(Jutarnji list) ZAGREB – Roditelji učenika 3.c razreda OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića u Zagrebu odlučili su su pobuniti protiv premještanja učionice svoje djece na prvi kat škole. Zbog toga jučer nisu poslali svoju djecu na nastavu pa je prostorija u prizemlju ostala prazna.
Najbolje rješenje
Apsurdna pobuna postaje nehumana kad se otkrije razlog takvom ponašanju: 6.a i 3.c trebali bi zamijeniti mjesta da bi Denis Bjelčić, 13-godišnjak koji boluje od cerebralne paralize, mogao normalno sudjelovati u nastavi i odlaziti na WC.
Naime, Denisu je u listopadu prošle godine otkriven bubrežni kamenac, a liječnica mu je preporučila da pije što više vode. Zbog toga je Denis puno češće morao na WC, koji se nalazi u prizemlju škole, a njegov je razred na prvom katu.
– Postoji skalomobil, no da bi moje dijete sišlo s njim u prizemlje i obavilo što treba, potrebno je oko 45 minuta. Skalomobil se užasno trese i nezgodan je pa sam zamolila pomoć ravnateljice. Ona je najprije odbila pomoći, no nadležne su institucije došle u školu, snimile situaciju i ocijenile da je najjednostavnije da jedan razred iz prizemlja i razred mog sina zamijene mjesta. Tu su počeli problemi. Ravnateljica je odmah rekla kako misli da će se roditelji buniti. Odlučeno je da se preseli 3.c razred, jedini u prizemlju čiji učenici nemaju stalni boravak u školi. Navodno im smeta što će njihova djeca biti u okruženju djece iz petog i šestog razreda. Pa nisu to nasilnici, čega se oni boje? – pita se Denisova majka Nadica, šokirana razvojem situacije.
Gdje je humanost?
Tvrdi da su se roditelji djece iz 3.c tužili na sve strane: gradonačelniku, Ministarstvu znanostu, obrazovanja i športa, članovima Vlade…
– Ne mogu vjerovati da su se oni toliko angažirali samo da bi mom sinu zaustavili prelazak u prizemlje. Jučer je samo jedna majka dovela svoje dijete, a kad je vidjela da to nije učinio nitko osim nje, odlučila je dijete odvesti kući. Ne znam razumiju li ti roditelji da se to čini samo i sključivo zbog Denisova zdravlja, a ne zbog nečijeg hira? Čini mi se da ljudi misle da je humanost jednom godišnje nazvati neki humanitarni broj i donirati koju kunu, a ostalo vrijeme biti okrutan prema svima. Ovo je situacija u kojoj se zaista pokazuje nečija humanost – tuži se majka Nadica.
Denisov razred uz njega
Kaže kako je sretnom čini samo to što je Denisov razred uz njega i pruža mu potporu. On sam, kaže, rekao joj je da bi on roditeljima koji se bune protiv preseljenja dao da se jednom provozaju skalamobilom, da vide kako je njemu svaki dan. Činjenica da su roditelji djece iz trećeg razreda protiv njega teško mu pada, a nevjerojatno je da uz sve probleme s kojima živi svaki dan Denis mora prolaziti i ove muke.
Jedna od majki koja jučer nije poslala dijete u razred je i psihologinja Dijana Kobas Dešković. Ona nam je kratko rekla kako ne zna zbog čega drugi roditelji nisu poslali svoje dijete na nastavu, ali da je njeno ostalo kod kuće zbog prehlade.
U školi nas odbili i šute
– Mislim da ostale stvari nisu relevantne za javnost, roditelji će se obratiti medijima kad budu smatrali da je to potrebno – rekla nam je u kratkom telefonskom razgovoru.
Ravnateljica škole Dubravka Matković odbila je razgovarati s nama i objasniti nam zbog čega je došlo do problema i na koji ga način ona pokušava riješiti. Nije nas čak htjela ni saslušati. Samo je po portiru poručila da neće razgovarati s nama. Više sreće nismo imali ni s Denisovom razrednicom.
– Ne bih željela ništa komentirati i molim da me shvatite. Moja je ravnateljica već odbila razgovarati s vama i zato ne bi bilo u redu da ja nešto govorim – rekla nam je Renata Opašić, razrednica 6.a.
U nadležnom ministarstvu kažu kako su pokušali pronaći rješenje te da su održali sastanke s ravnateljicom škole i roditeljima.
Agencija za odgoj i obrazovanje provela je nadzor u školi i naredila zamjenu učionica, s čim se složila i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
Dva sastanka u školi
– Ministarstvo je dobilo podnesak roditelja učenika 3. razreda koji nisu zadovoljni predloženim rješenjem dok se ne izvrši potrebna prilagodba škole. Nakon toga održali smo dva sastanka s predstavnicima vijeća roditelja, Grada Zagreba i Agencije za i obrazovanje. Predloženo je da se kao privremeno rješenje postupi sukladno mišljenju stručno-pedagoškog nadzora i pravobraniteljice za osobe s invaliditetom – kažu u Ministarstvu.
Ne razumijem o čemu se ovdje radi?
Znači li ovo da je MZOŠ uvažio peticiju udruge Nastavnici organizirano, uveo suspenziju te suspendirao Denisa? Dok prava „nestašnih“ učenika beskompromisno štiti!
Koja je uopće osnova za predstavku roditelja učenika 3.c? Ako je nema, zašto im MZOŠ, kojem su je uputili, to odmah ne stavi do znanja?
Koje je to pravo njihove djece povrijeđeno?
Čemu sastanci nadležnog ministarstva s ravnateljicom škole i roditeljima? Čemu nadzor i bilo kakva naredba Agencije za odgoj i obrazovanje?
Tko je uopće pozvan da upravlja školom? Ravnateljica ili pak roditelji koji neslanjem djece na nastavu jedini ovdje krše zakon?
Zašto nadležni ne pokrenu sankcije glede tog kršenja zakona, što moraju, već rade sve ostale besmislene radnje, koje ne bi smjeli raditi?
Čemu apostrofiranje djeteta jedne psihologinje? Ne liči na Jutarnji da bi na taj način išao povrijediti prava tog djeteta. Je li se spominjanjem majke htjela podvući uloga neformalne društvene moći i veza, zbog kojih nadležni ne koriste svoje ovlasti, nego idu udovoljavati roditeljima „pravednicima“?
Drži se Denis – tvoj 6.a i bolja Hrvatska je uz tebe!
Ukoliko škola ne može osigurati sigurnost trećašića od pojedinaca nasilnika šestih razreda ( a ne može jer je sustav u banani), ravnatelj ne bi smio dopustiti takvo miješanje djece.
Vrlo sličan slučaj smo imali u školi moje kćeri gdje su iz sličnog razloga stavili prvašiće na kat sa četvrtašima. To je bilo svakodnevno maltretiranje kako djevojčica, tako i dječaka.
Iz tog razloga dajem punu podršku roditeljima koji žele spriječiti ono do čega neminovno mora doći sa ovakvim naopakim stavovima, gdje zaštita sustavnih zlostavljača počinje još u vrtiću.
gdje je tu ljudskost, razumijevanje problema bolesnih i slabijih, gdje je nestalo suosjećajnosti i potrebe da se pomogne kad se mora pomoći? kakve su to škole i učitelji u njima u kojima miješanje djece iz 6. i 3. razreda dovodi do nasilja? zašto mora izaći inspekcija i narediti nešto sto je svakom normalnom čovjeku razumljivo? ipak se meni čini da je negativna selekcija u školstvu uzela prevelikog maha i da su mnogi učitelji zalutali u učione.
Power to the people i Sretnick, pa za što su, zaboga, u ovom slučaju krivi učitelji? RODITELJI TVRDE da će doći do nasilja nad mlađom djecom! Pa u mnogim drugim školama su razredna i predmetna nastava na istom katu ili u istom hodniku pa nema zlostavljanja. Pričate o tome kao da su škole rasadnik krimainala 🙁
Ako je negdje i došlo do situacije da su mlađa djeca zlostavljana, kakvi su to RODITELJI koji svoju djecu uče da zlostavljaju manje i slabije, jer od nastavnika u školama djeca sigurno to nisu naučila.
Nisam okrivila učitelje. Sustav treba iz korjena promijeniti. Vratiti ga na onaj stari – strože kazne i ukori. Nisu škole rasadnik kriminala, već društvo općenito.
Ali smatram da i ustanova u kojoj dijete boravi nekoliko sati dnevno, ukoliko negira postojanje kriminala i kaznenih djela, tada je djelomice i ona kriva.
Primjer poznanika iz susjednog razreda: na izravan napad petašića sa dezodoransom kojim je ciljao u oči prvašića, ravnatelj odgovara da je to izolirani slučaj i da se oko toga ne treba zabrinjavati.
Danas je to dezodorans spray, sutra će u rukama tog djeteta biti moćnije oružje samo zato jer ga se nije upozorilo i nije snosio sankcije (on i njegovi roditelji).
Činjenica je da u školskim klupama upravo sada sjede pojedinci koji će nažalost (dao Bog da sam u krivu) za desetak godina počiniti teže kazneno djelo. Njihov broj ovisi upravo o nama koji čitamo ove stranice i jedan od razloga što tipkam ova slova je želja da ta brojka bude 0. Toj jadnoj djeci treba pomoć, a jedino mjesto gdje mogu dobiti adekvatnu pomoć je škola (doma su zanemareni). Nemojmo se oglušivati na nasilje i praviti se da u školama toga nema. Ima i to više nego u naše doba, jer poruka koju nasilnici danas dobiju se u mnogočemu razlikuje od one koju su dobili naši vršnjaci.
By the way, do napada dezodoransom ne bi doslo da su prvašici bili odvojeni od visih rareda 😉