(Jutarnji list) Niste proveli javnu raspravu, niste kontaktirali Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, koji brine o nacionalnom kurikulumu, niti ste konzultirali vijeća roditelja, koja svaki kurikulum na početku školske godine moraju odobriti. Zato zdravstveni odgoj do daljnjega neće biti održavan u školama, zaključio je Ustavni sud.
Tako su, nakon donošenja odluke Ustavnog suda, u prvi plan javnog interesa izbila dva malo poznata instituta – Nacionalno vijeće za odgoj i vijeća roditelja.
Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje novo je tijelo u Hrvatskoj, kojeg je po prvi put propisala ova Vlada, i to Zakonom o odgoju i obrazovanju, koji je na snagu stupio 21. srpnja 2012. – mjesec dana prije nego što je ministar Željko Jovanović obavijestio škole da će od jeseni provoditi zdravstveni odgoj . Među glavnim zadaćama Nacionalnog vijeća jest, prema članku 89., da brine o nacionalnom kurikulumu.
Problem s vijećem
Ministar Jovanović, sve da je i htio, nije mogao konzultirati to tijelo i tražiti mišljenje o kurikulumu zdravstvenog odgoja, jer je 14 članova Nacionalnog vijeća Sabor imenovao tek u prosincu 2012., a prvu sjednicu imali su 7. veljače 2013., dakle, nekoliko mjeseci nakon što se spolni odgoj već počeo provoditi! Tom se činjenicom Ustavni sud nije bavio, jer je Zakon to tijelo propisao, a zašto je vlasti – onoj koja je sama odlučila stvoriti takvo Nacionalno vijeće – trebalo šest mjeseci da ga oformi, nije predmet njegova interesa.
A da je Vijeće bilo osnovano i da ga je ministar konzultirao, prema svemu sudeći, ovaj bi kurikulum prošao.
Vijeće je baš jučer imalo zakazanu sjednicu u Ministarstvu obrazovanja. Nisu donijeli neki zajednički stav, no članovi su nam u svoje osobno ime rekli što misle. Ukratko, zdravstveni odgoj podržavaju, ali ne osporavaju ni odluku Ustavnog suda jer, kažu, procedura se u demokraciji mora poštivati.
Civilizacijski doseg
– Nema prepreka da se s kurikulumom ide dalje, to je civilizacijski doseg, upravo takav nam kurikulum treba, možda u njemu treba mjestimično nešto ublažiti. I Ustavni sud je rekao da ga zapravo podupire, dakle nisu ga osporili zbog kurikuluma. Jako je pak važno da se ponekad dobiju packe, da se rade korektivi u demokratskim procedurama jer to drži sustav kao cjelinu na mjestu – kaže Jasna Krstović, dekanica Učiteljskog fakulteta u Rijeci i predsjednica Nacionalnog vijeća.
Dodaje kako se sve moglo i prije napraviti samo da su svi kojih se to ticalo stali na loptu i pokazali malo dobre volje.
– Put odozdo je uvijek učinkovitiji nego ako nešto ide odozgo, dakle trebalo je senzibilizirati ljude. Iz svega izlazi da je sporan samo jedan modul, svi znamo o čemu pričamo. Kad je nešto sporno uvijek u procesima pregovaranja treba tražiti nekakvu razumnu sredinu, ne možeš ići preko koljena i inzistirati samo na stavu jedne strane. Ne može jedna strana tražiti da se uvažavaju samo njihove vrijednosti i argumenti, treba naći kompromis – dodaje.
Razgovor i kompromis
Sad ovu proceduralnu pogrešku, upozorava, treba iskoristiti da se razgovara, da dođemo do zajedničkog jezika, da nitko ne likuje već da svi budu spremni na razgovore.
Neki članovi Vijeća nisu ni znali da su i oni – ne bi li sve bilo po slovu zakona – trebali dati svoje mišljenje o kurikulumu zdravstvenog odgoja.
Ministarstvo obrazovanja pak odgovara kako niti jedan kurikulum do sada nije bio na javnoj raspravi niti je objavljen u Narodnim novinama. Nabrajaju nekoliko kurikuluma u desetak godina te ističu kako je po istoj proceduri donesen, primjerice, i kurikulum katoličkog vjeronauka za četverogodišnje srednje škole 2004.
Međutim, čini se da je ovaj put Ministarstvo trebalo biti pametnije. – Forum za slobodu odgoja čije ideje zastupam u Vijeću cijelo je vrijeme upozoravao da nije poštovana procedura – kaže Eli Pijaca Plavšić, članica Nacionalnog vijeća, koja zdušno podržava sadržaj kurikuluma.
Među članovima vijeća roditelja razmišljanja su pak daleko od jedinstva koje pokazuje Nacionalno vijeće za odgoj. Vijeće roditelja, naime, ne postoji kao jedinstveno tijelo na razini države, već se radi o tijelu koje ima svaka od 2.702 osnovne i 720 srednjih škola. U Vijeću roditelja sjedi po jedan predstavnik od svakog razreda u školi – što, prema našim procjenama, iznosi oko 20.000 roditelja.
Uloga roditelja
Oni su ljuti na Ministarstvo što nije bilo javne rasprave i što nisu bili adekvatno uključeni. Njihov je zadatak odobravanje školskih kurikuluma i plana i programa škola – pa makar njihov stav nitko ne uzeo u obzir.
– Vijeća roditelja ne smiju se marginalizirati niti se shvaćati formalno, jer ona predstavljaju važnog dionika obrazovne politike – kaže Dragana Đoršević, članica Vijeća roditelja vukovarske Tehničke škole Nikola Tesla. Možda nije trebalo uzeti u obzir mišljenje svakog vijeća roditelja, dodaje Diana Topčić-Rosenberg, članica vijeća iz zagrebačke OŠ S.S. Kranjčević, ali je Ministarstvo moglo napraviti izbor roditelja iz cijele države i čuti njihove stavove.
Svi se naši sugovornici slažu u jednom: s njim doista nije trebalo ovoliko žuriti.
ŠTO JE JOVANOVIĆ TREBAO UČINITI
Napraviti analizu postojećeg stanja i provesti konzultacije s međuresornim tijelima i drugim zainteresiranim dionicima
Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću
Traje najmanje 30 dana. U tom periodu mora se provesti najmanje jedno izlaganje materije, objaviti na web-stranici teze za sadržaj akta, s obrascem za savjetovanje i adresom koordinatora na koju se primjedbe šalju, i obavijestiti javnost putem interneta o prihvaćenim i neprihvaćenim primjedbama
Dopunjeni sadržaj i teze slati nadležnim tijelima na mišljenje – u roku od 15 dana tijela se moraju očitovati
Počinje javna rasprava
Traje najmanje 15, a najviše 30 dana, Ministarstvo u tom periodu opet mora provesti najmanje jedno izlaganje materije, objaviti na web-stranici propis, s obrascem za savjetovanje i adresom koordinatora na koju se primjedbe šalju, i obavijestiti javnost putem interneta o prihvaćenim i neprihvaćenim primjedbama
Gotov propis ponovno slati na mišljenje mjerodavnim tijelima
Tek tada propis/akt može biti donesen ili uvršten na sjednice radnih tijela Vlade
ŠTO JE JOVANOVIĆ UČINIO
30. kolovoza 2012. obavijestio dopisom sve škole da će se od ove školske godine provoditi zdravstveni odgoj, uz navođenje temeljnih informacija o njegovu sadržaju
27. rujna 2012. donesena je Odluka o uvođenju zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama
Nije objavljena u Narodnim novinama, nego na web-stranici Ministarstva i stupila je na snagu istog dana
Zdravstveni odgoj počinje se primjenjivati
31. siječnja 2013. ministar ponovno donosi istu odluku kao i 27. rujna i objavljuje je u Narodnim novinama
4. ožujka 2013. Agencija za odgoj i obrazovanje na web-stranici objavljuje poziv na dvotjednu javnu raspravu o materijalima i metodama kojima bi se trebali služiti učitelji