piše: Dajana Vidaković
Pod okriljem reforme i tzv. Å kole za život, koja na sve strane viÄe kako će olakÅ¡ati uÄeniÄke torbe, u pripremi je i novi Zakon o udžbenicima, koji će biti upravo to: zakon o UDŽBENICIMA, jer drugih radnih materijala u torbi viÅ¡e neće biti. Kako to, pitate se? Jednostavno! Kako najlakÅ¡e olakÅ¡ati torbu za 40% i jednako toliko spustiti cijenu udžbeniÄkog kompleta? Lako: zabranimo radne bilježnice!
“Nemojte sad pretjerivati!â€, rekao bi sluÄajni Äitatelj nakon ove informacije. Ni najmanje ne pretjerujem! Novi prijedlog zakona, koji smo zanimljivim kanalima uspjeli na trenutak vidjeti, obaveznim dijelom udžbeniÄkog kompleta proglaÅ¡ava samo udžbenik. Radna bilježnica, zbirka zadataka i svi ostali materijali, poput kutije za tehniÄku kulturu (možda Äak i mape za likovnu kulturu?) postaju “dodatni materijaliâ€.
“Ma, hajde, to i nije tako straÅ¡no. Nitko vam ne brani da na popis traženih materijala stavite i radnu bilježnicuâ€, odgovara moj zamiÅ¡ljeni sugovornik.
U tom grmu i leži zec! Brane nam, brane itekako! Novi prijedlog zakona izriÄito navodi da cijena dodatnih materijala ne smije prelaziti 20% cijene udžbeniÄkog kompleta. Å to to u praksi znaÄi? Probala sam izraÄunati na brzinu, na primjeru prvog i sedmog razreda nasumiÄne Å¡kole. Sami udžbenici za prvi razred koÅ¡taju 350 kn. To nam ostavlja ravno 70 kn za sve ostalo. Otprilike jedna i pol radna bilježnica, ili jedna radna bilježnica i likovna mapa, ako i ona ulazi u izraÄun. Udžbenici za sedmi razred duplo su skuplji, cijena im je neÅ¡to malo viÅ¡a od 700 kn. To ostavlja okvirno 150 kn za ostale materijale. A samo cijena kutije za tehniÄku kulturu, bez koje je nastava tog predmeta gotovo nemoguća, malo je niža od 100 kn. Ostaje 50 kn – ravno za joÅ¡ jednu radnu bilježnicu, a kolege u zbornici mogu izvlaÄiti Å¡ibice da vide tko će biti taj sretnik.
“OK, ovo je nezgodno,†priznaje moj zamiÅ¡ljeni sugovornik, “ali tko brani nakladniku da integrira zadatke iz radne bilježnice u udžbenik?â€, a ja mu u oÄaju zapjevam Petra GraÅ¡u: “Heeeej, duÅ¡o, tko nam brani…†– pa Ministarstvo, tko bi drugi?! Ministarstvo je već za pilot-materijale za Å kolu za život izriÄito propisalo kako svaki udžbenik mora imati 30% manje stranica nego Å¡to je imao dosad! Razlog? Smanjiti težinu Å¡kolske torbe i cijenu udžbenika.
ZnaÄi, nakladnici bi trebali u 30% stranica manje Äarolijom ubaciti 50% viÅ¡e materijala, kako bi uÄitelji imali Äime raditi. Moguće? Možda, ako tiskate knjige za Hogwarts.
“Zbiljaâ€, složit će se sa mnom zamiÅ¡ljeni sugovornik, ali onda odmah doskoÄiti i tome: “Ipak, ti bi trebala i sama biti dovoljno struÄna da napraviÅ¡ radne listiće sa zadacima koji ti nedostaju u udžbeniku, zar ne? K tome, takvi radni listići su za uÄenike i roditelje besplatni! Å to ćeÅ¡ bolje?â€, na Å¡to mu se gorko nasmijem u lice: StruÄna? StruÄna jesam. Plaćena? Ne, za to plaćena nisam! Ministarstvo je zakljuÄilo da mi je za pripremu svakog Å¡kolskog sata dovoljno platiti cijelih, velikoduÅ¡nih 20 minuta. Dovoljno tek da ovlaÅ¡ pogledam sadržaj lekcije, skiciram si tijek sata, odluÄim koje ćemo zadatke raditi u Å¡koli, a koje će sami za domaću zadaću, iskopam plakat, naÄ‘em link na video ili složim slikovne kartice i kartice s rijeÄima koje će mi za taj sat trebati. Ne i za izradu nekoliko stranica radnih listića kako bi zamijenili radnu bilježnicu Å¡to mi ju je netko u ministarstvu jednim potezom pera ukrao.
Pretpostavimo, ipak, Äisto rasprave radi, da sam dovoljno glupa ići troÅ¡iti vlastito slobodno vrijeme za izradu radnih listića: ti bi radni listići besplatni bili samo za krajnje korisnike. Njih joÅ¡ uvijek netko mora platiti. Njihovo printanje i kopiranje vidjet će se na raÄunu za održavanje fotokopirnog stroja (a zamislite samo svakodnevnu gužvu pred njime kad nagrne nekoliko desetaka uÄitelja ispisivati i umnožavati po nekoliko radnih listića za svakog uÄenika kojem predaje!).
Oh, sreće li i ekstaze u koje će upadati ravnatelji kad svako malo budu morali kupovati nove, nimalo jeftine, tonere! A tek plaćati skupe servise ureÄ‘aja, koji su obavezni nakon odreÄ‘enog broja kopija, nekoliko puta godiÅ¡nje! A papir? Kad ih održavanje fotokopirnog ureÄ‘aja odvede u bankrot, sigurno ga neće kupovati Å¡kole! Papir bi trebali financirati valjda sami uÄitelji?
“Ah, ne budi sad Å¡krta, pa može se paket print-papira naći već za dvadesetak kuna na akcijama!â€, otpovrnut će moj sugovornik. Da, pet stotina listova za dvadesetak kuna. A hoće li mi to dostajati i do kraja mjeseca? Dvadeset i dva sata tjedno, u razredu imam u prosjeku 17 uÄenika, svakom uÄeniku po tri-Äetiri radna listića na svaki sat (jer toliko stranica u radnoj bilježnici uobiÄajeno rijeÅ¡imo u Å¡koli i za domaću zadaću po satu)…
Malo matematike: to je Å¡ezdeset do sedamdeset listova papira za svaki sat, 1 496 listova tjedno. ÄŒekajte, napisat ću rijeÄima: tisuću Äetiristo devedeset Å¡est listova tjedno. Tjedno!!! Ako bih kopirala obostrano, to je i dalje jedan i pol paket print-papira tjedno. Pa neka koÅ¡ta i dvadeset kuna svaki paket, zbroji se to na sto dvadeset kuna mjeseÄno, odnosno tisuću dvjesto kuna kroz cijelu Å¡kolsku godinu. Ma vidi ti to! A baÅ¡ sam se pitala kako bih mogla potroÅ¡iti tu božićnicu!!!
No dobro, nećemo sad sitniÄariti. Nema veze Å¡to će nam novi zakon oteti polovinu radnih materijala, važno je da će roditelji manje platiti Å¡kolske knjige i da ćemo imati praznije torbe. A za prazne glave  MZO ionako nije briga, oni lijepo vraćaju Å u naziv, sada će biti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i Å¡tednje. Živjeli!