(Jutarnji list) Dvije učiteljice Osnovne škole Ludina i njihove obitelji već tri mjeseca proživljavaju pravu noćnu moru, a prvoosumnjičena je Josipa U. O., majka dvojice nestašnih dječaka od 13 i 14 godina, od kojih je stariji zbog negativnih ocjena pao razred
Zasigurno nema škole u Hrvatskoj u kojoj na kraju prošle školske godine nisu tekle suze zbog loših ocjena no, ako je suditi prema pričama iz pitoresknih mjestašaca Ludine, Potoka i Vidrenjaka u okolici Popovače, čak četiri jedinice zbog kojih je 14-godišnjak pao razred krive su za stravična kaznena djela u krugu od nekoliko kilometara.
Presječeno crijevo kočnica na automobilu, zapaljen sjenik, upućene vulgarne prijetnje koje dotiču dno civiliziranosti, golema materijalna šteta te nemjerljiva količina posijanog straha u popovačkom kraju, a najviše među učiteljicama koje su dijelile jedinice, rezultirali su privođenja Josipe U. O. Uhićena Josipa 35-godišnja je majka dvojice nestašnih dječaka u dobi od 13 i 14 godina, od kojih je potonji vlasnik četiri “keca” koja dječakovoj obitelji nikako nisu sjela jer za njih vrijedi ona “Tko zna, njemu pet, a tko ne zna, njemu treba dati dva”.
– Zbog Josipe ste došli? Na dobroj ste adresi. Uđite! Kako je krenulo, mislili smo da će je pritvoriti u istražnom zatvoru, no puštena je nakon jednog dana, valjda zbog manjka dokaza. Trenutačno je s mužem u bolnici na pregledima. Tri puta se već srušila. O slučaju uopće ne govorimo, znate, jer nas je sve pogodilo – govori Josipin mlađi brat Robert.
Zločini
Na kuhinjskom stolu je doslovno brdo kutija lijekova, liječnički recepti, uputnice, vreća s duhanom i netom smotanih stotinjak cigareta, ali i pozivi za ispitivanje u policijsku postaju na okolnosti zločina koji su od 5. do 7 rujna uznemirili njihov kraj.
– Nije privedena samo Josipa. Odveli su još i mene, brata, zeta i majku. Pokupili su nas 20. rujna u 7 sati i odveli u postaju, a da nam nisu rekli razlog. Znam da sam nevin. Odmah sam tražio poligraf. Znam što znači biti kriv, u mladosti sam krao nekoliko puta. Prava riječ za to je kokošarenje. Proveo sam u zatvoru dvije godine. Odradio sam i 700 sati dobrotvornog rada. Zatvorski dani su mi prisjeli. Lekciju sam itekako naučio i to sam ponovio policiji. Znam da sam im zbog svoje prošlosti odmah na tapeti, ali nemam veze ni sa čim. I poligraf ih je u to uvjerio iako su mi postavljali hrpu nebuloznih pitanja. Čak sam im priznao da povremeno konzumiram marihuanu s prijateljicom, kući. To me opušta, za osobne je potrebe i nemam što skrivati – govori Robert, brat uhićene 35-godišnjakinje za koju policija sumnja da je napravila osvetnički pohod. Dok zamata duhan i cigarete stavlja u kutijicu u kojoj se već nataložilo pedantno postavljenih stotinjak cigareta, Robert nam dalje opisuje da je sve to najviše pogodilo njihovu majku koju cijelo mjesto zove Maca.
Na kućnim vratima u tom se trenutku pojavljuje njegova majka. Ispaćenog lica niz koje se slijevaju suze, razmazane šminke, u nevjerici se čudi otkud posjet novinara.
– Mi ni sa čim nemamo veze. Pravu istinu nitko od nas ne zna. Život mi se pretvorio u košmar. Na terapijama sam, pogledajte koliko samo tableta pijem dnevno! Tjedan dana prije uhićenja čula sam na ulici da djeca viču: ‘Udovičići su banda koja hara’. To nismo ozbiljno shvaćali sve dok nas u srijedu ujutro nisu priveli u kutinsku policijsku postaju. Tamo je krenula tortura s pitanjima na poligrafu jesam li u životu ikad ikome poželjela zlo, jesam li pronevjerila novac u svoju korist, a protiv države. Zatim je uslijedio set pitanja na koja sam morala odgovarati s ne, a onda sam na ta pitanja morala odgovarati u sebi. Kakve veze imaju ta pitanja s kaznenim djelima za koja se tereti moja kćer koja, sigurna sam, s time nema veze. Znate, Josipin sin, odnosno moj stariji unuk, jednostavno ne voli učiti. Mi smo kao obitelj nemoćni. Ima četiri jedinice. I nije jedino dijete u školi koje ih ima i koje je palo godinu – govori majka osumnjičene Josipe koju, kako kaže, istražitelji pokušavaju povezati s upućenim prijetnjama jednoj od dviju učiteljica, čiji je obiteljski sjenik izgorio u požaru. Zasad nije kazneno prijavljena, ali policija sumnja i pokušava to dokazati vještačenjem telefona.
– Inspektorica me pitala jesam li u tim prijetnjama nazvala unukovu učiteljicu kujom s troje kopiladi. Pa ja se tih riječi grozim, a zamislite, poligraf je tog trena zaplesao k’o lud, ali samo zato jer sam uznemirena od cijelog događanja. U toj se školi, znate, bave tuđim poslovima umjesto da se bave đacima. Kćer su mi zvali u školu samo kad su mi unuci bili nestašni, ali ne i radi ocjena i da se posavjetujemo kako im pomoći u učenju. Gdje ste čuli da razrednica ruši vlastitog đaka? – pita se majka osumnjičenice i napominje da je sve troje njezine djece prošlo istu osnovnu školu i učili su ih isti učitelji, s kojima nikada nije bilo problema.
No, ono što se dalje tijekom razgovora zapitala, odzvonilo nam je u ušima, baš kao što je odzvonilo i u policijskim tijekom ispitivanja.
Na ispitivanju
– No, jel problem bio dati dvojku? Kad ne ide, onda ne ide. I koje sad koristi imaju učiteljice što je dijete palo razred? To će one cijeli život nepotrebno nositi na duši. Tko zna, zna, a tko ne zna, njemu ide dva, zar ne? To sam rekla i policiji na ispitivanju, a znate što mi je policajac rekao? Pitao me kakvu bi onda poruku slale učiteljice da su se šakom i kapom darivale ocjene? Djecu treba propuštati, pa to je osnovna škola, pobogu. U razredima ima i romske djece koja isto ne uče i koja čak ni pribor nemaju, ali njih puštaju – uvjerava nas majka 35-godišnje Josipe, ne želeći dalje više razgovarati jer joj je cijela problematična situacija neshvatljiva. Pogotovo jer je čak u jednom trenutku bačena sumnja i na njezine unuke školarce.
A s druge strane, u Ludini i Grabričini dvije učiteljice S. C. (39) i B. T. (61) sa svojim obiteljima i djecom proživljavaju pravu noćnu moru. Ni jedna ni druga o događajima koji su im, također, nestvarni i šokantni, ne žele razgovarati. Njihovi, pak, susjedi su prestravljeni zbog zločina – dva dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom i dvije prijetnje smrću mogli bi, ako se sudskim putem dokaže krivnja, u konačnici 35-godišnju majku dvojice loših đaka pospremiti neko vrijeme iza zatvorskih rešetaka.
Prijetnja smrću
Prema policijskoj kaznenoj prijavi sve je počelo s prvom prijetnjom smrću u obliku SMS-a učiteljici geografije B. T. (61). Bilo je to 10. lipnja, a zbog te neugodne poruke, učiteljici nije bilo ni na kraj pameti da će joj početkom školske godine netko poželjeti pravo zlo. Kada je drugog dana početka školske godine rano ujutro automobilom kretala na posao iz svog dvorišta u Grabričini, ostala je preneražena.
– Nije mogla zakočiti pa je otišla do mehaničara i dobila šokantan odgovor. Rekao joj je da su joj prerezane kočnice. Nije bilo druge nego se obratiti policiji. Ako je doista istina da joj je htio nauditi roditelj čije je dijete palo razred zbog jedinica, ne želim pomišljati što su joj kadri učiniti – rekla je susjeda 61-godišnje učiteljice geografije.
Istu kalvariju, ali na bombastičniji način prošla je u susjednom selu i druga učiteljica biologije čiji su, pak, roditelji s kojima živi, pretrpjeli više od 300.000 kuna materijalne štete zbog podmetnutog požara 7. rujna oko jedan sat.
– Suprug i ja smo bili sami u kući, krenuli smo spavati, a suprug je u jednom trenutku uočio neprirodno svjetlo izvana. Pogledao je kroz prozor i rekao da nam gori štala. Nazvao je 112, uzeo aparat za gašenje i otrčao gasiti požar. U cijeloj toj panici pjena iz aparata mu je otišla ravno u oči, tako da je k nama stigla Hitna pomoć. Vatra je išla sve više u zrak. Izgorio je do temelja sjenik u kojem smo imali dvije tone zobi, drvo, sijeno… U njemu smo napravili i boksove za konje i puka je sreća da konji nisu bili zavezani ondje, nego u dvorištu. Pretrpjeli su traumu, jedan šepa… – rekla je H. K., majka učiteljice biologije koja od tada zajedno s obitelji živi u strahu.
Tko je sljedeći? Tko je odgovoran za požar, oštećena obitelj ne zna. Policija im ništa ne govori o kriminalističkom istraživanju koje, čini se, i dalje traje s obzirom na seoska nagađanja da “Josipa u zločinima navodno nije bila sama”.
Do ravnateljice OŠ Ludina Sonje Pribolšan-Pongračić nažalost nismo uspjeli doći. U školi je u petak poslijepodne nismo zatekli, a mobitel joj je bio ugašen. Od nekoliko roditelja koji su čekali djecu pred školom čuli smo koliko su šokirani. Ne znaju, kažu, trebaju li biti “dodatno zabrinuti za svoju djecu ako je doista istina da učiteljice postaju nepoželjna sekta kad dijele jedinice”. A ono što se zapravo cijela okolica Popovače pita je: “Što je iduće? Tko je sljedeći?”
Fina neka familija – pustopašna mater koja se pod okriljem tame igra sa šibicama, munjena baba na tabletama, brat s dosjeom – ah, lijepo li je biti prosvjetar u društvu kakvo je hrvatsko!
Što djeca rade s ovakvima i gdje je Centar za socijalnu skrb izlišno je pitati!