Medijski rat

Pišu: Nastavnici organizirano

ZavrÅ¡ava drugi tjedan učiteljskog Å¡trajka, najavljen je ulazak u treći, tenzije su svaki dan sve jače, a mediji – veliki i mali – odabrali su zanimljiv način za popratiti aktualna zbivanja.

Tako ćete na nekim portalima moći vidjeti seriju članaka o tome kako naše školstvo ne valja. Drugi zloslutno prijete roditeljima i djeci nadoknađivanjem dana u štrajku subotama. A treći… treći šire vrlo zlonamjerne laži o učiteljima i nastavnicima kako bi okrenuli javnost protiv nas. 

U danima kad Gimnazija Sisak  obilježava sto godina postojanja, a čak tri Å¡kole u Sisačko-moslavačkoj županiji slave nagrade za inovativne modele filantropije,  jedno glasilo u Sisačko-moslavačkoj županiji je objavilo članak prepun privatnih frustracija osobe potpisane s “Graf. inž KreÅ¡imir Cvetković”, koja si je, poput mnogih ovih dana, uzela za pravo analizirati (ne)rad učitelja, navodeći pritom potpuno krive podatke. 

Pa tako gospon Graf. inž. tvrdi kako Å¡kolska godina traje od 9. rujna do 17. lipnja, Å¡to znači da učitelji imaju osamdeset i četiri neradna dana godiÅ¡nje, potpuno nesvjestan činjenice da je to nastavna godina, a da učitelji rade i prije početka i poslije kraja nastavne godine, a slobodni su vikendima i u vrijeme zakonom propisanog godiÅ¡njeg odmora. Potkrepljuje to slikom Å¡kolskog kalendara u kojem su svi nenastavni dani (znači, dani u kojima se ne odvija nastava za učenike, a koji su za učitelje i dalje radni) obojani crvenom bojom. TakoÄ‘er – ili namjerno, dakle laže, ili slučajno, to jest, iz neznanja, pa neka odluči Å¡to je gore – g. Graf. inž. preÅ¡ućuje činjenicu da učitelji smiju koristiti godiÅ¡nji odmor jedino u vrijeme Å¡kolskih praznika, kao i činjenicu da taj godiÅ¡nji odmor traje do 31 dan Å¡to je u velikoj mjeri podudarno s realnim sektorom. 

Dalje gospon Graf. inž. nastavlja potcjenjivačkim tonom blatiti učitelje da “ne znaju vrijednost tisuću kuna” (Å¡to god da je time htio reći, ali sigurno ne niÅ¡ta pozitivno), imputira da učitelji ne rade (citat: Tko je vidio živjeti od vlastitog rada) i na kraju optužuje učitelje da ne rjeÅ¡avaju probleme koji, zapravo, uopće ne ulaze u njihovu ingerenciju – rasterećenje učenika, književnost za kuhare i varioce (iako bi, vjerojatno, malo viÅ¡e opće kulture dobro doÅ¡lo stanovitom Graf. inžu.),cijene udžbenika i nakladničke marže. Je li problem u tome Å¡to ne zna ili zna, a namjerno iznosi gluposti, neka se on dogovori sam sa sobom.

Gosp. Graf. inž. (joÅ¡) nije ustvrdio da su učitelji krivi za globalno zagrijavanje, ali da je imao viÅ¡e prostora, tko zna, možda i bi. 

Zanimljiva je i tvrdnja da “ako učitelji misle da zaslužuju veće plaće, onda ih zaslužuju i drugi djelatnici iste stručne spreme, pogotovo u realnom sektoru”. Gospon Graf. inž. očito nije informiran – a Sisački tjednik ga ne ispravlja u tom neznanju, jer zaÅ¡to bi? – da od svih radnika “iste stručne spreme” upravo učitelji imaju najmanju plaću u javnom sektoru (a Å¡to se tiče prava djelatnika iste stručne spreme u realnom sektoru podržat ćemo ih, a ne sabotirati, u njihovoj borbi).. Iako, moguće je da gosp. Graf. inž. jest informiran o ovome, Å¡to bi valjda značilo da misli da učitelji i dalje trebaju imati najmanju plaću. Jer pretpostavljamo da mu je, kao Graf. inžu., poznat princip proporcionalnosti, da ako je A manje od B, pa i jedno i drugo povećaÅ¡ podjednako, A i dalje ostane manje od B. Pretpostavljamo. Budući da je Graf. Inž., nekako bi mu iÅ¡lo u stručni kurikulum.

Svatko može imati ovakvo ili onakvo miÅ¡ljenje o učiteljima i o ovom Å¡trajku, ali kad se takvi osobni dojmovi i frustracije prikazuju javnosti kao činjenice i to u jednom gradskom glasilu koje kreira javno mnijenje, onda to nije ni novinarstvo ni informiranje, nego potpuno jasno zauzimanje strana u medijskom ratu. Drugim riječima, nije kriv gospodin “Graf. inž. KreÅ¡imir Cvitković” Å¡to nema pojma, nego Sisački tjednik koji ta njegova bulažnjenja objavljuje bez ikakve ograde ili provjeravanja. A zaÅ¡to Sisački tjednik to radi i za čiji račun, vjerojatno ne moramo pojaÅ¡njavati.