Medijski rat

Pišu: Nastavnici organizirano

Završava drugi tjedan učiteljskog štrajka, najavljen je ulazak u treći, tenzije su svaki dan sve jače, a mediji – veliki i mali – odabrali su zanimljiv način za popratiti aktualna zbivanja.

Tako ćete na nekim portalima moći vidjeti seriju članaka o tome kako naše školstvo ne valja. Drugi zloslutno prijete roditeljima i djeci nadoknađivanjem dana u štrajku subotama. A treći… treći šire vrlo zlonamjerne laži o učiteljima i nastavnicima kako bi okrenuli javnost protiv nas. 

U danima kad Gimnazija Sisak  obilježava sto godina postojanja, a čak tri škole u Sisačko-moslavačkoj županiji slave nagrade za inovativne modele filantropije,  jedno glasilo u Sisačko-moslavačkoj županiji je objavilo članak prepun privatnih frustracija osobe potpisane s “Graf. inž Krešimir Cvetković”, koja si je, poput mnogih ovih dana, uzela za pravo analizirati (ne)rad učitelja, navodeći pritom potpuno krive podatke. 

Pa tako gospon Graf. inž. tvrdi kako školska godina traje od 9. rujna do 17. lipnja, što znači da učitelji imaju osamdeset i četiri neradna dana godišnje, potpuno nesvjestan činjenice da je to nastavna godina, a da učitelji rade i prije početka i poslije kraja nastavne godine, a slobodni su vikendima i u vrijeme zakonom propisanog godišnjeg odmora. Potkrepljuje to slikom školskog kalendara u kojem su svi nenastavni dani (znači, dani u kojima se ne odvija nastava za učenike, a koji su za učitelje i dalje radni) obojani crvenom bojom. Također – ili namjerno, dakle laže, ili slučajno, to jest, iz neznanja, pa neka odluči što je gore – g. Graf. inž. prešućuje činjenicu da učitelji smiju koristiti godišnji odmor jedino u vrijeme školskih praznika, kao i činjenicu da taj godišnji odmor traje do 31 dan što je u velikoj mjeri podudarno s realnim sektorom. 

Dalje gospon Graf. inž. nastavlja potcjenjivačkim tonom blatiti učitelje da “ne znaju vrijednost tisuću kuna” (što god da je time htio reći, ali sigurno ne ništa pozitivno), imputira da učitelji ne rade (citat: Tko je vidio živjeti od vlastitog rada) i na kraju optužuje učitelje da ne rješavaju probleme koji, zapravo, uopće ne ulaze u njihovu ingerenciju – rasterećenje učenika, književnost za kuhare i varioce (iako bi, vjerojatno, malo više opće kulture dobro došlo stanovitom Graf. inžu.),cijene udžbenika i nakladničke marže. Je li problem u tome što ne zna ili zna, a namjerno iznosi gluposti, neka se on dogovori sam sa sobom.

Gosp. Graf. inž. (još) nije ustvrdio da su učitelji krivi za globalno zagrijavanje, ali da je imao više prostora, tko zna, možda i bi. 

Zanimljiva je i tvrdnja da “ako učitelji misle da zaslužuju veće plaće, onda ih zaslužuju i drugi djelatnici iste stručne spreme, pogotovo u realnom sektoru”. Gospon Graf. inž. očito nije informiran – a Sisački tjednik ga ne ispravlja u tom neznanju, jer zašto bi? – da od svih radnika “iste stručne spreme” upravo učitelji imaju najmanju plaću u javnom sektoru (a što se tiče prava djelatnika iste stručne spreme u realnom sektoru podržat ćemo ih, a ne sabotirati, u njihovoj borbi).. Iako, moguće je da gosp. Graf. inž. jest informiran o ovome, što bi valjda značilo da misli da učitelji i dalje trebaju imati najmanju plaću. Jer pretpostavljamo da mu je, kao Graf. inžu., poznat princip proporcionalnosti, da ako je A manje od B, pa i jedno i drugo povećaš podjednako, A i dalje ostane manje od B. Pretpostavljamo. Budući da je Graf. Inž., nekako bi mu išlo u stručni kurikulum.

Svatko može imati ovakvo ili onakvo mišljenje o učiteljima i o ovom štrajku, ali kad se takvi osobni dojmovi i frustracije prikazuju javnosti kao činjenice i to u jednom gradskom glasilu koje kreira javno mnijenje, onda to nije ni novinarstvo ni informiranje, nego potpuno jasno zauzimanje strana u medijskom ratu. Drugim riječima, nije kriv gospodin “Graf. inž. Krešimir Cvitković” što nema pojma, nego Sisački tjednik koji ta njegova bulažnjenja objavljuje bez ikakve ograde ili provjeravanja. A zašto Sisački tjednik to radi i za čiji račun, vjerojatno ne moramo pojašnjavati. 

Comments are closed.