Otvoreno pismo višoj savjetnici Mirjani Kaziji

Reakcija Tamare Šoić na otvoreno pismo i intervju više savjetnice Mirjane Kazije. Mreža Nastavnici organizirano pruža punu podršku kolegici i stoga objavljuje njezino pismo u cijelosti.

Poštovana,

temeljem otvorenog pisma objavljenog na portalu Index, 17. prosinca 2018., dotakli ste se problematike vezane za posao nastavnika i nasilja u školama pa osjećam potrebu odgovoriti Vam na jednak način, otvorenim pismom.
Radim u srednjoj, strukovnoj Å¡koli 23 godine. Nastavnica sam hrvatskoga jezika.
Osvrnut ću se na Vašu tvrdnju o “odgajanju poslušnika”.
Malokoji nastavnik voli šutljivog učenika.
Šutljiv učenik je neaktivan učenik.
Malokoji nastavnik voli poslušnika.
Ali većina nastavnika voli red u razredu.
Ne voli istovremenu buku i žamor dvadeset i petero učenika jer tada informacija ne stiže niti do jednog od njih.
Prošećite ponekad do razreda i uđite u razred.
Učenici su živa bića, oni nisu samo anonimni podnesci koje čitate. A ako im dopustite, znaju biti jako glasni dok istovremeno pričaju, uglas.
Odabrala sam ovaj posao jer volim djecu.
Volim rad s djecom. Nećete vjerovati, ali imam beskrajno puno razumijevanja za njihove probleme, pitanja, strahove, želje i sve ono čime nas zasipaju tijekom nastavne godine.
I nisam u razredu slučajno, ničijom tuđom željom – već vlastitom.
A moji učenici nisu moji neprijatelji, koliko god se Vi trudili dokazati tu tezu i stvoriti nepostojeće neprijateljstvo između njih i nas nastavnika.

Ako ste već odlučili postaviti “neprijateljske” strane u ovoj priči, onda ste odabrali pogrešne skupine.
Točno je, postoje dvije strane, ali one u ovom slučaju predstavljaju nas, nastavnike i sustav koji onemogućuje, usporava, nameće, brani, izmišlja, promišlja, stagnira i silno želi nastavnika i učenika na suprotnim stranama, a tom sustavu pripadate baš Vi.
Otvorenim nas pismom pozivate na Å¡utnju.
A istovremeno izjavljujete kako nastavnici vole učenike koji šute, učenike poslušnike.
I sada to isto tražite od nas.
Tražite šutnju i tražite poslušnost.
Kritizirate nas zbog stvaranja učenika – posluÅ¡nika, a istovremeno tražite od nas, nastavnika – posluÅ¡nike.
Nastavnike koji će (zauvijek) šutjeti.
Otkako je započela akcija #ijasamfranjo, pitaju nas zbog čega kolege svoja svjedočanstva pišu anonimno.
Upravo zbog ovakvih kao Vi, viša savjetnice Kazija.
Upravo zbog onih koji će odgovornost za sve loše što se događa u razredima prebaciti na nastavnika.
Kada bih bila zlonamjerna, poÅ¡tovana savjetnice, pomislila bih da je ovo pismo naručeno, diktirano i napisano samo s jednim ciljem – zavadi pa vladaj!
Kada bih bila zlonamjerna, zapitala bih se, zbog čega jedna viša savjetnica, ničim izazvana, stvara neprijateljsko ozračje između nastavnika i učenika?
Ali nisam zlonamjerna pa ću Vaše pismo shvatiti kao iskrenu namjeru poboljšanja i unapređenja sustava koji neumitno tone, kao želju za promjenom, kao nastojanje da stvari učinimo boljima i kao jednostavnu, ljudsku potrebu ostavljanja traga u kaosu poznatom kao obrazovni sustav Republike Hrvatske.
I za kraj, poštovana savjetnice, kritika onog što se dogodilo 15. prosinca 2018.,nije ništa drugo do neznanje, zlonamjernost i silna potreba da idućih 20 godina stojimo na mjestu.
Ali mjesto na kojem se sada nalazimo, više ne može istrpjeti stajanje.
Samo propast u provaliju ili korak naprijed.
Pa neka svatko sam odabere kojim putem želi.
Mi smo već odavno odabrali svoj put.

Tamara Šoić, prof.