(Jutarnji list) Reforma obrazovanja je naÅ¡ najvažniji prioritet! O njoj ovisi budućnost naÅ¡e djece! Pripremimo mlade za život u 21. stoljeću! Krajnji je Äas za promjene! Ovakvi opetovani dramatiÄni zahtjevi za urgentnom i dalekosežnom reformom obrazovanja nisu karakteristiÄni samo za Hrvatsku. U SAD-u su se u posljednjih sto godina svako malo javljali sliÄni prijedlozi svakojakih “sudbonosnih†obrazovnih reformi. No i nakon svih tih uloženih napora te niza mjera koje su pobuÄ‘ivale velike nade, rezultati su bili razoÄaravajući. Na primjer, ulaganja u ameriÄko Å¡kolstvo u proteklih su pedesetak godina povećana Äak Äetvorostruko (uzimajući u obzir inflaciju), ali unatoÄ tim ogromnim troÅ¡kovima i oÄekivanjima, na kraju su postignuća uÄenika u matematici i Äitanju na zavrÅ¡etku srednje Å¡kole ostala u prosjeku ista.
Da stvar bude gora, taj je neuspjeh otpoÄetka bio predvidiv. Naime, 1966. godine objavljeno je poznato “Colemanovo izvješćeâ€, u kojem su izneseni rezultati monumentalnog istraživanja provedenog na zahtjev ameriÄkog Ministarstva obrazovanja. Istraživanje je obuhvatilo viÅ¡e od 600 tisuća uÄenika, a pokazalo je da razlike meÄ‘u Å¡kolama imaju relativno malo utjecaja na to koliko će osnovni ciljevi obrazovanja biti ostvareni. Uspjeh u obrazovanju daleko je viÅ¡e odreÄ‘en karakteristikama samih Ä‘aka (npr. osobnim predispozicijama i obiteljskom situacijom) nego opremljenošću Å¡kola, kvalifikacijama nastavnika, veliÄinom razreda, kurikulumom, itd.
Ovaj je rezultat izazvao veliko iznenaÄ‘enje jer je bio u suprotnosti s tada općeprihvaćenim vjerovanjem u presudnu važnost Å¡kola za obrazovni uspjeh. MeÄ‘utim, i kasnija su istraživanja potvrdila glavne zakljuÄke iz Colemanova izvješća. Karakteristike samih Ä‘aka imaju i do desetak puta jaÄi utjecaj na obrazovni uspjeh nego karakteristike Å¡kola. A imamo razloga vjerovati da u tom pogledu situacija u Hrvatskoj nije bitno drukÄija.
Snažni uÄinak razlika izmeÄ‘u uÄenika na ishode obrazovanja potvrÄ‘uju i brojne spoznaje u genetici ponaÅ¡anja. Da navedem samo jedan primjer, prema nedavno objavljenom Älanku u vrhunskom znanstvenom Äasopisu, viÅ¡e od 60 posto razlika u uspjehu na zavrÅ¡nom srednjoÅ¡kolskom ispitu u Ujedinjenom Kraljevstvu posredovano je genetski naslijeÄ‘enim svojstvima ispitanika. Kad je pak rijeÄ o okolinskim faktorima, kategorija kojoj pripadaju i Å¡kolski utjecaji (kao samo jedan od mnogih uzroka!) objaÅ¡njavala je tek jednu Äetvrtinu spomenutih razlika.
Naravno, sve to nikako ne znaÄi da Å¡kolstvo nije važno. Ali spomenute Äinjenice ukazuju na granice racionalnih oÄekivanja onoga Å¡to Å¡kole danas mogu postići. Neslavna bilanca većine pokuÅ¡aja dalekosežnih reformi je općepoznata, o Äemu možete detaljnije Äitati u tekstovima pod naslovima “Stoljeće propalih Å¡kolskih reformi†ili “Muzej propalih obrazovnih reformiâ€. Ne bi li sve to trebalo potaknuti zdravi skepticizam prema novim grandioznim obećanjima i optimizmu bez pokrića?
U Hrvatskoj je takav principijelni skepticizam vrlo rijedak. TipiÄno, konzervativci odbacuju reforme samo kad ih predlaže ljeviÄarska vlada, a ljeviÄari takoÄ‘er Äuvaju bespoÅ¡tednu kritiku samo za prijedloge svojih politiÄkih protivnika. Ono Å¡to nedostaje jest nepovjerljivost prema svakoj reformi obrazovanja koja obećava veliÄanstvene uÄinke, od koga god takvi prijedlozi dolazili.
Postoje tri temeljna preduvjeta koje treba ispuniti želi li se dokazati da neka intervencija znaÄajno utjeÄe na obrazovni uspjeh. Uzmimo da neka Å¡kola uvede novi obrazovni pristup X i da se ustanovi kako uÄenici u toj Å¡koli postižu znatno veći uspjeh od nacionalnog prosjeka. Je li to razlog da uvedemo pristup X i u druge Å¡kole? Ne, jer možda je uspjeh te Å¡kole baziran na Äinjenici da ona iz nekog razloga ima uÄenike s izraženijim sposobnostima. U tom će sluÄaju pristup X biti irelevantan i neće koristiti drugim Å¡kolama.
Dobro, ali ako prethodno osiguramo da je prvi uvjet zadovoljen i da se uÄenici na koje je primijenjen pristup X ne razlikuju od ostalih, jesmo li onda dokazali da taj veći uspjeh treba pripisati pristupu X? Zapravo ne, jer veći uspjeh uÄenika u toj Å¡koli može biti rezultat nekih drugih faktora koje dotiÄno istraživanje nije uspjelo detektirati. Stoga to istraživanje treba replicirati da se vidi hoće li u neÅ¡to drukÄijim okolnostima rezultat ostati isti. U redu, a je li nakon ispunjavanja tog drugog uvjeta i uspjeÅ¡ne replikacije dotiÄnog istražvanja konaÄno potvrÄ‘ena djelotvornost pristupa X? Ne, jer postoji mogućnost da je bolji uspjeh samo kratkotrajan efekt koji će se potpuno izgubiti nakon nekoliko mjeseci. Dakako, nestane li taj pozitivni efekt tako brzo, onda pristup X neće imati previÅ¡e koristi za one koji su mu bili izloženi.
Ovo su baziÄni uvjeti koje treba zadovoljiti prije nego Å¡to nekoj pedagoÅ¡koj intervenciji poklonimo veću pozornost, a posebno prije nego Å¡to je odluÄimo primijeniti na razini cijele zemlje. MeÄ‘utim, ne sjećamo se da se ijedan od dosadaÅ¡njih prijedloga reforme obrazovanja u Hrvatskoj pozivao na ikakvo relevantno empirijsko istraživanje koje bi ispunjavalo sva tri spomenuta uvjeta minimalne prihvatljivosti reforme. Uglavnom su se spominjala velika ulaganja i poduzimanje razliÄitih specifiÄnih mjera, ali nije navedeno niÅ¡ta Å¡to bi pokazalo da će ta ulaganja i mjere doista dovesti do ostvarenja proklamiranih velikih ciljeva i epohalne transformacije Å¡kolstva.
Za Hrvatsku je vrlo pouÄan nedavni sluÄaj jedne velike državne intervencije u ameriÄko Å¡kolstvo. Naime, nakon Å¡to je Obamina administracija u nekoliko godina potroÅ¡ila viÅ¡e od 6 milijardi dolara na program za poboljÅ¡anje Å¡kola, u posljednjim je danima Obamina mandata stiglo izvješće iz samog njegova Ministarstva obrazovanja. KljuÄna konstatacija: “Sve u svemu, ustanovili smo da primjena naÅ¡eg plana poboljÅ¡anja Å¡kola nije imala nikakvog znaÄajnog utjecaja na rezultate u matematici i Äitanju, zavrÅ¡avanje srednje Å¡kole ili upis na fakultetâ€.
Evo i komentara glasnogovornice Ministarstva: “Ovakav ishod nas podsjeća da je reformiranje loÅ¡ih Å¡kola jedan od natežih i najsloženijih zadataka u obrazovanju i da mi joÅ¡ nemamo solidnu potvrdu da postoje strategije poboljÅ¡anja Å¡kola koje bi bile uÄinkovite, replikabilne i Å¡iroko primjenljiveâ€. Sve je to inaÄe bilo dobro poznato i prije jer su kritiÄari otpoÄetka upozoravali na teÅ¡koće i vjerojatni krah programa, ali nije bilo sluha za prigovore sve dok neuspjeh viÅ¡e nije bilo moguće negirati.
Bilo bi stoga dobro kad bi se hrvatsko Ministarstvo znanosti suoÄilo sa svim tim općepoznatim problemima prije donoÅ¡enja odluke o reformi obrazovanja, a ne, kao u ameriÄkom sluÄaju, tek post festum, nakon Å¡to je ogroman novac već bio baÄen u vjetar.
U nedavnom je intervjuu hrvatska ministrica znanosti izjavila: “Krajnji je cilj postići da uÄenik u Å¡kolu ide s osmijehom na licu, ali i da mu taj osmijeh ostane i nakon zavrÅ¡etka Å¡kole u cjeloživotnom uÄenju i profesionalnom životu jer će se osjećati spremnim za izazove koje sa sobom nosi tehnoloÅ¡ki, gospodarski i druÅ¡tveni razvojâ€.
Ovdje se koriste prazne fraze (“osmijeh na licuâ€) umjesto da se konkretnije opiÅ¡e taj “krajnji cilj†i bar naznaÄi kako se do njega namjerava doći. Å toviÅ¡e, je li on uopće ostvariv, posebno s obzirom na već spomenutu spoznaju da sama Å¡kola ima relativno mali utjecaj na obrazovne ishode? Koliko razuman Äovjek može smatrati vjerojatnim da će sljedeća, ne zna se koja po redu, reforma obrazovanja ukloniti sveopće nezadovoljstvo sadaÅ¡njim stanjem Å¡kolstva u Hrvatskoj te dovesti do toga da uÄenici nakon te intervencije poÄnu ići u Å¡kolu s osmijehom na licu i postanu spremni za buduće izazove u svojim karijerama najrazliÄitijih vrsta?
TakoÄ‘er, “cjeloživotno uÄenje†obiÄna je floskula koja može dobro zvuÄati naivnima, ali taj pojam nikada nije bio operacionaliziran tako da bi se njegovo ostvarenje moglo empirijski i znanstveno verificirati. Taj je izraz dobar za propagandne svrhe, ali ne kao dio neke smislene i realistiÄne reforme obrazovanja.
Å to je pak s većim naglaskom na tzv. STEM sadržaje, Å¡to se Äesto spominje kao važan dio reforme obrazovanja? (“STEM†je engleska kratica za sljedeća Äetiri podruÄja: znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika.) STEM je nedvojbeno od iznimne važnosti za razvoj svake zemlje, pa tako i Hrvatske. No ovdje ću razmotriti samo dva glavna proklamirana cilja “STEM intervencija†u obrazovanju: uži i Å¡iri.
Prvi (uži) cilj je razviti kod uÄenika interes za STEM i povećati vjerojatnost da to podruÄje izaberu kao svoju buduću karijeru. Ideja je da, ako STEM intervencija, recimo, poboljÅ¡a uÄenikov uspjeh u matematici, on će onda biti i skloniji studirati neki STEM predmet (koji zahtijeva stanovita matematiÄka znanja i sposobnosti). MeÄ‘utim, prema nedavnim istraživanjima (od kojih su neka provedena na uzorcima od nekoliko stotina Å¡kola), izgleda da STEM intervencije u prosjeku uopće ne dovode do boljeg uspjeha u matematici. Kakav god bio konaÄan zakljuÄak o tim istraživanjima, ovakav rezultat već sam po sebi predstavlja ozbiljan problem za one koji nekritiÄki pretpostavljaju da će STEM injekcija u obrazovanje nužno imati vrlo snažan blagotvorni uÄinak.
No, drugi (Å¡iri) cilj STEM intervencija je daleko sporniji. RijeÄ je o vjerovanju da uvoÄ‘enje dodatnih STEM sadržaja neće uÄenicima samo proÅ¡iriti znanja nego i da će ih transformirati kao liÄnosti. Jedan od argumenata u prilog tzv. STEM revoluciji jest tvrdnja da uÄenje te skupine predmeta razvija kljuÄne vjeÅ¡tine i “osobine karaktera†kao Å¡to su kreativnost, kritiÄko razmiÅ¡ljanje, upornost, znatiželja, timski rad, inovativnost, kultura uspjeha itd. Ustvari, nema nikakve empirijske potpore za vjerovanje da STEM ima svojstva takvog Äarobnog Å¡tapića Å¡irokog spektra.
JoÅ¡ jedan primjer pretjeranih oÄekivanja od reforme obrazovanja izjava je bivÅ¡eg predsjednika Hrvatske da je bez kurikularne reforme nemoguće graditi uspjeÅ¡niju Hrvatsku. Kurikularna reforma ima, dakako, svoju važnost, ali budimo razumni: jednostavno nije istina da o njoj ovisi daljnji razvoj zemlje. Sve Å¡to znamo o rezultatima takvih i sliÄnih reformi posljednjih desetljeća i u nas i u inozemstvu govori nam da najviÅ¡e Äemu se možemo od njih nadati jesu uÄinci vrlo ograniÄenog dosega. Vjerujete li doista da bi nadolazeća reforma obrazovanja, koju će voditi oni isti politiÄari koje tako dobro poznajete iz televizijskih prijenosa saborskih sjednica, mogla dovesti do toga da sadaÅ¡nji srednjoÅ¡kolci dožive znaÄajnu osobnu transformaciju te da od navodno izgubljene generacije bez osmijeha na licu prerastu u ljude koji prednjaÄe u kritiÄkom miÅ¡ljenju, uspjeÅ¡nom rjeÅ¡avanju problema i kreativnosti?
Posebno je razoÄaravajuće Å¡to takva megalomanska oÄekivanja od obrazovanja podržavaju i neki znanstvenici, premda bi se od njih ponajprije oÄekivalo da će upozoravati na oprez, nepouzdanost prognoza i opasnost od prenagljenih zakljuÄaka. Primjerice, jedan od hrvatskih znanstvenika s izvjesnim inozemnim ugledom nedavno je najavio da pokreće “školu znanja 21. stoljeća†koja bi ljudima u Hrvatskoj trebala “omogućiti da steknu nove kompetencije i vjeÅ¡tine koje bi im se mogle viÅ¡estruko isplatiti, kako za povećanje konkurentnosti pri zapoÅ¡ljavanju tako i za dobivanje viÅ¡ih plaćaâ€. TeÄajevi u “školi znanja 21. stoljeća†su kratki, teme raznolike, uspjeh zagarantiran, a slijedi i “osjetno†povećanje plaće. I reklamiranje se nastavlja: “Ako vaÅ¡i kolege na sastancima sve Äešće spominju strojno uÄenje ili kriptovalute, doÄ‘ite na teÄaj i nauÄite sve o tome u pet dana od naÅ¡ih vodećih ljudi u svijetuâ€. Dakle, u teÄajevima o tim krajnje kompleksnim temama možete saznati sve, i to za samo pet dana. A cijena? Vjerojatno prava sitnica!
Pod utjecajem raÅ¡irene ideje o ogromnoj transformativnoj moći obrazovanja, hrvatska javnost želi obrazovnu reformu s veliÄanstvenim rezultatima, ne pitajući se previÅ¡e o tome koliko su takvi planovi ostvarivi. PolitiÄari i stranke, naravno, nastoje ugoditi biraÄkom tijelu i dokazati da su upravo oni najpozvaniji tu želju provesti u djelo. Å kolski nastavnici, administratori i pedagozi su sigurno sretni Å¡to njihova profesija dobiva na važnosti, kao i da dobiva ogromnu financijsku potporu. A i sveuÄiliÅ¡ni se profesori iz raznih struka rado ukljuÄuju u taj pothvat i uvjeravaju nas da će, za razliku od svih prethodnih neuspjeha, velika transformacija ovaj put iz nekog razloga uspjeti.
No, takav Å¡iroki konsenzus u podrÅ¡ci reformi obrazovanja ne poÄiva na zdravim temeljima jer brojne empirijske spoznaje dovode u sumnju realizaciju svih tih krasnih obećanja.
*autor je hrvatski filozof i polemiÄar. Diplomirao je filozofiju i grecistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i predavao. Tijekom karijere bio je istraživaÄ i predavaÄ na nizu uglednih svjetskih visokoÅ¡kolskih institucija, kao Å¡to su SveuÄiliÅ¡te Notre Dame, SveuÄiliÅ¡te Minnesota, King’s College, SveuÄiliÅ¡te Lingnan…