Priopćenje: Krivi su i sindikati i Vlada, a “ispriku” s gnušanjem odbijamo

Vezano za najnoviju odluku Vlade RH o smanjenju plaća učiteljima i nastavnicima, udruga “Nastavnici organizirano” objavljuje priopćenje za javnost.
—————————————————————–
Prošlog tjedna hrvatski učenik dobio je zlatnu medalju na matematičkoj olimpijadi, međunarodnom događaju na kojemu se susreću najbolji iz cijelog svijeta. Bila je to prva zlatna medalja na ovom natjecanju za Hrvatsku otkako postoji.

Ovog tjedna, na dan kad je Vlada Republike Hrvatske donijela odluku da će joj smanjiti plaću za deset posto, mentorica tog učenika, profesorica matematike koja je, osim njega samog, među najzaslužnijima za tu zlatnu medalju, rekla je: “Davno sam zaključila da nam sustav sustavno ubija motivaciju. Žalosno je što ću se ja i dalje truditi obavljati svoj posao najbolje što mogu. Znam, znam… Ali, veseli me što sam blizu prijevremenoj penziji jer svi novci na ovom svijetu ne mogu mi platiti osjećaj mira kada pobjegnem od svih nepravdi, korupcije, potplaćenosti, prijevara, tiranije i svega ostaloga što sada vlada na prosvjetnoj sceni.”

I na ovo se više zaista nema što dodati. Koordiniranim djelovanjem jednako nesposobnih sindikata i hrvatske vlasti u četvrtak je donesena odluka da se najvećem broju visokoobrazovanih ljudi u Hrvatskoj, koji su već do sada imali plaću ispod hrvatskog prosjeka, plaća dodatno smanjuje.

Osveta nad neposlušnima

“Ispriku” i “žaljenje” premijera Milanovića i ministra Jovanovića odbijamo s gnušanjem kao kratkoročnu jeftinu političku demagogiju te ih shvaćamo samo kao još jedan iskaz politikantskog licemjerja koje će reći sve što treba reći samo kako bi se moglo i dalje, uz što manje prepreka, raditi ono što se želi. Vlada nije bila prisiljena donijeti odluku o ukidanju dodataka na plaće. Mogla je biti pametnija od sindikalista. Međutim, nije, i to govori o njihovim pravim namjerama i planovima.

Što se tiče sedamdeset tisuća hrvatskih učitelja i nastavnika, njihov problem nije samo u tome što se “plaća smanjuje”. Nitko ne voli dobiti manje novaca nego što misli da bi trebao. Međutim, nedostatak svijesti koliko je obrazovanje bitan i osjetljiv sektor poprimio je alarmantne razmjere.

Kako je lijepo rekao jedan naslov u hrvatskim medijima ovih dana: svaka budala može uštedjeti tako da se oduzima svima jednako. U ovom slučaju, Vlada RH je predlagala da se jednako oduzme nastavnicima, fakultetskim profesorima, državnim službenicima, liječnicima, medicinskim sestrama i svima ostalima koji plaće dobivaju iz državnog proračuna, uopće nemajući na umu da su poslovi koje sve ove skupine obavljaju toliko različiti – i po važnosti i po težini i po odgovornosti – i da su plaće koje ove skupine primaju toliko različite da se unificirano skidanje po istom kriteriju ne može nazvati drugačije nego bezumnim. Kao rezultat, logično, najviše su se pobunili oni koji su u prijašnjim pregovorima već izgubili najviše – odnosno dobili najmanje – i koji su od svih ovih skupina najniže na platnoj ljestvici.

Obrazovanje je najvažnija stvar na svijetu. Bez obrazovanja nema napretka. Obrazovanje je, također, najosjetljivija stvar na svijetu; svaka greška u sustavu imat će dugoročne posljedice. Obrazovanje je, na kraju, i najtromiji sustav na svijetu. Da bi počeo donositi korist, treba u njega ulagati desetljećima unaprijed. Svaka godina zanemarivanja rezultirat će s dvije godine više koje treba uložiti samo da bi se stvari vratile na staro. I u takvoj situaciji, smanjivati plaće koje su ionako već desetljećima preniske u sektoru koji je već desetljećima gažen može samo netko potpuno neodgovoran i nezainteresiran za dugoročno funkcioniranje društva u cjelini.

Najobrazovaniji i najponiženiji

Nije ovdje stvar samo u iznosu plaće. Da, može se preživjeti s 5000 kuna. Mnogi preživljavaju i s manje. Stvar je u tome da se učitelji i nastavnici danas osjećaju poniženima i obespravljenima, nakon godina i godina gaženja i omalovažavanja, što ispodprosječnim primanjima, što maćehinskim odnosom državnih vlasti koje se ponašaju kao da je obrazovanje trošak i luksuz, a ne investicija i nužnost.

U cijeloj ovoj aferi jednako odgovornima smatramo i sindikate koji su sudjelovali u pregovorima. Ne (samo) zbog posljednjih odluka, nego zbog kontinuirane desetljetne nesposobnosti i dogovora koje su u prošlosti prihvatili, koje nisu smjeli prihvatiti, a koji su nas sve, u konačnici, i doveli do današnje katastrofe. Prije pet godina prosvjetni sindikati su pristali na smanjenje plaća uz obećanje da će se te plaće u budućnosti povećati. Dvije godine kasnije, kad je došlo vrijeme da se to obećanje ispuni, isti ti sindikati su pristali na još jedno odgađanje povećanja plaća uz još jedno obećanje da će se u budućnosti te plaće povećati. Sada, kad je opet došlo vrijeme da se to obećanje ispuni, logično je da je vlast, kad je vidjela koliko su ti sindikati spremni na popuštanje, htjela ponoviti stvar. Međutim, ono što su dali Sanaderu – prosvjetarske plaće na pladnju, i to dva puta – Ribić i njegovi vjerni štitonoše nisu htjeli dati i Milanoviću.

Uz sve ovo, i njihov legitimitet legitimitet je upitan. Sindikati koji su sada u pregovorima okupljaju manje od polovice učitelja i nastavnika, između ostalog i zato jer su proteklih godina zbog svoje potpuno promašene politike doživjeli drastičan rasap članstva tako da su im članovi ostali gotovo isključivo po inerciji i zato što dobar dio njih – ovo nije pretjerivanje – uopće ne zna u kojem je sindikatu. No, zbog svoje naslijeđene povlaštene pozicije, ti su sindikati u mogućnosti diktirati uvjete preostaloj većini hrvatskih prosvjetara.

Svakako je zanimljivo da ljudi iz Ribićevog sektora, znanstvenici i zaposleni u visokom obrazovanju, nisu ništa izgubili – današnja odluka Vlade RH odnosi se samo na učitelje i nastavnike u osnovnim i srednjim školama.

Bolje prvi na magarcu nego prvi iz matematike

Koliki je sveopći krah “zemlje znanja” – pri čemu je ovo smanjenje plaća samo jedna od zadnjih lopata zemlje – govori i primjer vezan za početak ovog teksta: Vlada RH je uredbom dodijelila 320.000 kuna natjecateljima koji su osvojili medalju na Svjetskom prvenstvu iz kickboxinga, te njihovim trenerima i klupskim liječnicima. Također dodijelili novce sportašima koji su osvojili medalju na natjecanju iz – bodybuildinga.

S druge strane, matematički olimpijci će dobiti: nagradu “Oskar znanja” (koja se sastoji od lijepog simboličnog priznanja), stipendiju (koju bi ionako dobili svojim odličnim ocjenama i uspjesima) i stisak ruke. Sportski klubovi imaju sponzore, donatore, novac općina i gradova. Imaju li isto učenici koji idu na natjecanja i postižu vrhunske rezultate?

Pouka Vlade: gram mišićne mase košta više od grama mozga. Bolje da potičemo učenike da se bave bodybuildingom, utrkama na magarcima, pikadom ili pljucanjem u dalj. Očito će za uspjehe na nekom takvom natjecanju dobiti više novaca nego od svoga znanja.
—
Udruga “Nastavnici organizirano”