(Jutarnji list) PoÄetak nove Å¡kolske godine za mnoge je prvaÅ¡iće bio sretan dan, ali nažalost ne i za jednu djevojÄicu s posebnim potrebama koja je na prvi dan Å¡kole ostala ‘nesvrstana’.
Naime, zagrebaÄkoj Å¡koli u koju je trebala krenuti, kako u poduljem pismu navodi njezina majka (podaci poznati redakciji), iz Grada nije poslana obavijest da je i ona meÄ‘u upisanima pa je na kraju, kako piÅ¡e majka, ‘u dvorani njezine osnovne Å¡kole, u novoj odjeći, s novom torbom, u nevjerici, panici i suzama ostala sama’.
– Predali smo papire i prije vremena. ÄŒekali smo odluku Gradskog u koju će je Å¡kolu staviti i po kojem programu. Prva komisija 13.7. nije niÅ¡ta odluÄila jer matiÄna Å¡kola nije predala ispravne papire. Druga komisija 23.8. donosi rjeÅ¡enje i na moj poziv kažu da su obavijestili i Å¡kolu. Navodno greÅ¡kom pripravnice ipak nisu. Ja sam rjeÅ¡enje dobila u petak 31.8. popodne. Sve ovo napisano je komunicirano telefonom kroz lipanj, srpanj i kolovoz, navela je majka u pojaÅ¡njenju pisma koje je u ponedjeljak naveÄer objavila na Facebooku.
Pismo u nastavku prenosimo u cijelosti, a zbog zaÅ¡tite identiteta djeteta nećemo objaviti majÄin identitet, kao ni identitet djevojÄice.
‘Hoće li ovo pismo doći do odgovornih??
…E*** je danas ostala sama. U dvorani “njezine” osnovne Å¡kole. U novoj odjeći, sa novom torbom. U nevjerici, panici i suzama. Zbog vas.
Cijelo jutro, a i proteklih nekoliko tjedana, E*** iÅ¡Äekuje prvi dan Å¡kole. PrvaÅ¡ica je. Nervozna je, u iÅ¡Äekivanju, ali strpljiva. Kaže, obući će haljinu. Kaže, upoznati će uÄiteljicu. U njezinoj posebnoj glavici, vjerojatno u liku princeze ili dobre vile. Kaže, dobiti će knjige i raspored. Kaže, ja sam velika cura. I ići ću u Å¡kolu. Ponos, sreća, iÅ¡Äekivanje..
….E*** je danas ostala sama.
U velikoj dvorani nakon priredbe dobrodoÅ¡lice (“djeÄica pjevaju meni, mama??”) i prozivanja prvaÅ¡ića od svojih uÄiteljica. ÄŒekala je strpljivo da se prozovu sva djeca, Äekala je svoje ime, Äekala je da se i ona ustane i otrÄi svojoj uÄiteljici. Ali nije doÄekala.
E*** je danas ostala sama.
Sa svojim posebnim potrebama i sa svojim teÅ¡koćama iz skupine 7 (3,4,6), podskupina 3.1.1., 3.1.2.,3.1.4.,4.2,6.6,6.7…..
I s odlukom Gradskog ureda za obrazovanje kojom su odluÄili da će pohaÄ‘ati tu Å¡kolu gdje sada stoji sama, u velikoj dvorani, s novom rozom torbom na leptiriće i panikom u malom srcu i glavici.
Nismo doÄekali da ju ispratimo u razred sa ponosom i suzama sreće u oÄima kao ostali roditelji. Mama, tata, veliki braco, baka i deda. DoÄekali smo upitni pogled rukovodstva Å¡kole koje pojma nije imalo tko smo, odakle smo i Å¡to radimo ovdje. PregledavÅ¡i moje papire koje nikada nisu dobili od Gradskog ureda, zakljuÄili su da osim Å¡to nemaju mjesta, nemaju niti program koji je primjeren za E***. A Gradski je odluÄio da će ići u baÅ¡ tu Å¡kolu. Ne u onu u koju ide braco, takoÄ‘er dijete s posebnim potrebama, nego baÅ¡ tu. Jer, objasnili su, to je u boljem interesu djeteta. Å kola koja NEMA program za njezin tip teÅ¡koća.
E*** je danas ostala sama.
Potpuno i apsolutno, napuÅ¡tena i zaboravljena od ljudi i sistema, dijete s posebnim potrebama za koje nitko ovdje nije Äuo, za koje nema mjesta na prvi dan Å¡kole, za koje nema programa u glavnom gradu Lijepe naÅ¡e.
Ravnatelj je bespomoćan. Nije on kriv.. Ta tek je danas, od mene, saznao za to Riješenje.
Nema novaca, kažu. Nema ljudi.. Nema prostora.. Odluka Grada je da u posebnom odjeljenju neke Å¡kole za djecu s posebnim potrebama može biti max. 5 uÄenika. A onda ti isti ljudi upiÅ¡u 8 uÄenika. Ali novca za pregraditi i napraviti joÅ¡ jedan mali razred – nema.
Nema financija? Ja bih rekla NEMA FINANCIJSKOG INTERESA.. Jer, koliko novaca je potrebno da bi se jedan razred u koji stane 25 djece pregradio u dva za po 5 uÄenika? Ne treba biti matematiÄar, zimus smo pregraÄ‘ivali sobe sa 7m knaufa. 3.500kn. TRI I POL TISUĆE KUNA!! Koliko koÅ¡ta nova fontana u gradu? Koliko premjeÅ¡tanje kipova? Koliko sve nebuloze i apsurdi u gradskoj raspodjeli NAÅ IH novaca?? TRI I POL TISUĆE KUNA?? Naravno da treba joÅ¡ i zaposliti i ljude, opremiti razred, veliki je to troÅ¡ak kad se sve zbroji.. ÄŒak pola novog auta iz apsurdnog voznog parka naÅ¡ih politiÄara.. Ako i toliko..
E*** je danas ostala sama.
Zbog vas. Zbog apsurda našeg Grada, naše Države.
Koliko vrijedi slomljeno sedmogodiÅ¡nje srce? Koliko koÅ¡ta svaka ogromna suza koja se skotrljala niz najdraže obraze? Koliko procjenjujete roditeljsku nemoć i bespomoćnost dok moraju kćeri pogledati u oÄi i lagati, lagati najbolje Å¡to znaju zaÅ¡to nema ni razreda, ni uÄiteljice, ni knjiga ni rasporeda za nju?? Koliko koÅ¡ta??? Recite, j**em vam grad i državu, recite pa da prodam bubreg da platim, samo da joj ne moram pogledati u oÄi u ovom trenu!!
Nakon Å¡to su joj uniÅ¡tili zdravlje i napravili je ovakvom bez ikakve isprike i preuzimanja odgovornosti, nakon svih pogreÅ¡nih dijagnoza i dvije sepse sa kilu i osamsto u rodiliÅ¡tu sa dva tjedna zbog neÄijih prljavih ruku, nakon životinjske borbe ovih sedam godina uz pomoć divnih pojedinaca u Centru i u vrtiću, koji su, zahvaljujući vama sramotno plaćeni za doslovno spaÅ¡avanje života cijelim obiteljima, recite, koja je cijena ovih njezinih suza oÄaja??
E*** je danas ostala sama.
Napuštena i zaboravljena jer je dijete s posebnim potrebama.
Sram vas bilo, tko god da je odgovoran za to. Sram vas bilo zbog 3.500kn, zbog fontana, zbog uhljeba, zbog apsolutne apatije i gledanja samo svoje guzice, zbog razbacivanja našeg i svetkom i petkom krvavo zarađenog novca na sve osim na ono što je bitno. Sram vas bilo zbog razdvajanja i rasturanja obitelji jer ljudi odlaze odavde zbog vaših zakona..
E*** je danas ostala sama.
Voljela bih da barem na trenutak vi i vaÅ¡i najmiliji osjetite ovu nemoć, tugu, razoÄaranje i paniku koju smo naÅ¡a princeza i mi osjetili danas u 14h u jednoj zagrebaÄkoj Å¡koli. Samo na trenutak da vam se lomi srce u milion oÅ¡trih komadića dok gledate te mile oÄi koje traže rijeÅ¡enje i utjehu. Samo na tren da i vi ostanete sami. Od srca vam to želim. Ne zato jer sam zloÄesta i želim osvetu nego zato da vas neÅ¡to u životu Å¡utne nogom u gu**cu i probudi empatiju i odgovornost prema druÅ¡tvu i graÄ‘anima jer to je vaÅ¡ je**ni posao. Za to ste plaćeni neusporedivo viÅ¡e od ovih divnih duÅ¡a koje za sramotu od plaće i na rubu egzistencije žive s tom djecom ne samo u vrtiću i Å¡koli – žive s njima 24 je**na sata dnevno.. I drže nama roditeljima glavu iznad svih vaÅ¡ih sr**a, da se ne utopimo do kraja. Da ne odustanemo od borbe sa ÄudoviÅ¡tima u foteljama i njihovom politikom i sistemom. U Lijepoj naÅ¡oj…
E*** je danas ostala sama.
Ali samo na trenutak. Onaj trenutak kada je majka gotovo pala na koljena skoro poražena užasom u princezinim oÄima. Ali nećete. I ovaj put, ne znam koji po redu, sakupit ću svu svoju snagu koju imam, a imam ju zahvaljujući dvanaestogodiÅ¡njoj borbi s vaÅ¡im sistemom, i okrenuti ću nebo i zemlju da zaÅ¡titim svoje dijete od vaÅ¡e nepravde i apsurda. Ponovno. Jer vrlo sliÄnu dramu prolazili smo i sa sinom prije koju godinu. On je sada peti razred, a vi ste mu odluÄili nakon Äetiri godine ukinuti asistenta. I to baÅ¡ na ovakvom prelazu iz razreda s uÄiteljicom u razred gdje ima 11 profesora. Sa svim svojim potvrÄ‘enim dijagnozama i poteÅ¡koćama koje su prema vama, oÄito, nestale preko ljeta. E pa nisu. Ali to po vama vjerojatno nije tolika drama kada ste mu sestru ostavili i bez Å¡kole i bez razreda i bez uÄiteljice. Pa Å¡ta je onda drama ostati bez asistenta..?
E*** neće ostati sama.
Kunem vam se, dokle god ima snage u meni, neće ostati sama.
A vama, koji ste odgovorni za ovu traumu, želim da vam se vrati sve što ste zaslužili i priuštili nama. Svim roditeljima djece sa posebnim potrebama, piše shrvana majka na kraju podulje i emotivne objave na Facebooku.