Na kraju se, izgleda, sve ipak svede na novac.
Novca nema za obnovu i opremanje škola. Novca nema za zbrinjavanje socijalno ugroženih učenika. Učitelji nisu adekvatno plaćeni. Od njih se očekuje da budu učitelji, pedagozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi, psiholozi – odnosno, sve ono što oni u suštini nisu. No, za to novca nema.
Ali za vanjske suradnike Ministarstva znanosti i obrazovanja, zanimljivo, novca ima. I to mimo proračuna i, očito, mimo pravila što, ovaj put, nije progutala ni državna revizija.
Naime, nedavni revizijski nalaz u Ministarstvu znanosti i obrazovanja pronašao je poprilične nepravilnosti. Konkretno, od 2 %, predviđenog u rashodima, ugovori o djelu su magično odnijeli 8.9 %, odnosno preko četiri i pol puta više nego što je to budžetom zadano.
Drugim riječima, Ministarstvo je zaposlilo vanjske suradnike i na to potrošilo četiri i pol puta više nego što je smjelo. Istovremeno, ti pojedinci, angažirani kao vanjski suradnici u MZO-u, posao obavljaju neprekidno, u dužem vremenskom razdoblju.
Pojednostavljeno – Ministarstvo je moglo nekoga zaposliti na određeno radno vrijeme, ali to nije učinjeno. Jer to je očito jeftinija varijanta koja Ministarstvu iz nepoznatog razloga ne odgovara. Zašto? Možemo samo nagađati jer cijelo vrijeme Ministarstvo mudro šuti.
Javnost već neko vrijeme ima priliku gledati show ministrice i njezinog tima, njihov rad na reformi, učitelje koji educiraju, učenike koji odgovaraju na unaprijed pripremljena pitanja vireći u šalabahter, prijedloge nebuloznih pravilnika… dok se iza kulisa zbiva nešto puno ozbiljnije, napetije i, za sada, bez jasnog – ili ikakvog – objašnjenja.
Dok se MZO prema vanjskim suradnicima ponaša kao pijani milijarder, situacija je u školama sve je napetija.
Ovakva financijska kataklizma MZO-a zvuči kao loše opravdanje učenika koji nije donio projektni zadatak, zadan mjesec dana ranije. Tog ćemo učenika kazniti negativnom ocjenom, pozvati roditelje, ukratko – izribati ga.
Ali to ne vrijedi za Ministarstvo.
O nepodopštinama Ministarstva moramo šutjeti.
Za vanjske suradnike novca – ima.
Za stalne, dugogodišnje suradnike, nastavnike – novca nema.
Ministarstvo već vjerojatno ima spreman odgovor na ovu reviziju: povećana su sredstva zbog povećanog rada na reformi. Ili kakvu sličnu umotvorinu kojom će morati opravdati bahaćenje u trošenju novca.
Ali zakonski su rokovi ono što obvezuje svako, pa čak i ovo zaigrano Ministarstvo.
Možda je sada jasnije gdje je i na što utrošen europski i proračunski novac.
Jer, ima se, može se.
Ima tako jedan stari vic o Muji i Hasi.
Ugledao Mujo automat za Coca-colu pa krenuo bacati novčanice, jednu za drugom.
Naredao naš dobri Mujo hrpu nezdravog pića. Sretne ga Haso i začuđeno upita: Što će ti, prijatelju Mujo, tolike Coca-cole?
A Mujo mu ponosno odgovora – Mujo igra dok Mujo dobiva!
Ugledajući se na Muju, s hrpom novčanica koje treba ulupati, naš se MZO vodi onom Mujinom: Ministarstvo igra dok Ministarstvo dobiva.
A do kad će ta vesela igra trajati… treba pitati Muju.