Nastavnici izgubili svaku nadu: Roditelji, ako vam je stalo do vaše djece, bježite iz Hrvatske!

(Slobodna Dalmacija) Dr. sc. Boris Jokić, razbaruÅ¡enii voditelj Kurikularne reforme, posljednjih se dana prometnuo u pravu medijsku zvijezdu. Opstrukcija njegova tima od strane vladajućih nagnala ga je da podnese ostavku, Å¡to je izazvalo veliku buru u prosvjetnim krugovima. Gotovo su ga plebiscitarno podržali da nastavi gdje je započeo, jer, vjeruju mnogi, ako sada opet sve stane, teÅ¡ko će se ikada opet pokrenuti. U podrÅ¡ci Jokiću i kurikularnoj reformi ujedinile su se, ponajprije virtualno, tisuće graÄ‘ana,180 različitih udruga, sindikati SSSH, Matica hrvatskih sindikata, Sindikat hrvatskih učitelja, Sindikat Preporod… Za 1. lipnja najavljeni su i prosvjedi po većim hrvatskim gradovima, a sve to pod radnim nazivom “Hrvatska može bolje”.

Priključit će im se i članovi Udruge “Nastavnici organizirano”, čiji je istaknuti član i tajnik Dalibor Perković, razočaran razvojem situacije oko reforme obrazovanja, na portalu Udruge pozvao roditelje da emigriraju iz Hrvatske, ako im je stalo do budućnosti njihove djece!

– ÄŒovjek može preživjeti sve. Može preživjeti siromaÅ¡tvo, nepravdu, bol, jad i bijedu, neimaÅ¡tinu, represiju, udarce i maltretiranje. Može preživjeti usamljenost, Å¡ikaniranje, neprijateljstvo, ropstvo, može preživjeti sve dok god postoji neka naznaka da bi se to jednog dana moglo promijeniti. Ali ako postane jasno da će čak i pokuÅ¡aji da se neÅ¡to napravi za budućnost zavrÅ¡iti zarobljeni u mrežu privatnih i partikularnih interesa i ideologije, onda je i posljednje utočiÅ¡te, ta mitska Nada koja umire posljednja, nepovratno izgubljeno i na kraju, zaista, ne ostaje viÅ¡e niÅ¡ta. A to se ovih dana dogaÄ‘a s kurikularnom reformom koja je, uza sve eventualne nedoumice, nejasnoće i suprotna miÅ¡ljenja, kod povelikog broja ljudi predstavljala posljednji tračak nade – ustvrdio je Perković, a njegove su teze naiÅ¡le na odobravanje brojnih mu kolega.

MeÄ‘utim, bilo je i onih koji su, baÅ¡ zbog podrÅ¡ke ekspertnoj radnoj skupini koja je radila na kurikularnoj reformi, Udrugu “Nastavnici.org” prokazali kao ljevičarsku i pristranu budući da su se u ovom slučaju svrstali uz Jokića, a Perković je osobno kritiziran jer “potiče iseljavanje mladih”.

– Nisam siguran da uopće ima smisla odgovarati na takve prozivke. Ovdje bih primijenio onu izreku: S budalama se ne isplati svaÄ‘ati jer te prvo spuste na svoju razinu, a onda te dotuku iskustvom. Riječ je o skupinama koje funkcioniraju isključivo unutar svog ograničenog mentalnog sklopa u kojemu se sve vrti oko sukoba ustaÅ¡a i partizana, a kad se pojavi neki drugi druÅ¡tveni problem, pokuÅ¡avaju ga svesti na sukob izmeÄ‘u ustaÅ¡a i partizana jer niÅ¡ta izvan tih okvira nisu sposobni shvatiti. Takvima ne treba dijalog ili, nedajbože, medijska pažnja, nego terapija. Kao Å¡to je pjevao BalaÅ¡ević: “Ne volem Å¡izove i nervne bolesnike, pre ih puÅ¡tali za vikend, sad ih puste pravo pred kamere” – komentirao nam je kritike na svoj račun.

Pri tome nije nebitno kako je ovaj profesor fizike u početku bio izuzetno skeptičan prema Jokićevim potezima i bez dlake na jeziku kritizirao pojedine loÅ¡e točke novog kurikuluma, pa njegova podrÅ¡ka time znači viÅ¡e. Ni sada ne misli kako ovu reformu treba kovati u zvijezde. Dapače, u razgovoru za naÅ¡ list joÅ¡ uvijek tvrdi da “Jokićeva reforma ima svojih problema”.

– ​Bit ću iskren: neke stvari u ovoj reformi mi se ne sviÄ‘aju, ali želim da se rasprava o tome vodi na temelju stručnih argumenata i da se odluke donose na temelju rasprave, a ne na temelju političkog diktata. Jasno je da je obrazovanje dio politike i da je politika dio obrazovanja jer, na kraju krajeva, sve je politika. MeÄ‘utim, u civiliziranom druÅ¡tvu trebala bi vrijediti neka pravila ponaÅ¡anja koja su u ovom slučaju grubo prekrÅ¡ena. No, čak i uz te probleme, i najgora verzija ove reforme i dalje je korak naprijed s obzirom na stanje koje vlada u hrvatskim Å¡kolama već desetljećima. A kratko i jasno, stanje je posljedica činjenice da smo prije 25 godina bili zaostali, a onda smo krenuli unazad – komentirao nam je Perković, te dodao:

– Budući da su, umjesto struke, na bojiÅ¡te reforme stupile politika i ideologija, možemo zaboraviti na bilo kakvu argumentiranu raspravu, poboljÅ¡anja, rjeÅ¡avanje problema i slično, jer od sada će se sve ovo vjerojatno opet svesti na prepucavanje o ustaÅ¡ama i partizanima.

Na upit što bi on napravio da je na mjestu ministra Predraga Šustara, odgovara kako mu se u takvu ulogu teško uživjeti jer se na takvo mjesto dolazi uz neke preduvjete, a to su dosad bili isključivo politička podobnost i zaslužnost ili, kao alternativa, poltronstvo i nedostatak kičme.

– Neki hipotetski poÅ¡teni i pametni ministar uopće ne bi dopustio da doÄ‘e do ove situacije. RjeÅ¡enje nije stvar nekog čarobnog Å¡tapića kojim bi se rijeÅ¡io problem, nego da ljudi koji su plaćeni za taj posao napokon počnu raditi taj posao onako kako to u tom opisu posla piÅ¡e. Nema tu neke mudrosti. Zna se Å¡to je posao ministra prosvjete. MeÄ‘utim, u proteklih četvrt stoljeća, za inteligentno, poÅ¡teno i odgovorno ponaÅ¡anje očito nije bilo volje. Kad se ima volje, naÄ‘e se i način. Nitko od dosadaÅ¡njih ministara nije bio retardirana osoba. Nitko od njih nije bio promaÅ¡en slučaj zato Å¡to nisu znali Å¡to treba napraviti. Ako i nisu znali, mogli su i naučiti. MeÄ‘utim, kad nema želje, volje i motiva, onda vam je uzalud cijela horda stručnjaka – rezigniran je tajnik Udruge nastavnika.

Što se tiče najavljenog prosvjeda, ističe da je članovima njegove udruge glavni motiv nastojanje da se struka ostavi stručnjacima i da se ideološka pitanja najniže razine izbace iz rasprava o obrazovanju.