Piše: Sanja Kostanjčar
Žalosno je pratiti ovaj medijski cirkus zadnjih dana. Nema se para, kažu, sve dok Onaj-koji-ništa-ne-razumije nije sa saborske govornice ukazao milost nezadovoljnoj svjetini pomilovavši je čak s više nego što je tražila, kaže on. Samo što svjetina traži pravdu, a ovaj nudi flaster. I to onaj K-plus vrste. Odjednom svi znaju što i kako radi nastavnik. Znaju mame i tate. Znaju političari. Neki novinari pokušavaju saznati. Većina ne. Zna i gospođa Ana iz šestice koja je kompletni nastavnički korpus Lijepe naše opisala vrlo živim pridjevima. Zna ona zašto štrajkamo! Štrajkamo jer smo komunisti i antihrvati! E da. Sada to zapravo uopće nije niti bitno. Onaj tko ima kakvu-takvu sposobnost kritičkog promišljanja prepoznati će govno u punču. Onaj koji nije, neće, iako smrdi.
Predsjednica svih građana i građanki još se nije oglasila o štrajku koji traje već jedanaest dana. Za to se ne „lupa šakom o stol“. Možda nam otpjeva neku ariju na fajruntu.
Žalosno je i vidjeti kako je lako podijeliti taj narod. Odjednom je velik problem nekoliko dana bez nastave, iako statistike pokazuju da roditelji, nadahnuti novim Pravilnikom, izdašno ispričavaju izostanke. Divide et impera. Iako smo svi zapravo u istom košu, zavisno ćemo uspoređivati nijanse bijede u kojoj jesmo dok ovi gore zadovoljno trljaju dlanove.
Konačno, najžalosnije je vidjeti kako se ti isti izabrani predstavnici naroda prijete oduzimanjem od plaće jer znaju da si većina nastavnika ne može priuštiti 200, 400, 600 kuna manju plaću jer imaju djecu, jer imaju kredite, jer imaju veš mašine koje se kvare, jer imaju roditelje s premalim penzijama, jer moraju kupiti novi set Zdravoljubaca da mali ne bi bio jedini u vrtiću koji ih nema. Odvratno je gledati ih kako u sjajnim odjelima i kontroliranim frizurama pozivaju javnost na osudu radnika koji prakticiraju svoje ustavno pravo!
Nemojte dozvoliti da stave cijenu na vaše dostojanstvo.