[NE]LOGIČNO Ministarstvo obrazovanja se opet blamira: Pomoćnica ministrice puna nelogičnosti i pogrešaka u zaključivanju

(Srednja.hr) Kako smo danas pisali, prema najavama Ministarstva obrazovanja, eksperimentalni program ‘Škola za život’ od iduće školske godine ulazi u neke osnovne i srednje škole. Samo šest mjeseci prije toga o svemu, međutim, nedostaje informacija. Tako je jučer na svojem Facebook profilu pomoćnica ministrice Lidija Kralj, vjerojatno ponukana brojnim upitima struke i novinara, objavila status i pokrenula lavinu reakcija. Mnogi su se nastavnici u komentarima požalili na manjak informacija i činjenicu da neke stvari još nisu spremne, na što je Kralj bahato, a nerijetko i potpuno nelogično odgovarala. Analizu njenih ‘argumenata’ donosimo u nastavku.

Nakon što je objavila status koji se vidi ispod, a s Facebooka je naknadno izbrisan, pomoćnicu ministrice znanosti i obrazovanja Lidiju Kralj dočekale su brojne primjedbe i pitanja u komentarima. Umjesto da adekvatno odgovori, na većinu je pitanja davala pomalo bahate replike, a upotrijebila je i nekoliko udžbeničkih primjera logičkih pogrešaka. Izgleda da su udžbenici i papirologija nekima ipak potrebni.

U eksperimentalnm programu “Škola za život” naglasak je na novim metodama rada s učenicima, a ne na njihovoj papirologiji

– Lidija Kralj, 6. ožujka, Facebook

“HNOS je išao bez ikakvih materijala”
– Lidija Kralj, 6. ožujka 2018.

Ovo je Kralj replicirala nastavnici koja je u komentarima postavila pitanje kako da donese odluku o sudjelovanju u eksperimentalnom provođenju reforme naslijepo, odnosno bez viđenih materijala. U pokušaju da se opravda, Kralj je u pomoć pozvala HNOS – jedan od brojnih reformskih pokušaja u našem obrazovnom sustavu. Kako bi skrenula pažnju s činjenice, ili pak opravdala Ministarstvo zbog nepostojanja materijala za eksperimentalno provođenje reforme, ukazala je na činjenicu da i neki drugi reformski pokušaj to nije imao, ‘pa što sad’. Radi se o ad hominem argumentu, podvrsti koju nazivamo ‘ti također’ ili ‘ti još 100 puta gore’, a njegova pogrešnost očituje se u tome da ukazivanjem kako je netko stoput veći ‘grešnik’ od nas, ne isključuje i ne opovrgava činjenicu da i mi griješimo.

I premda bi ovaj, doduše neispravan pokušaj i mogli shvatiti da je Kralj pokušala apelirati na reformski pokušaj koji je, unatoč nepostojanju ikakvih materijala, uspio, ona je referirala na HNOS koji je eklatantan primjer propasti obrazovnih reformi u Hrvatskoj. U tom kontekstu nije jasno što je ovom analogijom pomoćnica ministrice htjela postići; možda da će ova reforma, poput HNOS-a, također propasti?

“Kad su strukovne škole krenule u eksperiment prije 5 godina, nisu imale ništa. A ni u medicinskim školama nisu imali udžbenike četiri godine. A neki ih nemaju ni danas”
– Lidija Kralj, 6. ožujka 2018.

U nastavku apologije ‘o materijalima’ pomoćnica ministrice upozorava na sve one slučajeve u našem školstvu kada su nedostajali brojni materijali, ali i istaknula činjenicu da i danas nedostaju. Kao i u prošlom primjeru, to što je u nekom drugom slučaju stoput gora situacija nego što je s ovim eksperimentom, to i dalje ne znači da situacija s ovim nije dovoljno loša i jednostavno, laički rečeno, moje nedostatke ne opravdava to što su ih imali i drugi.

Drugo, samom činjenicom da je do sada uvijek bila takva situacija i da materijali uvelike nisu bili spremni, od HNOS-a do reforme strukovnih škola, to po sebi ne predstavlja konkluzivan razlog da tako treba biti i sada ili u budućnosti. Baš naprotiv, uzmemo li u obzir da hrvatski obrazovni sustav ne pamti nijednu uspješnu cjelovitu reformu, onda u načinima postupanja do sada očito nešto nije u redu pa bi ih prije trebalo odbaciti, nego ih preuzimati i pravdati činjenicom da je uvijek tako bilo.

“Tko želi nađe način, tko ne želi nađe izgovor”
– Lidija Kralj, 6. ožujka 2018.

Kao krunu svoje argumentacije, nekoliko je puta u komentarima ispod svojeg statusa Kralj upotrijebila neku verziju gore citiranog ‘argumenta’. Radi se o široko poznatoj frazi koju nerijetko upotrebljavamo u svakodnevnoj komunikaciji, ali ju zapravo nikada ne preispitujemo. Što ona zapravo znači? U pozadini ove izjave krije se jedna dilema koja glasi: ‘Ili nađeš način ili ne želiš pomoći/sudjelovati/raditi’ ili ‘Ili želiš ili tražiš izgovor’. Na taj način, Kralj stavlja samo dvije mogućnosti pred učitelje i nastavnike vezano za njihovo sudjelovanje u eksperimentalnom provođenju reforme, tako da isključuje mogućnost da postoje oni koji žele sudjelovati, ali ne vide način (primjerice, jer nemaju sve informacije) ili da oni koji ne žele, ne nalaze izgovor, već imaju argument. Još jedan, malo prikriveniji primjer lažne dileme – argumenta kojim se nude samo dvije mogućnosti iako ih u stvarnosti ima više.

Cijela izjava cilja na one koji ‘žele’ ili ‘ne žele’, a u potpunosti isključuje Ministarstvo i druge dionike, zapravo pokušavajući pokazati da su za odustajanje od sudjelovanja u eksperimentu krivi isključivo učitelji (podsjetimo: ‘tko ne želi, nađe izgovor’) dok je Ministarstvo u potpunosti isključeno iz krivice.