(Slobodna Dalmacija) Dr. sc. Boris Jokić, razbarušenii voditelj Kurikularne reforme, posljednjih se dana prometnuo u pravu medijsku zvijezdu. Opstrukcija njegova tima od strane vladajućih nagnala ga je da podnese ostavku, što je izazvalo veliku buru u prosvjetnim krugovima. Gotovo su ga plebiscitarno podržali da nastavi gdje je započeo, jer, vjeruju mnogi, ako sada opet sve stane, teško će se ikada opet pokrenuti. U podršci Jokiću i kurikularnoj reformi ujedinile su se, ponajprije virtualno, tisuće građana,180 različitih udruga, sindikati SSSH, Matica hrvatskih sindikata, Sindikat hrvatskih učitelja, Sindikat Preporod… Za 1. lipnja najavljeni su i prosvjedi po većim hrvatskim gradovima, a sve to pod radnim nazivom “Hrvatska može bolje”.
Priključit će im se i članovi Udruge “Nastavnici organizirano”, čiji je istaknuti član i tajnik Dalibor Perković, razočaran razvojem situacije oko reforme obrazovanja, na portalu Udruge pozvao roditelje da emigriraju iz Hrvatske, ako im je stalo do budućnosti njihove djece!
– Čovjek može preživjeti sve. Može preživjeti siromaštvo, nepravdu, bol, jad i bijedu, neimaštinu, represiju, udarce i maltretiranje. Može preživjeti usamljenost, šikaniranje, neprijateljstvo, ropstvo, može preživjeti sve dok god postoji neka naznaka da bi se to jednog dana moglo promijeniti. Ali ako postane jasno da će čak i pokušaji da se nešto napravi za budućnost završiti zarobljeni u mrežu privatnih i partikularnih interesa i ideologije, onda je i posljednje utočište, ta mitska Nada koja umire posljednja, nepovratno izgubljeno i na kraju, zaista, ne ostaje više ništa. A to se ovih dana događa s kurikularnom reformom koja je, uza sve eventualne nedoumice, nejasnoće i suprotna mišljenja, kod povelikog broja ljudi predstavljala posljednji tračak nade – ustvrdio je Perković, a njegove su teze naišle na odobravanje brojnih mu kolega.
Međutim, bilo je i onih koji su, baš zbog podrške ekspertnoj radnoj skupini koja je radila na kurikularnoj reformi, Udrugu “Nastavnici.org” prokazali kao ljevičarsku i pristranu budući da su se u ovom slučaju svrstali uz Jokića, a Perković je osobno kritiziran jer “potiče iseljavanje mladih”.
– Nisam siguran da uopće ima smisla odgovarati na takve prozivke. Ovdje bih primijenio onu izreku: S budalama se ne isplati svađati jer te prvo spuste na svoju razinu, a onda te dotuku iskustvom. Riječ je o skupinama koje funkcioniraju isključivo unutar svog ograničenog mentalnog sklopa u kojemu se sve vrti oko sukoba ustaša i partizana, a kad se pojavi neki drugi društveni problem, pokušavaju ga svesti na sukob između ustaša i partizana jer ništa izvan tih okvira nisu sposobni shvatiti. Takvima ne treba dijalog ili, nedajbože, medijska pažnja, nego terapija. Kao što je pjevao Balašević: “Ne volem šizove i nervne bolesnike, pre ih puštali za vikend, sad ih puste pravo pred kamere” – komentirao nam je kritike na svoj račun.
Pri tome nije nebitno kako je ovaj profesor fizike u početku bio izuzetno skeptičan prema Jokićevim potezima i bez dlake na jeziku kritizirao pojedine loše točke novog kurikuluma, pa njegova podrška time znači više. Ni sada ne misli kako ovu reformu treba kovati u zvijezde. Dapače, u razgovoru za naš list još uvijek tvrdi da “Jokićeva reforma ima svojih problema”.
– Bit ću iskren: neke stvari u ovoj reformi mi se ne sviđaju, ali želim da se rasprava o tome vodi na temelju stručnih argumenata i da se odluke donose na temelju rasprave, a ne na temelju političkog diktata. Jasno je da je obrazovanje dio politike i da je politika dio obrazovanja jer, na kraju krajeva, sve je politika. Međutim, u civiliziranom društvu trebala bi vrijediti neka pravila ponašanja koja su u ovom slučaju grubo prekršena. No, čak i uz te probleme, i najgora verzija ove reforme i dalje je korak naprijed s obzirom na stanje koje vlada u hrvatskim školama već desetljećima. A kratko i jasno, stanje je posljedica činjenice da smo prije 25 godina bili zaostali, a onda smo krenuli unazad – komentirao nam je Perković, te dodao:
– Budući da su, umjesto struke, na bojište reforme stupile politika i ideologija, možemo zaboraviti na bilo kakvu argumentiranu raspravu, poboljšanja, rješavanje problema i slično, jer od sada će se sve ovo vjerojatno opet svesti na prepucavanje o ustašama i partizanima.
Na upit što bi on napravio da je na mjestu ministra Predraga Šustara, odgovara kako mu se u takvu ulogu teško uživjeti jer se na takvo mjesto dolazi uz neke preduvjete, a to su dosad bili isključivo politička podobnost i zaslužnost ili, kao alternativa, poltronstvo i nedostatak kičme.
– Neki hipotetski pošteni i pametni ministar uopće ne bi dopustio da dođe do ove situacije. Rješenje nije stvar nekog čarobnog štapića kojim bi se riješio problem, nego da ljudi koji su plaćeni za taj posao napokon počnu raditi taj posao onako kako to u tom opisu posla piše. Nema tu neke mudrosti. Zna se što je posao ministra prosvjete. Međutim, u proteklih četvrt stoljeća, za inteligentno, pošteno i odgovorno ponašanje očito nije bilo volje. Kad se ima volje, nađe se i način. Nitko od dosadašnjih ministara nije bio retardirana osoba. Nitko od njih nije bio promašen slučaj zato što nisu znali što treba napraviti. Ako i nisu znali, mogli su i naučiti. Međutim, kad nema želje, volje i motiva, onda vam je uzalud cijela horda stručnjaka – rezigniran je tajnik Udruge nastavnika.
Što se tiče najavljenog prosvjeda, ističe da je članovima njegove udruge glavni motiv nastojanje da se struka ostavi stručnjacima i da se ideološka pitanja najniže razine izbace iz rasprava o obrazovanju.