Piše: Dajana Vidaković
Posljednja dva tjedna svjedočimo najuspjelijem, najdugotrajnijem i svakako najmasovnijem štrajku koji je hrvatsko školstvo vidjelo desetljećima. Ljudi su jedinstveni, bez obzira na sindikalnu (ne)pripadnost, školu u kojoj rade, stručnu spremu, radno mjesto, politička stajališta…
A onda u samo 36 sati doživimo seriju gafova kakvu bi samo Leteći cirkus Montyja Pythona mogao smisliti.
I naši školski sindikati.
Prvo su Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjoj školi priredili prosvjedno-pjevački performans pod prozorima premijeru. Mišljenja o njemu su podijeljena, nekima je bio po volji, drugima ne – ali duhove je najviše uzburkao izbor glazbe. Naime, jedna od pjesama koju su obradili i otpjevali u štrajkaškom aranžmanu je i pjesma predsjedničkog kandidata Miroslava Škore, koji su zlobnici automatski protumačili kao iskazivanje podrške rečenom gospodinu.
Mi smo odabrali gledati na to kao na nesmotrenost i omašku.
Nakon današnje presice, nismo baš sigurni.
Naime, danas je predsjednik NSZSŠ, Branimir Mihalinec, na konferenciji za novinare javno pozvao predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i predsjedničkog kandidata Škoru da iznesu svoje mišljenje o štrajku.
?
??
???
Predsjednica Republike Hrvatske je svoje mišljenje o najmasovnijem zabilježenom štrajku u hrvatskoj prosvjeti već iznijela. Njezina tišina u posljednja dva tjedna je gromoglasna i govori vrlo rječito što misli o nama i našem štrajku.
Ali kakve veze ima što predsjednički kandidat i poznati estradnjak Škoro misli o štrajku?
A ako ćemo anketirati predsjedničke kandidate, zašto onda nismo pitali i Mislava Kolakušića, Dejana Kovača, Daliju Orešković… ili čak Milana Bandića 2.0, Avu Karabatić i Ivana Pernara za njihovo mišljenje? Ima ih šesnaest, zašto tražiti mišljenje samo od dvoje?
Dragi sindikati, Mreža Nastavnici organizirano štrajk svesrdno podržava. Pokazujemo to i svojim aktivnim angažmanom na društvenim mrežama, održavanjem morala i štrajkaškog raspoloženja. Ono što NE podržavamo je da se štrajkom u kojem sudjelujemo trguje, prodaje ga se predsjedničkim kandidatima (bili oni desni, lijevi, gornji, donji, i bilo koje dugine boje) za njihovu samopromociju, pogotovo kada se zauzvrat može dobiti samo podjela štrajkaškog tijela i bijes šire javnosti.
Ako želite zadržati ovaj broj štrajkaša i ovakvo zajedništvo na terenu, jako dobro promislite kakve ćete promotivne i samopromotivne aktivnosti organizirati, te kome ćete skupljati političke bodove. Ne trgujte našim obrazom.
Opipajte puls vašeg članstva. Možemo vam jamčiti da nije sretno. A bez članstva, nemate ni štrajk niti sindikat.
Već smo mnogo puta naglasili kako štrajkamo za svoje dostojanstvo. Slušajte nas pažljivo, sindikati – dostojanstvo tražimo, a obraz ne damo!