piše: Tamara Šoić
Jednom je netko prvi pljunuo na nastavnika.
I prošao lišo.
Pa je pljunuo sljedeći. Ni njemu se nije dogodilo ništa.
Nakon višegodišnjeg pljuvanja, postao je to općeprihvaćeni sport.
Kad nemaš nešto pametno kazati – udri po bagri.
Nitko ti se neće suprotstaviti, nikom se nećeš zamjeriti i svima ćeš biti drag.
Posve je normalno ušetati u studio i u prime timeu reći, onako s visoka kako nastavnici mogu zaraditi koju kunicu viška radeći tijekom godišnjeg odmora poslove sobarica ili čistačica bazena.
I nikom ništa.
Vuk pojeo magare.
Netko je pozvao autora ovih riječi u emisiju.
Netko ga je poslao tamo. U nečije je ime govorio.
Bez posljedica.
Danas sam bila naručena u bolnicu na pregled koji sam čekala par mjeseci.
Doslovno 5 minuta prije pregleda, kada sam već stigla u bolnicu, pregled je otkazan. Za tko zna kad.
Pobunila sam se jer me kod kuće čekala hrpa posla, neispravljenih zadaćnica, neriješenog Loomena, nesastavljenih kontrolnih, neobavljenih razgovora s roditeljima, učenicima i svega onoga što čini našu svakodnevicu.
Sve je to trebalo pomaknuti zbog pregleda.
A onda su odgodili mene ne poštujući moje vrijeme.
Jer zašto bi itko poštovao vrijeme nekoga koga ni njegovi ministri ne poštuju?
Odgodili su me s prilično jednostavnim objašnjenjem – Ako niste zadovoljni našim uslugama, uvijek možete otići negdje drugdje!
Kao da sam nezadovoljni korisnik bezobraznog teleoperatera pa svoju pretplatu mogu preusmjeriti na drugog teleoperatera!
Ali ne mogu.
Moja pretplata za usluge kojima nisam zadovoljna iznosi mjesečno 1. 838,31 kn.
Nakon 24 godine plaćanja ove usluge koju ne mogu preusmjeriti, šef odjela mi kaže: Idite ako niste zadovoljni!
Gdje točno?
S kojim novcima?
Dakle, nešto što redovno plaćam moram još jednom platiti.
Ali privatniku.
Pa čemu onda ovih 1. 838,31?
Pitam se kako bi izgledala situacija u kojoj roditelju, nezadovoljnom zbog mog neodržavanja ili odgađanja nastave kažem: Niste zadovoljni uslugom? Prošećite u drugu školu i platite ono što već plaćate!
Koju bi količinu pljuvačke zaradila nakon toga?
Stajali bi u redovima i naguravali se tko će prvi baciti kamen.
Možda zato jer nismo deficitarni.
Ne prijetimo odlaskom.
Nitko izvan ove zemlje ne traži naše usluge.
Odlučili smo ostati pa se nitko ne treba ustručavati gaziti nas.
Ne treba s nama obzirno.
Pristali smo na smiješnu plaću, ne bunimo se, ne prijetimo, prilagođavamo se svim eksperimentima politike i vlasti i sad bi se netko trebao bojati pljunuti na nas?
Bilo da je riječ o bivšem ministru ili deficitarnom kadru koji prijeti odlaskom.
Sasvim svejedno.
Sezona natjecanja u pljuvanju otvorena je davnih dana i netko je zaboravio oglasiti kraj.
P. S.
A kad nekome sljedeći put sine genijalna ideja masovnih prekvalifikacija u sobarice tijekom turističke sezone, neka pokuša taj poziv uputiti… recimo liječnicama.
Eksperimenta radi.