(Slobodna Dalmacija) U slučajevima tjelesnog i emocionalnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja, nehajnog postupanja, zlostavljanja i izrabljivanja učenika ili drugih kršenja učeničkih prava škole će morati poduzimati posebne mjere zaštite te o svemu obavezno izvijestiti mjerodavne institucije ili tijela.
Obavijest će se odmah slati, ovisno o povredi, uredu državne uprave za obrazovanje, nadležnim centrima za socijalnu skrb, nadležnoj policijskoj postaji i Ministarstvu obrazovanja.
Nema suspenzija
Nasilne učenike neće se suspendirati s nastave, kako to traži dio nastavnika. Međutim, ako učestalo nastave ometati rad i sigurnost drugih učenika te koristiti se predmetima koje učitelj ne odobri (npr. mobitelom), unatoč višekratnim upozorenjima, nastavnici će biti dužni pozvati stručnog suradnika – psihologa, pedagoga, defektologa – ili razrednika koji će porazgovarati s tim učenikom.
Odmah će biti pozvani i njegovi roditelji. Ako se u određenoj školskoj ustanovi učestalo nastave kršiti pravila propisana kućnim redom i zakonima, na “popravni” će i roditelji: točnije, školska ustanova bit će dužna organizirati dodatnu edukaciju i za učenike i za roditelje, i to na razini razreda ili cijele škole.
Odzvonilo je i vrijeđanju te diskriminaciji učenika na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj, spolnoj i bilo kojoj drugoj osnovi u školama – u slučaju kršenja prava na zaštitu od diskriminacije, svi radnici školske ustanove bit će dužni postupati u skladu sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije.
Taj zakonpropisuje da je djelatnik u znanosti, obrazovanju i sportu dužan, uz suglasnost žrtve, prijaviti sumnju na diskriminaciju pučkom pravobranitelju ili posebnim pravobraniteljima, koji mogu podnijeti i kaznenu prijavu. Kako je riječ o maloljetnim osobama, škola će za to trebati suglasnost roditelja. Prekršajna kazna za počinitelja može iznositi od pet tisuća do 30 tisuća kuna!
To su samo neki od prijedloga Pravilnika o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika. Pravilnik je donio ministar Željko Jovanović, a upravo je počela javna rasprava o tom dokumentu koja će trajati do 3. travnja.
Internetsko nasilje
Ravnatelji školske ustanove morat će najmanje dva puta tijekom školske godine izvijestiti vijeće učenika, vijeće roditelja i školski odbor o stanju sigurnosti, poduzetim mjerama u cilju zaštite učenika te provođenju preventivnih programa. Škole će učenicima morati pružiti informacije o tome komu se mogu obratiti u slučaju povrede njihovih prava.
Posebno se namjerava uhvatiti u koštac s nasiljem preko interneta: sve će škole morati ugraditi filtre kako bi se onemogućio pristup stranicama s neprimjerenim sadržajima.
– O novom pravilniku mogu samo reći da “besposlen pop i jariće krsti”. On zapravo ne propisuje ništa novo, ključna je stvar da se mora postupati u skladu s propisima koji već postoje. To je pravilnik na razini “ako je hladno, uključi grijanje, ako je mračno, upali svjetlo, ako pada kiša, otvori kišobran” – smatra Dalibor Perković, tajnik Udruge “Nastavnici organizirano”, te zaključuje: “Ministarstvo je nadmašilo samo sebe.”
MARIJANA CVRTILA
Stipić: Otkrivanje tople vode
Ne vidim da bi tu bilo nešto pretjerano novo. Pedagoške mjere imamo, kao i protokol u slučajevima nasilja. Ovo je otkrivanje tople vode. Znamo da postoje brojne škole koje i nemaju psihologe, pedagoge i defektologe.
Opet će biti puno administriranja. Tko bi trebao platiti dodatnu edukaciju roditelja i učenika, kad nema novca ni za redovite potrebe? – pita se Željko Stipić, čelnik Školskog sindikata Preporod
Podaci o nasilju u školama
1. svako peto dijete (19 posto) doživjelo nasilje u školi
2. između 15 do 20 posto djece žrtve su elektroničkog nasilja
3. u školama prošle godine zabilježeno 2435 nasilnih događaja ili 80 više nego godinu prije
4. dnevno se dogodi 14 slučajeva nasilja u školama, a sindikati procjenjuju da na jedan prijavljeni dolaze tri neprijavljena slučaja
5. u srednjim školama prošle školske godine pronađena 92 neovlaštena sredstva pogodna za ozljeđivanje, a vatreno oružje u sedam osnovaca
6. osmero osnovaca i devet srednjoškolaca evidentirano zbog seksualnog delikta u 2011./2012. školskoj godini;
“Obavijest če se odmah slati, ovisno o povredi, uredu državne uprave za obrazovanje, nadležnim centrima za socijalnu skrb, nadležnoj policijskoj postaji i Ministarstvu obrazovanja.”
Da, a što če oni poduzeti? Poslati policajku ugodnog, toplog glasiča koja pokušava problematičnom učeniku objasniti ono što su mu pedagog, ravnatelj, razrednik… tupili več tisuču puta, umjesto da pošalju nekog brkatog, mrkog dvometraša-sto+kilaša koji če ga dobro isprepadati!?! Ili če možda socijalni radnik ponovo nazvati ili, ako nam se posreči, posjetiti školskog pedagoga da ga ovaj još jednom obavijesti što je to problematični učenik skrivio i u čemu je problem te da dotični objasni kako je socijalna služba napravila nadzor u obitelji i poduzela sve što je u njihovoj moči!?!
“…nastavnici če biti dužni pozvati stručnog suradnika – psihologa, pedagoga, defektologa – ili razrednika koji če porazgovarati s tim učenikom.”
Iz osobnog iskustva znam da upučivanje problematičnog učenika pedagogu ili socijalnom pedagogu (jer drugog suradnika u školi nemamo) gotovo nikada ne rezultira nekim drastičnim promjenama u ponašanju i vladanju učenika, nego je to samo trenutno rješenje za nastavnika koji udaljavanjem dotičnog učenika taj sat završava u redu i miru.
Drugi je slučaj slanje razredniku! Vjerojatno se uopče ne razmišlja o tome da dotični razrednik, s kojim bi problematični učenik trebao porazgovarati, u tom trenutku ima nastavu u nekom drugom razredu. Tko če paziti na taj “drugi” razred dok nastavnik razgovara s problematičnim učenikom? (Naravno, postoji mogučnost da i taj “drugi” razred pohađa isto takav problematičan učenik.) Buduči da se od nastavnika očekuje da kvalitetno odradi svoj posao, a to u opisanoj situaciji nije u mogučnosti, hoče li on biti sankcioniran ako dođe nekakav pedagoški nadzor ili inspekcija ukoliko ne stigne (zbog učestalih razgovora s problematičnim učenikom) obraditi sve nastavne sadržaje, dobro ih uvježbati, provjeriti znanje učenika te organizirati “ispravke” sve večeg broja loših ocjena. A da spomenem i mogučnost da se razrednik ne nalazi svakoga dana u školi problematičnog učenika, buduči da radi još u nekoj drugoj (često i trečoj školi) onoga dana kada je malac odlučio raditi probleme nekom kolegi.
“…porazgovarati s tim učenikom.”
Razgovor bez ozbiljnih sankcija za povredu bilo kojeg pravilnika uglavnom je beskorisan.
“…školska ustanova bit če dužna organizirati dodatnu edukaciju i za učenike i za roditelje…”
Super! Jel’ negdje definirano tko če u školi biti zadužen za dodatnu edukaciju roditelja? Hoče li nastavnici hrvatskog jezika, povijesti, matematike… morati dodatno educirati roditelje? Hoče li nastavnici morati proči dodatnu edukaciju da bi educirali roditelje? Hoče li ta dodatna edukacija nastavnka biti plačena (jer zanamo da se novac ne daje niti za stručno – predmetno usavršavanje)? Hoče li nastavnicima biti plačena edukacija roditelja? Kako če se roditelje prisiliti da dolaze na edukaciju? Kako če se sankcionirati neodazivanje na edukaciju? Tko če sankcionirati neposlušne roditelje? Buduči da su roditelji problematičnih učenika često i sami problematični, tko če zaštititi nastavnike od istih?
Ili če se možda plačati neki vanjski suradnici koji če odrađivati taj posao? (Ups! Smetnula sam s uma da nema novaca!)
“Škole če učenicima morati pružiti informacije o tome komu se mogu obratiti u slučaju povrede njihovih prava.”
I ovo je “velika novost”. Pa učenici (i njihovi roditelji) ionako znaju sva svoja prava, a pri ruci uvijek imaju i broj telefona ministarstva koje jedva čeka njihove anonimne pozive i pritužbe na nastavnike kako bi pokazali da i oni “gore” nešto “korisno” rade, osim što prepisuju i kozmetički dotjeruju stare pravilnike.
“O novom pravilniku mogu samo reči da „besposlen pop i jariče krsti“. On zapravo ne propisuje ništa novo, ključna je stvar da se mora postupati u skladu s propisima koji več postoje. To je pravilnik na razini „ako je hladno, uključi grijanje, ako je mračno, upali svjetlo, ako pada kiša, otvori kišobran…”
I na kraju…
“Podaci o nasilju u školama
1. svako peto dijete (19 posto) doživjelo nasilje u školi
2. između 15 do 20 posto djece žrtve su elektroničkog nasilja
3. u školama prošle godine zabilježeno 2435 nasilnih događaja ili 80 više nego godinu prije
4. dnevno se dogodi 14 slučajeva nasilja u školama, a sindikati procjenjuju da na jedan prijavljeni dolaze tri neprijavljena slučaja
5. u srednjim školama prošle školske godine pronađena 92 neovlaštena sredstva pogodna za ozljeđivanje, a vatreno oružje u sedam osnovaca
6. osmero osnovaca i devet srednjoškolaca evidentirano zbog seksualnog delikta u 2011./2012. školskoj godini
Nigdje u ovoj statistici ne vidim da je evidentirano nasilje nad nastavnicima, a ono je sve učestalije i od strane učenika i od njihovih roditelja, a sve češče je i verbalno nasilje “odozgo”!
TURBO ŠOKANTNO – EXSKlUZIVNO!!!
Nije trebalo dugo čekati.
Na ovakve bezočne laži i neutemeljene primjedbe Ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena (MIRGV) oglasilo se priopčenjem na svom službenom portalu Glupost.hr.
Priopčenje bez dodatnih komentara prenosimo u cijelosti:
Ovakve besmislene primjedbe mogla je napisati samo neka obična učiteljica, sigurno članica opskurne skupine koja sebe naziva Nastavnici organizirano.
Podsječamo nju i njoj slične da se javna rasprava mora provoditi preko propisanih obrazaca, jer čemo samo prema takvima i službeno postupati. U Ministarstvu smo več oformili službenu mapu pod nazivom Recycle Bin kako bi smo malobrojne primjedbe sačuvali na jednom mjestu.
Več i prije kraja rasprave uvažili smo sugestiju da nekim građanima Hrvatske može predstavljati problem pamčenja niza od 23 besmislene, nepovezane riječi te smo naziv pravilnika „Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima“ promijenili u „PRAVILNIK SVIH PRAVILNIKA“.
U skladu s njegovom važnošču, odlučili smo da se isti ima dostaviti u kožnom, ručno izrađenom uvezu, tiskan zlatotiskom u svaku školu u Republici Hrvatskoj, na što čemo utrošiti večinu od 40 milijuna povečanja sredstava našem Ministarstvu.
Kako je svaki djelatnik Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena dobio u zadatak osobno do kraja mjeseca izraditi barem po jedan pravilnik , to če naziv PRAVILNIK SVIH PRAVILNIKA, ovaj pravilnik istaknuti među stotinama pravilnika, koji če se uskoro nači u javnoj raspravi.
Naši stručnjaci več su osmisli i akciju „Hrvatska, mala zemlja za velike pravilnike“ koja če našu zemlju učiniti prepoznatljovom na svjetskoj karti gluposti.
MINISTAR
dr. sc. ÄŒarobnjak iz MZOS-a
Ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena još jednom je pokazalo brigu i tankočutnost.
STIGLO NOVO PRIOPĆENJE!!!
Nedugo nakon objave naše odluke da PRAVILNIK SVIH PRAVILNIKA dostavljamo školama u kožnom uvezu obratilo nam se više desetaka oduševljenih građana s ponudom da s njih oderemo prijeko potrebnu kožu.
Bili smo primorani odbiti te drage i plemenite ljude, ali i utješiti ih informacijom da če Ministarstvo financija ionako oderati njihovu tanku kožu.
Za uvez PRAVILNIKA SVIH PRAVILNIKA potrebna je kvalitetna, NAROÄŒITO NJEGOVANA I DEBLA KOŽA te čemo pomoč dobiti direktno od Vlade.
Sa svime se slažem, ali bih dodatno naglasio ovaj problem s obvezom nastavnika da u slučaju neposluha učenika pozove (ne pošalje učenika učenika na razgovor) stručnog suradnika ili razrednika koji če s učenikom razgovarati te da odmah pozove i roditelja učenika. Prvo je pitanje kako če to nastavnik pozvati? Hoče li napustiti razred i otiči po razrednika, poslati nekog od učenika da potraži razrednika ili če to obaviti mobitelom. Mobitelom vjerojatno teško jer ih nastavnici za vrijeme nastave ne koriste. Drugo je pitanje gdje če se razgovarati? U razredu pred ostalim učenicima ili na hodniku nasamo. Očito je da če nastavniku dok to sve ne riješi propasti nastavni sat. Ovo su možda za nekoga sitnice ili cjepidlačenje ali u praksi su to problemi koje autor ovih odrebi nije predvidio jer vjerojatno nije upoznat s prksom
Djed i repa
Posijao djed repu. Izraste repa golema pregolema. Stade djed čupati repu iz zemlje: povuci, potegni, iščupati ne može.
Pozove djed u pomoč baku. Baka za djeda, djed za repu: povuci, potegni, iščupati ne mogu.
Pozove baka u pomoč unuku. Unuka za baku, baka za djeda, djed za repu: povuci, potegni, iščupati ne mogu.
Pozove unuka u pomoč Žuču. Žučo za unuku, unuka za baku, baka za djeda, djed za repu: povuci, potegni, iščupati ne mogu.
Pozove Žučo u pomoč macu. Maca za Žuču, Žučo za unuku, unuka za baku, baka za djeda, djed za repu: povuci, potegni, iščupati ne mogu.
Pozove maca u pomoč miša. Miš za macu, maca za Žuču, Žučo za unuku, unuka za baku, baka za djeda, djed za repu: povuci, potegni, iščupaju repu.
(Ruska narodna priča)
Ne zna se točno kako je djed pozvao baku, kako baka unuku itd., a naročito je sumnjivo kako je mačka pozvala miša.
Kao i svaka priča i ova ima pouku! Na ovom mjestu otvaram javnu raspravu glede mogučih pouka ove vječne priče. Izvolite…
Ja mislim da se djed bojao izvaditi repu kad je bilo vrijeme da se ne ogriješi o neki od brojnih pravilnika koje tretiraju vađenje repe. Bojao se da ga baka ne prijavi prosvjetnoj inspekciji.
Kad je repa nagnojena gnojem nasilja u društvu postala velika kao problem nasilja u školi više je nije mogao sam iščupati ni po kakvom pravilniku. Onda je pozvao ostale.
Dok su pomagali djedu ostali se nisu mogli baviti svojim poslom pa je i njihov posao patio.
Naravoučenije: Ako na nasilje ne djeluješ odmah i neposredno, nema pravilnika koji če to naknadno riješiti.
U ovoj priči nitko nije bio dužan nekoga pozivati. Prema Pravilniku nastavnik je DUŽAN pozvati …Ako ne pozove očito je prekršio Pravilnik i može odgovarati. Dakle nije za šaliti se. Na našu primjedbu da nam nije objašnjeno kako pozvati vjerojatno če ministar ubrzo objaviti novi pravilnik koji bi se mogao zvati:”Pravilnik o načinu postupanja nastavnika u poduzimanju mjere pozivanja stručnog suradnika ili razrednika na razgovor s učenikom koji ne reagiraju na upozorenja i načinu pozivanja njegovih roditelja.”