(Jutarnji list) Dvije uÄiteljice Osnovne Å¡kole Ludina i njihove obitelji već tri mjeseca proživljavaju pravu noćnu moru, a prvoosumnjiÄena je Josipa U. O., majka dvojice nestaÅ¡nih djeÄaka od 13 i 14 godina, od kojih je stariji zbog negativnih ocjena pao razred
Zasigurno nema Å¡kole u Hrvatskoj u kojoj na kraju proÅ¡le Å¡kolske godine nisu tekle suze zbog loÅ¡ih ocjena no, ako je suditi prema priÄama iz pitoresknih mjestaÅ¡aca Ludine, Potoka i Vidrenjaka u okolici PopovaÄe, Äak Äetiri jedinice zbog kojih je 14-godiÅ¡njak pao razred krive su za straviÄna kaznena djela u krugu od nekoliko kilometara.
PresjeÄeno crijevo koÄnica na automobilu, zapaljen sjenik, upućene vulgarne prijetnje koje dotiÄu dno civiliziranosti, golema materijalna Å¡teta te nemjerljiva koliÄina posijanog straha u popovaÄkom kraju, a najviÅ¡e meÄ‘u uÄiteljicama koje su dijelile jedinice, rezultirali su privoÄ‘enja Josipe U. O. Uhićena Josipa 35-godiÅ¡nja je majka dvojice nestaÅ¡nih djeÄaka u dobi od 13 i 14 godina, od kojih je potonji vlasnik Äetiri “keca†koja djeÄakovoj obitelji nikako nisu sjela jer za njih vrijedi ona “Tko zna, njemu pet, a tko ne zna, njemu treba dati dvaâ€.
– Zbog Josipe ste doÅ¡li? Na dobroj ste adresi. UÄ‘ite! Kako je krenulo, mislili smo da će je pritvoriti u istražnom zatvoru, no puÅ¡tena je nakon jednog dana, valjda zbog manjka dokaza. TrenutaÄno je s mužem u bolnici na pregledima. Tri puta se već sruÅ¡ila. O sluÄaju uopće ne govorimo, znate, jer nas je sve pogodilo – govori Josipin mlaÄ‘i brat Robert.
ZloÄini
Na kuhinjskom stolu je doslovno brdo kutija lijekova, lijeÄniÄki recepti, uputnice, vreća s duhanom i netom smotanih stotinjak cigareta, ali i pozivi za ispitivanje u policijsku postaju na okolnosti zloÄina koji su od 5. do 7 rujna uznemirili njihov kraj.
– Nije privedena samo Josipa. Odveli su joÅ¡ i mene, brata, zeta i majku. Pokupili su nas 20. rujna u 7 sati i odveli u postaju, a da nam nisu rekli razlog. Znam da sam nevin. Odmah sam tražio poligraf. Znam Å¡to znaÄi biti kriv, u mladosti sam krao nekoliko puta. Prava rijeÄ za to je kokoÅ¡arenje. Proveo sam u zatvoru dvije godine. Odradio sam i 700 sati dobrotvornog rada. Zatvorski dani su mi prisjeli. Lekciju sam itekako nauÄio i to sam ponovio policiji. Znam da sam im zbog svoje proÅ¡losti odmah na tapeti, ali nemam veze ni sa Äim. I poligraf ih je u to uvjerio iako su mi postavljali hrpu nebuloznih pitanja. ÄŒak sam im priznao da povremeno konzumiram marihuanu s prijateljicom, kući. To me opuÅ¡ta, za osobne je potrebe i nemam Å¡to skrivati – govori Robert, brat uhićene 35-godiÅ¡njakinje za koju policija sumnja da je napravila osvetniÄki pohod. Dok zamata duhan i cigarete stavlja u kutijicu u kojoj se već nataložilo pedantno postavljenih stotinjak cigareta, Robert nam dalje opisuje da je sve to najviÅ¡e pogodilo njihovu majku koju cijelo mjesto zove Maca.
Na kućnim vratima u tom se trenutku pojavljuje njegova majka. Ispaćenog lica niz koje se slijevaju suze, razmazane Å¡minke, u nevjerici se Äudi otkud posjet novinara.
– Mi ni sa Äim nemamo veze. Pravu istinu nitko od nas ne zna. Život mi se pretvorio u koÅ¡mar. Na terapijama sam, pogledajte koliko samo tableta pijem dnevno! Tjedan dana prije uhićenja Äula sam na ulici da djeca viÄu: ‘UdoviÄići su banda koja hara’. To nismo ozbiljno shvaćali sve dok nas u srijedu ujutro nisu priveli u kutinsku policijsku postaju. Tamo je krenula tortura s pitanjima na poligrafu jesam li u životu ikad ikome poželjela zlo, jesam li pronevjerila novac u svoju korist, a protiv države. Zatim je uslijedio set pitanja na koja sam morala odgovarati s ne, a onda sam na ta pitanja morala odgovarati u sebi. Kakve veze imaju ta pitanja s kaznenim djelima za koja se tereti moja kćer koja, sigurna sam, s time nema veze. Znate, Josipin sin, odnosno moj stariji unuk, jednostavno ne voli uÄiti. Mi smo kao obitelj nemoćni. Ima Äetiri jedinice. I nije jedino dijete u Å¡koli koje ih ima i koje je palo godinu – govori majka osumnjiÄene Josipe koju, kako kaže, istražitelji pokuÅ¡avaju povezati s upućenim prijetnjama jednoj od dviju uÄiteljica, Äiji je obiteljski sjenik izgorio u požaru. Zasad nije kazneno prijavljena, ali policija sumnja i pokuÅ¡ava to dokazati vjeÅ¡taÄenjem telefona.
– Inspektorica me pitala jesam li u tim prijetnjama nazvala unukovu uÄiteljicu kujom s troje kopiladi. Pa ja se tih rijeÄi grozim, a zamislite, poligraf je tog trena zaplesao k’o lud, ali samo zato jer sam uznemirena od cijelog dogaÄ‘anja. U toj se Å¡koli, znate, bave tuÄ‘im poslovima umjesto da se bave Ä‘acima. Kćer su mi zvali u Å¡kolu samo kad su mi unuci bili nestaÅ¡ni, ali ne i radi ocjena i da se posavjetujemo kako im pomoći u uÄenju. Gdje ste Äuli da razrednica ruÅ¡i vlastitog Ä‘aka? – pita se majka osumnjiÄenice i napominje da je sve troje njezine djece proÅ¡lo istu osnovnu Å¡kolu i uÄili su ih isti uÄitelji, s kojima nikada nije bilo problema.
No, ono što se dalje tijekom razgovora zapitala, odzvonilo nam je u ušima, baš kao što je odzvonilo i u policijskim tijekom ispitivanja.
Na ispitivanju
– No, jel problem bio dati dvojku? Kad ne ide, onda ne ide. I koje sad koristi imaju uÄiteljice Å¡to je dijete palo razred? To će one cijeli život nepotrebno nositi na duÅ¡i. Tko zna, zna, a tko ne zna, njemu ide dva, zar ne? To sam rekla i policiji na ispitivanju, a znate Å¡to mi je policajac rekao? Pitao me kakvu bi onda poruku slale uÄiteljice da su se Å¡akom i kapom darivale ocjene? Djecu treba propuÅ¡tati, pa to je osnovna Å¡kola, pobogu. U razredima ima i romske djece koja isto ne uÄe i koja Äak ni pribor nemaju, ali njih puÅ¡taju – uvjerava nas majka 35-godiÅ¡nje Josipe, ne želeći dalje viÅ¡e razgovarati jer joj je cijela problematiÄna situacija neshvatljiva. Pogotovo jer je Äak u jednom trenutku baÄena sumnja i na njezine unuke Å¡kolarce.
A s druge strane, u Ludini i GrabriÄini dvije uÄiteljice S. C. (39) i B. T. (61) sa svojim obiteljima i djecom proživljavaju pravu noćnu moru. Ni jedna ni druga o dogaÄ‘ajima koji su im, takoÄ‘er, nestvarni i Å¡okantni, ne žele razgovarati. Njihovi, pak, susjedi su prestravljeni zbog zloÄina – dva dovoÄ‘enja u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom i dvije prijetnje smrću mogli bi, ako se sudskim putem dokaže krivnja, u konaÄnici 35-godiÅ¡nju majku dvojice loÅ¡ih Ä‘aka pospremiti neko vrijeme iza zatvorskih reÅ¡etaka.
Prijetnja smrću
Prema policijskoj kaznenoj prijavi sve je poÄelo s prvom prijetnjom smrću u obliku SMS-a uÄiteljici geografije B. T. (61). Bilo je to 10. lipnja, a zbog te neugodne poruke, uÄiteljici nije bilo ni na kraj pameti da će joj poÄetkom Å¡kolske godine netko poželjeti pravo zlo. Kada je drugog dana poÄetka Å¡kolske godine rano ujutro automobilom kretala na posao iz svog dvoriÅ¡ta u GrabriÄini, ostala je preneražena.
– Nije mogla zakoÄiti pa je otiÅ¡la do mehaniÄara i dobila Å¡okantan odgovor. Rekao joj je da su joj prerezane koÄnice. Nije bilo druge nego se obratiti policiji. Ako je doista istina da joj je htio nauditi roditelj Äije je dijete palo razred zbog jedinica, ne želim pomiÅ¡ljati Å¡to su joj kadri uÄiniti – rekla je susjeda 61-godiÅ¡nje uÄiteljice geografije.
Istu kalvariju, ali na bombastiÄniji naÄin proÅ¡la je u susjednom selu i druga uÄiteljica biologije Äiji su, pak, roditelji s kojima živi, pretrpjeli viÅ¡e od 300.000 kuna materijalne Å¡tete zbog podmetnutog požara 7. rujna oko jedan sat.
– Suprug i ja smo bili sami u kući, krenuli smo spavati, a suprug je u jednom trenutku uoÄio neprirodno svjetlo izvana. Pogledao je kroz prozor i rekao da nam gori Å¡tala. Nazvao je 112, uzeo aparat za gaÅ¡enje i otrÄao gasiti požar. U cijeloj toj panici pjena iz aparata mu je otiÅ¡la ravno u oÄi, tako da je k nama stigla Hitna pomoć. Vatra je iÅ¡la sve viÅ¡e u zrak. Izgorio je do temelja sjenik u kojem smo imali dvije tone zobi, drvo, sijeno… U njemu smo napravili i boksove za konje i puka je sreća da konji nisu bili zavezani ondje, nego u dvoriÅ¡tu. Pretrpjeli su traumu, jedan Å¡epa… – rekla je H. K., majka uÄiteljice biologije koja od tada zajedno s obitelji živi u strahu.
Tko je sljedeći? Tko je odgovoran za požar, oÅ¡tećena obitelj ne zna. Policija im niÅ¡ta ne govori o kriminalistiÄkom istraživanju koje, Äini se, i dalje traje s obzirom na seoska nagaÄ‘anja da “Josipa u zloÄinima navodno nije bila samaâ€.
Do ravnateljice OÅ Ludina Sonje PribolÅ¡an-PongraÄić nažalost nismo uspjeli doći. U Å¡koli je u petak poslijepodne nismo zatekli, a mobitel joj je bio ugaÅ¡en. Od nekoliko roditelja koji su Äekali djecu pred Å¡kolom Äuli smo koliko su Å¡okirani. Ne znaju, kažu, trebaju li biti “dodatno zabrinuti za svoju djecu ako je doista istina da uÄiteljice postaju nepoželjna sekta kad dijele jediniceâ€. A ono Å¡to se zapravo cijela okolica PopovaÄe pita je: “Što je iduće? Tko je sljedeći?â€
Fina neka familija – pustopaÅ¡na mater koja se pod okriljem tame igra sa Å¡ibicama, munjena baba na tabletama, brat s dosjeom – ah, lijepo li je biti prosvjetar u druÅ¡tvu kakvo je hrvatsko!
Što djeca rade s ovakvima i gdje je Centar za socijalnu skrb izlišno je pitati!