ZA OGLASNU PLOÄŒU
U ponedjeljak, 20. svibnja, Sindikat hrvatskih uÄitelja na svojoj web stranici objavio je odgovor na tekst SHU pozvao svoje Älanove da NE potpiÅ¡u peticiju protiv ukidanja anonimnih prijava naslovljen “Izvrtanje Äinjenica” i možete ga proÄitati ovdje.
Odgovor na njega upravo slijedi.
Kao prvo, istina, dugujemo ispriku Sindikatu hvatskih uÄitelja. Recimo. Naime, da, nije toÄno da se u pismu tajnice direktno poziva Älanove da ne potpiÅ¡u peticiju. Umjesto toga, biranim rijeÄima se objaÅ¡njavaju “razlozi” zaÅ¡to ne bi bilo dobro da se peticija potpiÅ¡e te navode “loÅ¡e posljedice” koje bi se dogodile ako bi se tekst peticije doslovno primijenio.
Naravno, razlika je samo u semantici. Otprilike kao da odvjetnik na sudu kaže “optuženi vam nije rekao da mu morate dati sav novac, samo vam je rekao da će vas ubiti ako to ne uÄinite”.
S tom razlikom da je ovdje razbojnik lagao. Nije imao piÅ¡tolj, nije vam uopće uÅ¡ao u kuću nego vas je nazvao na telefon i, uostalom, to uopće nije bio razbojnik nego policajac Äiji je zapravo posao da vas Å¡titi od razbojnika, ali mu je jednostavnije da predate novac nego da on poslije mora raditi istragu zbog ubojstva, a ovako može samo ostati u stanici i piti kavu i jesti krafne.
Drugim rijeÄima, SHU, zaista, nije pozvao svoje Älanove da ne potpiÅ¡u, samo ih je pokuÅ¡ao zastraÅ¡iti užasnim posljedicama koje će se dogoditi ako to uÄine.
Zanimljivo je da smo te “užasne posljedice” već raÅ¡Älanili upravo u tekstu na koji je SHU reagirao (ali ga, pritom, prigodno nije citirao, nego je samo reagirao na izrezane dijelove reÄenica koji same po sebi nemaju nikakav smisao).
Zato ćemo mi ovdje odgovoriti na cjelovite reÄenice iz obraćanja SHU koje, meÄ‘utim, takoÄ‘er nemaju nikakav smisao.
Tako SHU kaže:
Mnogi nam se Älanovi javljaju s problemima nepostupanja prosvjetne inspekcije na povrede GKU-a, a koje nije rijeÅ¡ila niti viÅ¡a instanca. Upravo zato želimo problem rijeÅ¡iti cjelovito.
Nije potpuno jasno Å¡to toÄno znaÄi da probleme “nije rijeÅ¡ila niti viÅ¡a inszanca”. Ako je “viÅ¡a instanca” bila sudstvo Republike Hrvatske, onda bi možda SHU trebao instruirati svoje Älanove da ne Å¡alju neutemeljene prijave? Jer upravo je to i poanta peticije i zahtjeva za sankcijama: da ljudi prestanu opstruirati sustav slanjem neutemeljenih prijava. A ukoliko je rijeÄ o opravdanim sporovima ili onima u sivoj zoni koji mogu, a ne moraju biti rijeÅ¡eni u korist zaposlenika, hej, možemo li joÅ¡ jednom utvrditi zaÅ¡to deset tisuća ljudi sindikatu plaća najmanje milijun kuna mjeseÄno? Nije li upravo posao sindikata da rijeÅ¡ava takve stvari?
Dakle, SHU opet promašuje na onom najvažnijem pitanju, a to je: zašto uopće postoji. Možda bi u se sljedećem obraćanju trebalo oglasiti i o tome.
Dalje, SHU kaže:
Sindikat hrvatskih uÄitelja se rjeÅ¡avanjem problema anonimnih prijava bavi već dulje vrijeme, a Äinjenice o naÅ¡em radu na toj tematici govore same za sebe:
a) na Gospodarskom socijalnom vijeću pokrenuli smo izmjene Zakona o prosvjetnoj inspekciji te je već imenovana radna skupina koja će uskoro zapoÄeti s radom i Äiji smo Älanovi
b) u sklopu EU projekta tražili smo mišljenje zaposlenika o ukidanju anonimnih prijava prosvjetnoj inspekciji kako bi dobili što precizniji stav zaposlenika o tom problemu
c) institucije smo, osim na potrebu ukidanja anonimnih prijava, upozorili i na neuÄinkovitost rada prosvjetne inspekcije zbog nepostupanja po kolektivnim ugovorima, Å¡to predstavlja dodatni problem koji se mora rijeÅ¡iti izmjenama zakona.
Ovo je toliko lirski prekrasan odlomak da ga treba raÅ¡Älaniti dio po dio.
Kao prvo, promjena zakona i sudjelovanje u radnoj skupini. Lijepo molimo SHU da nam pobroji dosadaÅ¡nje uspjehe na izmjenama zakona u Äijim su izradama sudjelovali. Hvala.
Drugo, SHU je “u sklopu EU projekta zatražio miÅ¡ljenje zaposlenika o ukidanju anonimnih prijava”. Možda na ovo uopće ni ne treba odgovarati, ali kad netko sam sebe ovako spektakularno predribla, na to treba skrenuti pažnju. Koliko je nama poznato, za “EU projekte” se uglavnom vežu povelika financijska sredstva. ZnaÄi li to da je SHU potroÅ¡io europski novac da “pita uÄitelje Å¡to misle o anonimnim prijavama”?
Ponovimo joÅ¡ jednom: je li SHU troÅ¡io novac iz EU projekata da pita uÄitelje Å¡to misle o anonimnim prijavama?
Bilo bi zabavno vidjeti troÅ¡kovnik, koliko novca je potroÅ¡eno, kome je novac otiÅ¡ao i za Å¡to toÄno.
I treće je biser samo po sebi. SHU je, naime, “upozorio institucije”. Sad bi bilo zanimljivo provjeriti koji je bio rezultat ovog “upozoravanja institucija”. Ako bismo uputili službeni dopis bilo Sindikatu bilo institucijama, uopće ne sumnjamo da bi odgovor bio, otprilike: “kao rezultat upozorenja institucijama, sa sigurnošću možemo ustvrditi da su institucije upozorene”.
Alan Ford, Crna Guja ili Dubravko Mataković, birajte.
SHU takoÄ‘er napominje da je “podržao svaku inicijativu koja dovodi do pozitivnih promjena u obrazovnom sustavu”. Dakle, inicijativu koju je pokrenuo netko drugi. Za, podsjetimo, najmanje milijun kuna mjeseÄno od Älanarina. I tko zna koliko eura iz EU projekata. I, može li nas netko podsjetiti koja je toÄno poboljÅ¡anja hrvatski obrazovni sustav doživio kao rezultat tog “podržavanja inicijativa”?
I, za kraj, Sindikat hrvatskih uÄitelja nas je pozvao na sastanak “na kojem bismo razmijenili svoja iskustva po pitanju anonimnih prijava i upoznali ih sa svim aktivnostima koje smo s ciljem rjeÅ¡avanja te problematike poduzeli”.
Ovo s “iskustvima po pitanju anonimnih prijava” je zanimljiva formulacija. Možda bismo doznali da stvar i nije toliko loÅ¡a kao Å¡to se Äini. Možda onaj policajac koji nas je nazvao i rekao da provalniku damo sav novac zna neÅ¡to Å¡to mi ne znamo? I, takoÄ‘er, “upoznavanje s aktivnostima sindikata”? Ne treba, hvala, svi znamo kako izgledaju sastanci na kojima vas birokratska organizacija koja je sama sebi svrha “upoznaje sa svojim aktivnostima”. Nekoliko udaraca ciglom u glavu kraće traje i manje boli, a ima isti efekt.
Zato imamo i prijedlog: ako se damama i gospodi iz Sindikata hrvatskih uÄitelja baÅ¡ jako sastanÄi, neka sazovu sastanak sa SVIM ostalim sindikatima kako bi dogovorili zajedniÄku strategiju za obranu prava svojih Älanova. Neka, za poÄetak, krenu suraÄ‘ivati s organizacijama iz svog sektora. Pa kad vidimo da su sposobni za suradnju , a ne samo na jednosmjerno upoznavanje drugih sa svojim aktivnostima, onda možda i navratimo.
Jer za sada nam se Äini da smo s aktivnostima SHU jako dobro upoznati.