(Večernji List) Policija u školama intervenirala 449 puta, a tjelesnim ozljedama završio je 251 sukob. Zabilježeno je i samoubojstvo u osnovnoj školi
U osnovnim i srednjim školama u školskoj godini 2011./2012. dogodilo se ukupno 2435 nasilnih slučajeva. Od toga je većina počinjena u osnovnim školama, čak 1517, dok je u srednjim školama bilo 918 nasilnih slučajeva. Riječ je o različitim oblicima nasilja, a mnoge je zapanjilo to što je među osnovcima bilo čak osam slučajeva spolnog zlostavljanja i jedno samoubojstvo. Sukoba koji su završili tjelesnim ozljedama bilo je 164, te četiri slučaja zloporabe opojnih droga. Među srednjoškolcima su sukobi u 87 slučajeva završili tjelesnim ozljedama, a korištenje droge evidentirano je 91 put.
Poziv u pomoć
To su, prema mišljenju stručnjaka, alarmantni podaci, a zabrinjavajuće je da su razni oblici nasilja među školarcima u porastu i da ih je ove godine više nego prošle, a u posljednjih pet godina takvih je slučajeva čak 280 više.
– Kada je nasilno, dijete vapi za pomoći, pogotovu dijete u nižim razredima osnovne škole tako šalje poruku – teško mi je, pomozite mi – komentira sveučilišna profesorica, psihologinja Mirjana Nazor sve veći broj slučajeva nasilja i među najmlađima. Educiranim nastavnicima i roditeljima to je znak da razgovaraju s djetetom, da doznaju što ga muči, a ako mu sami ne mogu pomoći, da angažiraju odgovarajućeg stručnjaka.
– Škola je, na žalost, kao i roditelji, zapostavila svoju odgojnu ulogu. Nastavnici su mi znali reći da nije njihov posao baviti se problemima djeteta, da to trebaju raditi psiholog i pedagog. Dok oni koji rade u školama vjeruju da im je jedini posao prenošenje znanja, dotle će stvari biti sve gore i gore – prognozira prof. dr. Nazor. Dodaje također da su odrasli loš primjer djeci jer i sami nesporazume i probleme rješavaju nasilno.
Odgojna uloga
Ističe također da nastavnici svojim ponašanjem odgojno djeluju na djecu, samo što je nekad taj utjecaj dobar, nekad loš.
– Djeci nedostaje ljubavi, razumijevanja i povjerenja između njih i roditelja i između njih i učitelja. Odatle proizlaze ostali problemi – zaključuje prof. dr. Nazor.
Da je rad i angažman nastavnika osobito važan za ponašanje djece, slaže se i ravnateljica Osnovne škole Matije Gupca Ljiljana Klinger. U njezinoj školi drastičnih slučajeva nasilja – fizičkih ozljeda, seksualnog uznemiravanja, uzimanja droge, razbojništava, samoubojstava – nije nikada bilo.
– Mislim da je razgovor put kojim dolazimo do toga da drastičnih slučajeva nasilja nema. S djecom treba raditi i kroz slobodne aktivnosti i neke druge oblike rada koji će njima biti zanimljivi. Djeci pomažemo da usvoje primjerene obrasce ponašanja u društvu kako bi bila što uspješnija i prihvaćena u svojoj sredini, a uspješna i zadovoljna djeca nisu sklona nasilju – objašnjava ravnateljica Klinger. Odgojno djeluju na svoje učenike, ali isto tako paze da ne zadiru u dio za koji je odgovorna obitelj. To je pitanje tradicije, svjetonazora, vjere.
– Zadaće nam se dijelom poklapaju, a svoj dio radimo najbolje što možemo – zaključuje.
Autor: Irena Kustura
Molim cijenjenu da mi objasni kako učitelj pored 20 djece može odraditi nastavni plan(redovni i prilagođeni) i nadoknaditi djetetu nedostatask roditeljske ljubavi, pažnje,odgoja koji kod zanemarivane djece traje onokliko koliko to dijete ima godina.Nije li rješenje uputiti dijete psihologu(u školi ili,još bolje, izvan nje),nego gledati kako jedno zanemareno dijete maltretira ostale.Je li rješenje da ostali roditelji dolaze u školu jer je njihovo dijete pretučeno,izgrebano,udarano nogom u želudac samo zato jer netko ima probleme?Je li rješenje da na TZK dvije učiteljice drže malog nasilnika bez samokontrole kako on ne bi premlatio djevojčicu jer ga je pogodila loptom u igri garničara?Je li rješenje da roditelji ispisuju odlikaše iz škola zbog nasilnika iz problematičnih obitelji?