – dakle tijekom cijelog ljeta – na svojim web stranicama, oglasnim pločama i ulaznim vratima plakatima, obavijestima i posterima skrenu pažnju na sve žešće i sve češće nasilje koje se događa u hrvatskim školama. Predlažemo da se na stranice stavi logo koji se nalazi na početku ovog teksta, a naknadno se može sastaviti i zajednička izjava; ako ima zainteresiranih, udruga “Nastavnici organizirano” može koordinirati sastavljanje izjave.

Verzija teksta u PDF formatu, pogodna za printanje i postavljanje na oglasne ploče (klik)

13 Comments

  1. Biti učitelj, najljepše zanimanje na svijetu! No u Lijepoj našoj trebalo bi ga svrstati među rizična.

  2. U Vrgorcu je desetogodišnjak napravio je ono što „dizač“ mjesecima ustrajno odbija učiniti: pokušao je zaštiti prosvjetnu djelatnicu – svoju majku.

    U Klisu su dvanaestogodišnjaci pokušali ono što „dizač“ više od godinu dana ustrajno odbija učiniti: zaštititi svoju učiteljicu, dok je ona pokušavala zaštiti njih.

    „Dizač“ je, u želji da ovaj put primjerenije reagira nego u slučaju Klis, prevalio put od Zagreba do Vrgorca. Neće njega, spontanom ljudskom gestom izražavanja podrške djelatnicima škole, zasjeniti nekakav tamo Fred Matić.

    Za razliku od djece koja reagiraju srcem, „dizač“ reagira iz političke računice i zato je u stalnom kašnjenju za događajima na terenu. Ne shvaća „dizač“ da je debelo zakasnio sa zaštitom učitelja – taj su posao već preuzela djeca. Hoće li mu netko reći da je sada njegov zadatak štititi djecu.

    Ima li išta tužnije nego biti na čelu ministarstva čiji su glavni resurs djeca i učitelji, a toliko nemati osjećaja za ni za jedne ni za druge.

  3. Dodajmo svemu tomu još i anonimne prijave koje zasipaju škole – tipičan mobing kojeg treba prozvati jasno i glasno, jer ružne se bitke vode. Neka bude kraj anonimnim prijavama!

    1. Podržavam!
      I neka se drastično kazne oni koji prijavljuju neosnovano!
      Svatko može napisati što god želi i popljuvati koga god želi i mirno piti kavicu svako jutro s osmijehom, a tuženi neka se opravdava kako god zna i umije.
      Užasno!

  4. Sumnjam da će i kasnije biti nešto puno bolje , bio ovaj ministara , onaj ministar ili neki treći, četvrti..bile ovakve pedagoške mjere ili onakve… Ljudi i dalje neće imati nikakvo oružje u rukama pošto su ta djeca naše BLAGO… Ma bit će isto ili još gore !

    1. Posumnjajte i u tu sumnju, djeca jesu naše blago i zaslužuju bolja rješenja i bolju budućnost, cijelo društvo zaslužuje boljitak i zato nećemo pokopati nadu i hraniti sumnju. Izgubljena bitka nije izgubljeni rat! Glave gore drage kolege, djeco, roditelji…!

      1. Lijepa misao za ponijeti je na godišnji odmor.

        DJECA iscrpe, obeshrabre, izbezume, bace u očaj… I onda, nekom „blesavom“ gestom, osmjehom koji razoružava, pogledom punim povjerenja i očekivanja, sve to pobrišu i opet su baterije pune i opet sve ispočetka.

        Osnovnoj školi koja ima petsto učenika „gravitira“ nekih tisuću odraslih (roditelji, djedovi, bake, tetke…). Desetak od njih tisuću ih je koji nam prave probleme i zagorčavaju život . Možda ih je jedno do dvoje ekstremnih.
        To pišem jer, osupnuti nedjelima ovih posljednjih, zaboravimo na tihu većinu koji nam djecu šalju situ, čistu i emocionalno nahranjenu.

        Kad se organizira da ponašanje i znanje budu presudni za uspjeh tada će i roditelje početi iskreno zanimati ponašanje i znanje njihovih mezimaca. Dok je ocjena jedina ulaznica u „bolji život“ briga o ocjenama (s pravom) će biti imperativom roditeljske brige o djetetu, a društvo će tonuti u neznanje i bahatost.

        Meni se čini jednostavno: „Idemo u srednju“ na temelju znanja (prijemnog ispita) i mišljenja osnovne škole o učenikovom vladanju.

        1. Mislim da će većina podržati prijemne ispite za srednju školu i općenito KONTINUIRANO VANJSKO VREDNOVANJE tijekom školovanja. Tada će se težište napada koje podnose učitelji prebaciti na većinu uzroka problema-rad i odgoj učenika.

          1. I evo opet problema na vidiku, nemaju sve škole iste uvjete pa nisu svi učitelji jednako učinkoviti…koja će to većina biti za vanjsko vrednovanje…kako će onda učitelji biti krivi za sve…da ne bi slučajno sa lijepim mislima otišli na godišnji…

          2. Ja sam ZA vrednovanje, ali vrednovanje koje se izražava NAPREDOVANJEM učenika. Dakle, prvo vrednovati učenika pri upisu u 1.r. Tako ćemo imati standard za usporedbu u vrednovanju na kraju nekog razreda. Mislim da je NAPREDOVANJE najvažnije mjerilo i učitelja i učenika.

  5. Sjećam se kada je bilo govora da se uvedu kazne za prepisivanje pa su pitali bivšu ministricu za mišljenje na što je ona odgovorila da svaki NORMALAN nastavnik mora znati vladati razredom 😀

    Treba zahtijevati da se onemogući da te bilo tko može prijavit inspekciji kada se sjeti….

    1. Za početak bi bilo dobro ukinuti anonimnost prijava kao kulturu komunikacije jer ako netko nije u stanju svojim imenom i prezimenom stati iza prijave onda tu nema spremnosti da se problem riješi nego je samo prisutna želja za linčom.

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!