(N1) Dan nakon što je objavljeno da je Jasminka Buljan Culej imenovana novom šeficom za provedbu kurikularne reforme, pala je prva ostavka. Josip Milat, član Posebnog stručnog povjerenstva podnio je ostavku na članstvo u Posebnom stručnom povjerenstvu za provedbu Strategije obrazovanja znanosti i tehnologije.
Podsjetimo, Jasminka Buljan Culej imenovana je jučer od resornog ministra Pave Barišića za voditeljicu Ekspertne radne skupine za provedbu kurikularne reforme (ERS).
Uz nju je na prijedlog Posebnog stručnog povjerenstva, koje su sačinjavali Dijana Vican, predsjednica, te članovi Ivica Kostović, Miroslav Radman, Milena Žic Fuchs, Josip Milat, Slobodan Uzelac, Drago Šubarić, Pero Lučin, Vedran Mornar, Davor Romić i Vilmica Kapac, imenovano sedmero članova ERS-a, dok će za pet još nepopunjenih mjesta Ministarstvo ponoviti javni natječaj.
Član Povjerenstva Josip Milat danas je podnio ostavku.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
“Svim članovima Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije 21. svibnja, večer prije 13. sjednice što je održana 22. svibnja, napisao sam, posljednje od niza u sličnom tonu ranije napisanih pisama, kojega u cijelosti navodim. Kao što je iz upućenog pisma vidljivo, u posljednjem sam pasusu napisao da ću svoj konačni stav o odnosu prema Akcijskom planu, a time razumije se i sudjelovanju u daljnjem radu Povjerenstva, donijeti nakon 13. sjednice. To sada i priopćavam javnosti.
Iako je to u osnovi vidljivo iz priloženog pisma, navodim još nekoliko konkretnih činjenica
1. Izbor voditelja i članova ekspertne skupine rezultat je, formalno održivih, ali ipak pravnih proceduralnih makinacija. Zahtjev nas nekolicine da u izboru voditelja i članova sudjeluju svi članovi PSP tajnim glasovanjem, većinom od 6 glasova nije prošao. O prijedlogu uže skupine koja je po svojoj savjeti, ma da ne i jednoglasno, predložila voditelja, glasovalo javno se po načelu „uzmi ili ostavi“. Moje pisano upozorenje nadležnom u MZO, a za to su se zalagali još neki članovi PSP, na neodrživost takvog postupka, bilo je bezuspješno.
2. Mogućnost uvida u dokumentaciju i to samo za 11 prijavljenih kandidata za voditelja Ekspertne radne skupine, članovi Povjerenstva su imali samo dva sata prije sjednice. Osobno sam uz kolegu Mornara tu mogućnost i iskoristio
3. Nakon obavljenog izbora voditelja, o prijedlogu ostalih 12. članova Ekspertne skupine izjavio sam: ne mogu glasovati za, zato što od predloženih dva poznajem i ne mogu glasovati za, jer deset ostalih ne poznajem. Rezultati su poznati.
4. Iako je dnevnim redom bilo predviđeno da se raspravi o primjedbama brojnih institucija, koji su u provedbu logikom stvari uključene, na prijedlog Akcijskog plana, u kojoj sam očekivao da će biti rasprava i o navodim iz mog pisma, Predsjednica je nakon više od dva sata rasprave o izboru voditelja i članova ERS, sjednicu prekinula s najavom nastavka rada u naknadno utvrđenom terminu.
5. O mojim, ranijim slično intoniranim pismima, se barem raspravljalo. A ovo posljednje i pored dosta ozbiljnih primjedbi, nije niti spomenuto.
Nakon svega zaista ne vidim valjanog, a još manje opravdanog razloga za sudjelovanjem u daljnjem radu.
Zahvaljujem brojnim kolegama koji su mi i prilikom imenovanja i tijekom rada izražavali podršku za rad u Povjerenstvu. Ne želeći razočarati njih, ali ni i sve one koji znaju za moje radne, stručne, znanstvene i pedagoške kompetencije, želim ostati dosljedan sebi i svojim načelima.
Upravo zbog tih načela, a ne zato što me netko za to proziva, podnosim neopozivu ostavku na članstvo u Posebnom stručnom povjerenstvu za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.
Ovim se putem želim javno zahvaliti ministru prof. dr. sc . Pavi Barišiću i posebno premijeru gospodinu Andreju Plenkovići na povjerenju koje su mi imenovanjem u Povjerenstvo dali. Žao mi je ako sam ih razočarao, ali za utjehu, volio bih da sam imao mogućnost ne razočarati ih.
Pismo upućeno 21. 5. svim članovima Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije
Poštovani članovi PSP i ostali sudionici vezani uz rad PSP,
Svima sam 14. 5. uputio tekst u kojemu sam izrazio nezadovoljstvo radom PSP. Podsjetio sam i na nedosljednost rada u odnosu prema Strategiji i unošenju prijedloga mjera u Akcijski plan. Izrazio sam nezadovoljstvo upornim odbijanjem stava da se daljnji rad na CKR temelji na već izrađenim dokumentima. Uporno se vodi rasprava i preferiraju mjere koje „vuku“ na rad od početka. Kada nešto ne odgovara da se unese u Akcijski plan, argument je „nije u skladu sa Strategijom“ a kada se osporava izostavljanje određenih mjera iz Strategije, ili unošenje novih, tada je argument „Strategija nije nešto što je nepromjenjivo.“
Primjera radi, kada je u pitanju osnovna osmogodišnja škola, onda se u Akcijskom planu koristi pojam škola, a kada se govori o obaveznoj 9- godišnjoj, umjesto osnovnoj devetogodišnjoj školi koristi se sintagma devetogodišnji odgoj i obrazovanje.
Posebno sam izrazio nezadovoljstvo neprihvaćanjem dviju mjera koje sam uporno predlagao i koje su deklarativno prihvaćali svi članovi PSP. Riječ je o prijedlogu mjera o uvođenju obavezne devetogodišnje škole i izradi modela studija za osposobljavanju nastavnika strukovnih predmeta u strukovnim školama. Od svega sam uspio da se prihvati formulacija obavezni devetogodišnji osnovnoškolski odgoj i obrazovanje.
Upozorio sam na nekorektne pritiske (posebno predstavnika HAZU), na javne istupe, napade i osporavanje svega što je do sada napravljeno u projektu CKR, i da se tome, nažalost, ma da vrlo suptilno, pridružuju i neki članovi PSP. Izrazio sam sumnju, što je najblaža ocjena, u poštivanje različitosti mišljenja pojedinih članova PSP. Čini se da, s obzirom na odnos prema prijedlozima koje daju, neki članovi PSP imaju uglavnom dekorativnu ulogu člana PSP.
Kada sam, jučer, pročitao poruku gospođe predsjednice PSP prof. Dijane Vican, ostao sam konsterniran. Nakon što sam (i ne samo ja) tri mjeseca uporno i na konkretnim obrascima iz Akcijskog plana predlagao određene mjere, a koje su uporno odbijane, sada odjednom Predsjednica od članova PSP (a tu ubrajam i sebe) traži: „u objedinjenom primjerku zadnjeg Prijedloga Akcijskog plana unesite svoje prijedloge za nadopune mjera ili aktivnosti na mjestu na kojemu ocijenite da odgovara području, cjelini ili mjeri.“ Čudno neviđeno! Da čovjeku mozak stane!
Sada (govorim samo u svoje ime), minutu do dvanaest, poslije gotovo tromjesečnog dobronamjernog, svjetonazorski neopterećenog, upornog i konstruktivnog, ali beskorisnog i bezuspješnog, predlaganja mjera – sve u skladu sa Strategijom i Akcijskim planom, odjednom mi se benevolentno, kao malom djetetu, dopušta da unesem svoje prijedloge, „obećava“ mi se da će ipak biti prihvaćeni.
S obzirom da sam svoje prijedloge u gotovom obliku posljednji put poslao 28. 4., da se o njima dobrano raspravljalo na dvanaestoj sjednici 2.svibnja (vidjeti zapisnik) i da sam se i opetovano bezuspješno zalagao za svoje stavove, te s obzirom na činjenicu da se u međuvremenu ništa bitno promijenilo nije, kad bih sada, po e-ti, put to učinio, osjećao bi se djetinjasto izmanipuliran. Da se mnome manipulira, ma što mislili o meni, vjerujte nisam podoban.
Svoje sam pismo od 14. 5.(pred samo tjedan dana) razočaran završio riječima: kako nisam navikao sudjelovati u nekom poslu u kojemu se rasprave vode po sistemu „psi laju karavana prolazi“, a to me već dugo muči, nakon svega ne vidim koristi od ponovnog slanja već dostavljenih ili davanja bilo kakvih novih prijedloga. Konačni stav o svom odnosu prema konačnom dokumentu donijet ću nakon sjednice 22. svibnja. Raščistio sam sa svojom savješću, pri tome i ostajem.