Na kraju se, izgleda, sve ipak svede na novac.
Novca nema za obnovu i opremanje Å¡kola. Novca nema za zbrinjavanje socijalno ugroženih uÄenika. UÄitelji nisu adekvatno plaćeni. Od njih se oÄekuje da budu uÄitelji, pedagozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi, psiholozi – odnosno, sve ono Å¡to oni u suÅ¡tini nisu. No, za to novca nema.
Ali za vanjske suradnike Ministarstva znanosti i obrazovanja, zanimljivo, novca ima. I to mimo proraÄuna i, oÄito, mimo pravila Å¡to, ovaj put, nije progutala ni državna revizija.
Naime, nedavni revizijski nalaz u Ministarstvu znanosti i obrazovanja pronaÅ¡ao je popriliÄne nepravilnosti. Konkretno, od 2 %, predviÄ‘enog u rashodima, ugovori o djelu su magiÄno odnijeli 8.9 %, odnosno preko Äetiri i pol puta viÅ¡e nego Å¡to je to budžetom zadano.
Drugim rijeÄima, Ministarstvo je zaposlilo vanjske suradnike i na to potroÅ¡ilo Äetiri i pol puta viÅ¡e nego Å¡to je smjelo. Istovremeno, ti pojedinci, angažirani kao vanjski suradnici u MZO-u, posao obavljaju neprekidno, u dužem vremenskom razdoblju.
Pojednostavljeno – Ministarstvo je moglo nekoga zaposliti na odreÄ‘eno radno vrijeme, ali to nije uÄinjeno. Jer to je oÄito jeftinija varijanta koja Ministarstvu iz nepoznatog razloga ne odgovara. ZaÅ¡to? Možemo samo nagaÄ‘ati jer cijelo vrijeme Ministarstvo mudro Å¡uti.
Javnost već neko vrijeme ima priliku gledati show ministrice i njezinog tima, njihov rad na reformi, uÄitelje koji educiraju, uÄenike koji odgovaraju na unaprijed pripremljena pitanja vireći u Å¡alabahter, prijedloge nebuloznih pravilnika… dok se iza kulisa zbiva neÅ¡to puno ozbiljnije, napetije i, za sada, bez jasnog – ili ikakvog – objaÅ¡njenja.
Dok se MZO prema vanjskim suradnicima ponaša kao pijani milijarder, situacija je u školama sve je napetija.
Ovakva financijska kataklizma MZO-a zvuÄi kao loÅ¡e opravdanje uÄenika koji nije donio projektni zadatak, zadan mjesec dana ranije. Tog ćemo uÄenika kazniti negativnom ocjenom, pozvati roditelje, ukratko – izribati ga.
Ali to ne vrijedi za Ministarstvo.
O nepodopštinama Ministarstva moramo šutjeti.
Za vanjske suradnike novca – ima.
Za stalne, dugogodiÅ¡nje suradnike, nastavnike – novca nema.
Ministarstvo već vjerojatno ima spreman odgovor na ovu reviziju: povećana su sredstva zbog povećanog rada na reformi. Ili kakvu sliÄnu umotvorinu kojom će morati opravdati bahaćenje u troÅ¡enju novca.
Ali zakonski su rokovi ono Å¡to obvezuje svako, pa Äak i ovo zaigrano Ministarstvo.
Možda je sada jasnije gdje je i na Å¡to utroÅ¡en europski i proraÄunski novac.
Jer, ima se, može se.
Ima tako jedan stari vic o Muji i Hasi.
Ugledao Mujo automat za Coca-colu pa krenuo bacati novÄanice, jednu za drugom.
Naredao naÅ¡ dobri Mujo hrpu nezdravog pića. Sretne ga Haso i zaÄuÄ‘eno upita: Å to će ti, prijatelju Mujo, tolike Coca-cole?
A Mujo mu ponosno odgovora – Mujo igra dok Mujo dobiva!
Ugledajući se na Muju, s hrpom novÄanica koje treba ulupati, naÅ¡ se MZO vodi onom Mujinom: Ministarstvo igra dok Ministarstvo dobiva.
A do kad će ta vesela igra trajati… treba pitati Muju.