ÄŒovjek može preživjeti sve. Može preživjeti siromaÅ¡tvo, nepravdu, bol, jad i bijedu, neimaÅ¡tinu, opresiju, udarce i maltretiranje. Može preživjeti usamljenost, Å¡ikaniranje, neprijateljstvo, ropstvo, može preživjeti sve dok god postoji neka naznaka da bi se to jednog dana moglo promijeniti. Ali ako postane jasno da će Äak i pokuÅ¡aji da se neÅ¡to napravi za budućnost zavrÅ¡iti zarobljeni u mrežu privatnih i partikularnih interesa i ideologije, onda je i posljednje utoÄiÅ¡te, ta mitska Nada koja umire posljednja, nepovratno izgubljeno i na kraju, zaista, ne ostaje viÅ¡e niÅ¡ta. A to se ovih dana dogaÄ‘a s kurikularnom reformom koja je, uz sve eventualne nedoumice, nejasnoće i suprotna miÅ¡ljenja, kod povelikog broja ljudi predstavljala posljednji traÄak nade.
Ovu reformu kao takvu ne treba kovati u zvijezde. Sigurno je da u kurikulumskim tekstovima ima loÅ¡ih toÄaka, konceptualnih pogreÅ¡aka, slijepih ulica, promaÅ¡enih ideja, neuspjelih rjeÅ¡enja. Na kraju, reforma se radila pod vremenskim presingom upravo zato jer politika u Hrvatskoj ima tendenciju da sve uniÅ¡ti pa, ako se neÅ¡to razvuÄe na predugi rok, velike su Å¡anse da će stvar propasti. Konkretno, sama ideja ishodovne dogme mnogim kolegama nije najbolje sjela; jedni su protiv takvog okvira, drugi su za, treći su skeptiÄni, Äetvrti se slažu da je sve moguće i da treba pokuÅ¡ati. No, za sve to treba vremena: diskusija, argumentirana rasprava, pauze za razmiÅ¡ljanje, predomiÅ¡ljanje, razmjena i izmjena miÅ¡ljenja postupci su koji ne bi trebali biti strani nijednom obrazovanom pojedincu Äiji je konaÄni cilj dolazak do najboljeg, ili makar najmanje loÅ¡eg rjeÅ¡enja. TakoÄ‘er, u prirodi je obrazovnog sustava da se neprestano mora mijenjati jer se mijenja i druÅ¡tvo. Zbog toga nijedan od ovih dokumenata nije uklesan u kamen i sve se može mijenjati, o svemu se može raspraviti, neke stvari se mogu isprobati i nakon toga prihvatiti ili odbaciti i sve bi to moralo biti dio standardnog struÄnog procesa; nekome se možda takav pristup neće svidjeti jer je rijeÄ, kao, o “eksperimentiranju s djecom”, ali, kao prvo, drugi naÄin jednostavno ne postoji (a tko misli da postoji, kratko i jasno reÄeno: nema pojma), a kao drugo, i takav pristup je sigurno bolji od toga da se niÅ¡ta ne promijeni.
Dakle, za reformu reforme postoji nekoliko naÄina: pravi, pogreÅ¡ni, a postoji i potpuno besmisleno, diktatorsko, cenzorsko oktroiranje politiÄkih i ideoloÅ¡kih rjeÅ¡enja u Äijoj su pozadini osobni i grupni interesni motivi uz potpunu nezaintresiranost za dobrobit zajednice.
Na žalost, u proteklih Äetvrt stoljeća takvi motivi vladaju Hrvatskom i svi pokuÅ¡aji da se taj mentalni sklop ukloni nisu uspjeli i, kao rezultat, voda je doÅ¡la do grla (kao i svaÅ¡ta Å¡to pliva u toj vodi). I nakon Äevtrt stoljeća tonjenja sve dublje, bez obzira na to koliko je zbilja ovaj konaÄni kurikularni proizvod kvalitetan, sama Äinjenica da se neÅ¡to poÄelo raditi po principima struÄnosti i transparentnosti, bez povlaÄenja roÄ‘aÄko-politiÄkih žnora, pobudila je traÄak optimizma da bi se neÅ¡to negdje moglo poÄeti mijenjati. I to, ako već ne u sadaÅ¡njosti, a onda bar u budućnosti, dajući nadu da mrak i blato ipak neće trajati vjeÄno i da postoji bar neka Å¡ansa, mala, ali ipak Å¡ansa, da će Hrvatska jednom, u nekom budućem trenutku, možda postati normalna država.
I sada, nakon svega Å¡to se, politici hvala, izdogaÄ‘alo, i ta nada polako odlazi u nepovrat tako da se sada svaki normalni hrvatski graÄ‘anin mora zapitati: Å¡to je ostalo? Koji je razlog za život u ovoj nepotistiÄko-korupcionaÅ¡ko-uhljebniÄkoj tvorevini ako se nada da će jednom u budućnosti biti bolje tako ustrajno zatire?
Odgovor na ovo pitanje je, na žalost, negativan.
Gotovo je.
ÄŒak ni fraza “zadnji neka ugasi svjetlo” viÅ¡e nema smisla jer svjetlo je već ugaÅ¡eno, žarulja je pregorjela od muke, ne mogavÅ¡i izdržati koliÄinu gluposti kojom je obasuta. I zato možemo samo preporuÄiti sljedeće:
Roditeljima: ako volite svoju djecu i želite da izrastu u normalne osobe 21. stoljeća, spaÅ¡avajte ih. Putovnice, koferi, internet, oglasi. Ako možete, idite. Idite i ne okrećite se. Ako ostanete, vaÅ¡a djeca će postati bezliÄni nemaÅ¡toviti dronovi ubijene kreativnosti. Nastavnika koje pogone ideali sve je manje, programi su sve besmisleniji, propisi su sve birokratskiji, prostora za inventivnost je sve manje. MeÄ‘u nastavniÄkim kadrom entuzijaste se gazi, a poltroni i pisari prosperiraju. Postoje izuzeci, ali moÄvara se Å¡iri i od isuÅ¡ivanja oÄito nema niÅ¡ta. Kontinuitet je jasan, trend je nedvosmislen.
UÄiteljima: ViÅ¡e nemate nikakvih obaveza prema bunaru besmisla u koji se pretvorilo hrvatski obrazovni sustav. VaÅ¡ rad i ponaÅ¡anje po pravilima znaÄi suradnju i prihvaćanje sustava. Kolaboraciju. Ako niÅ¡ta drugo, svojim uÄenicima dugujete poÅ¡tenje i rad onako kako vi mislite da treba. Sve ostalo nosi rizik da vas jednog dana izvuku na glavni gradski trg i javno oÅ¡iÅ¡aju, iz kojeg god razloga, neÅ¡to će se već naći, poltroni i glupani lako će pronaći izgovor. Možete misliti da se pasivnim plutanjem (a znamo Å¡to pluta) možete “saÄuvati od neugodnosti”. MeÄ‘utim, sudbina je svakog otiraÄa da se prije ili kasnije potroÅ¡i i baci; gutanje smeća je ionako neÅ¡to Å¡to se od njega oÄekuje. OÄekivati zahvalnost Autoriteta za tako neÅ¡to je toliko naivno da zaslužujete sve Å¡to vas snalazi.
ÄŒetvrt stoljeća neovisnosti. Jedna reforma koja je, možda, imala Å¡ansu neÅ¡to promijeniti. Možda Å¡ansa ne bi bila iskoriÅ¡tena, tko zna? Možda bi zavrÅ¡ilo u kvazipedagoÅ¡kom orgijanju po sadržajima koji bi bili izgaženi do neprepoznatljivosti. Možda bi se reforma prometnula u krvavi rat izmeÄ‘u onih koji žele da djeca neÅ¡to nauÄe i onih koji samo žele da posao bude uredno dokumentiran. Možda.
No, “politika”, birokracija, ideologija i, najviÅ¡e od svega, glupost i nesposobnost dokinule su i tu mogućnost. ÄŒak i ako u ovoj rundi neÅ¡to uspije preživjeti, obesmiÅ¡ljujuća birokratska maÅ¡inerija koja se u Ministarstvu skupljala desetljećima će to uspjeti samljeti do neprepoznatljivosti. Svi dosadaÅ¡nji ministri su se pobrinuli za to. Ovaj novi zapravo nije novi, rijeÄ je samo o novoj reinkarnaciji; jedina je razlika Å¡to je ovaj donio svoju kanticu boje. Sabotiranje reforme zato je ne samo oÄekivano, nego i prirodno i logiÄno. U sadaÅ¡njim hrvatskim okolnostima sve drugo bio bi sustavni Å¡ok.
I zato bježite dok još možete i dok imate zašto. Mi stariji ćemo se zadržati još neko vrijeme, zabavljati se, guslati i pleasti dok gledamo kako Rim gori, a onda možda pokušavati uspostaviti neki pokret otpora ili bar u katakombama, ispod spaljenih ruševina, pokušavati uspostaviti zametak nekog novog svijeta. Ionako nemamo pametnijeg posla. Ali vi koji imate neposrednu odgovornost, radite po toj odgovornosti. Mislite na svoju budućnost i budućnost vaše djece.
Idite u miru.
Bogu hvala.
Amen.
Svaka cast, trebao je netko reci.
Dosta je bilo kurvinog pira raskalasenih lezilebovica desne orijentacije
Sramotan Älanak odnosno pamflet u protudrzavnom tonu. Molim, Å¡kola bez ideologije. Kako se ovaj pamflet naÅ¡ao na oglasnim ploÄama u zbornicama. Velik dio mojih kolega iznenaÄ‘en i uznemiren.
Hvala na informaciji. Uvijek volimo iznenađivati, a posebno uznemiravati. A ideologije ovdje nema. Čista praksa i opstanak.
A posebno nam je drag komentar “Sramotan Älanak odnosno pamflet u protudrzavnom tonu”. Pokazuje da Neka Druga Vremena i dalje traju i da ih propagiraju upravo oni koji su nominalno najviÅ¡e protiv njih.
Ako odete služićete tuÄ‘inu,ako ostanete boleće vas neÄisto u svojemu,možda je lakÅ¡e sada tuÄ‘inu pa da znate da ste plaćeni rob,ali vam neće biti žao jer je tuÄ‘;kad u svome vidite loÅ¡e,poÄinjete da prezirete sebe!Zadržite gde god bili vjeru i molite se kao internacionalni graÄ‘ani svijeta za Hrista,sve ostalo nije važno!Srećno!
Draga moja mi već i sada služimo tuđincima.
Malo je reći – izvanredan tekst!
Bi li se to moglo, kao oÄitovanje, reakcija, poslati redakcijama dnevnih novina? Televiziji?
Kukavice jedne, sram vas bilo, Å¡aljete djecu da idu Äistit wc-e njemcima i ircima. Ako si dobar nastavnik sam možeÅ¡ poticat kreativnost, ne treba ti papir da ti to omogući. Sam možeÅ¡ izbacit nepotrebne informacije, sam možeÅ¡ inzistirat na kritiÄkom miÅ¡ljenju.
Problem nije u papiru, nego su nam mladi letargiÄni i ne žele stjecat nikakvo znanje, Å¡to je sluÄaj i na Zapadu. Motivirat ih se sigurno ne će forsiranjem ”kreativnosti” pravljenje cirkusa od nastave.
Vi ste jednako ideoloÅ¡ki obojeni kao i oni koje prozivate, samo eto kao vaÅ¡e su vrijednosti ”civilizacijske” pa kao imate pravo na to.
A nekako nismo baš toliko sramežljivi da bismo osjećali sram zbog tuđe nesposobnosti, neznanja i kriminala. Oni koji bi se trebali sramiti odavna su imuni na taj osjećaj!
Ili Vi držite da je blaženije ribati zahode po Hrvatskoj?
Da radite u Å¡kolstvu, znali biste kako danas prolaze kreativni nastavnici!
I recite – kakvu Vi ideologiju iÅ¡Äitavate u gornjem tekstu???
Ako vec pitate ja cu odgovoriti. Ideologija koju iznose autori tekstova na ovom portalu je lijeve orjentacije samo na drugaciji nacin. Poe glumi intelektualca. Zukov je zastrasivac koji samo svojim tekstovima plasi i najavljuje propast,ne nudi nikakvo rjesenje. Zapravo su obicni prodavaci magle. Sramotno je da netko tko sebe naziva nastavnikom moze predlagati roditeljima i djeci odlazak. Sve to zbog toga sto se odmah nije uveo nedoreceni kurikulum ili zbog nekih drugih razloga. Pravi nastavnici koje Vi stalno spominjete sve to sto se predvida vec rade. U svom predmetu imaju i gradanski i zdravstveni odgoj i sami prilagodavaju teme i nacin obrade. Tko vam brani da naucite svoje ucenike razmisljati i bez kurikuluma. Najlakse je kukati i sve druge kriviti,a vrlo ste sposobni u etiketiranji i prozivanju.
Rivers, ovaj tekst govori o tome da politika dokida sve Äega se prihvatimo. Gotovo nema veze sa sadržajem kurikuluma. Mladi ljudi s kojima se razgovara kažu da bi otiÅ¡li ne zbog male plaće, ne zbog teÅ¡kog života, ne zbog drugih problema, nego upravo zbog naÅ¡eg druÅ¡tvenog ureÄ‘enja APSURDA kojem smo izloženi 25 godina. Svake 4 godine idemo od poÄetka. Mnogi ne vole ove ideoloÅ¡ke i svjetonazorske fore, a posebno ne vole da opozicija mora uvijek biti protiv pa Äak i protiv najboljeg mogućeg rjeÅ¡enja, jer je to “po prirodi stvari tako”. Ne vole Å¡to je politika postala biznis gdje imaÅ¡ viÅ¡e slobodno nego Å¡to radiÅ¡, gdje ne dolaziÅ¡ na posao, gdje spajaÅ¡ dva vikenda s praznikom i za to imaÅ¡ plaću iznad prosjeka, a poslije solidnu penziju. I sve to u zamjenu da izdržiÅ¡ 4 godine biti ideoloÅ¡ki i svjetonazorski papak i gnjida. Ovoj državi ne trebaju pametni i obrazovani ljudi, jer takvi su u stanju proÄitati sve politiÄke smicalice i misliti svojom glavom. Ovoj državi trebaju glupani kojima Äe svjetonazor i ideologija biti ispred logike, matematike, i ostalih nepromjenjivih, jer to je jedini naÄin da glasamo za njih. Ovoj politiÄkoj eliti SDP/HDZ trebaju moralni glupani koji će uvijek kad im bude gore vjerovati da im je bolje, a ako shvate da je ipak gore onda je za to kriva uvijek neka “prethodna” vlast. Ako joÅ¡ netko ne vidi da idemo s gorega na gore, onda je baÅ¡ pravo vrijeme za ono Å¡to neki propagiraju “ako ti se ne sviÄ‘a – idi nekamo drugamo”. Mislim da će se upravo to poÄeti dogaÄ‘ati. Ako je prethodna vlast kriva za 100.000 iseljenih, ova će biti za joÅ¡ viÅ¡e, jer nitko se od tih 100.000 sad nije vratio ovoj novoj vlasti spasa koja zapravo uopće ne dolazi na posao. A osim toga opće je poznato da je dijaspora cijenjena ciljna skupina i da viÅ¡e vrijedi jedan dijasporac nego deset domaćih krava muzara koje će “domoljubno” prihvatiti da su reforme neÅ¡to Å¡to će nam uzeti joÅ¡ novaca da bi politici bilo bolje.
Ne, Å¡alju djecu da odu nijemcima i ircima i tamo se obrazuju kao ne bi Äistili wc kao oni koji ostanu.
Ako se i ne uspiju obrazovatm, nijemci i irci će ih barem poštenije platitit za taj posao nego naše babe sere.
Jedan od ciljeva reforme je bio i da se olakša potianje kreativnosti. Što je drugo ostalo ljudima koji žele dobro svojoj djeci nego da se odsele i dau im priliku?
Tko će od djece sluÅ¡ati nastavnike, kad im već Äetvrt stoljeća druÅ¡tvo tuvi u glavu da su bezveznjaci? Sve vlasti dosad su se posrale i po nastavnicima i po uÄenicima. Demotivira se svaki pokuÅ¡aj te kreativnosti koju zazivate, Å¡to je, ponavljam, i bio jedan od ciljeva reforme.
Lijepo li se nabacivati se govnima i emocijama, ne razmišljajući, zar ne?
Dieses Thema kam heute Mittag in den nachrichten des Bayerischen Rundfunks…
Danke 🙂
Bez uÄitelja bi svi mi i danas vatru u Å¡piljama pazili da se ne ugasi.
LakÅ¡e je reći nego uÄiniti ali Vi trebate lupiti Å¡akom o stol u svojim zbornicama i prema ministarstvima i reći da je ÄaÅ¡a puna.
ÄŒega se bojite? Mraka u onoj Å¡pilji?
Zar je moguć dan u kome ste Vas 10 000 uÄitelja dobili otkaz ili smanjenje plaće jer ste nekim Prgometima i ostalim polupismenim i nekompetentnim politikantskim uhljebima glasno i svima jasno rekli DOSTA!
Zaustavite Å¡kole na mjesec dana pa makar se vatra na trenutak ugasila!
Moze se covjek samo zacudit na ljudsku pasivnost prema nepravdi i losem. Nakon drugog svjetskog rata svi su govorili “ne ponovilo se”, malo njih je pitalo kako se to uopce moglo dogoditi. Pa odgovor je ovdje u “lijepoj nasoj”, jer jednog dana nasi potomci ce pitati nas: “Kako se to moglo dogoditi?”. Doista me zanima sto ce oni koji prezive glad, bijedu, mafiju i ovo beznadje reci svojoj djeci? “Pa ignorirali smo sve i gledali youbito fun video!”.
“I zato bježite dok joÅ¡ možete i dok imate zaÅ¡to. Mi stariji ćemo se zadržati joÅ¡ neko vrijeme, zabavljati se, guslati i pleasti dok gledamo kako Rim gori, a onda možda pokuÅ¡avati uspostaviti neki pokret otpora ili bar u katakombama, ispod spaljenih ruÅ¡evina, pokuÅ¡avati uspostaviti zametak nekog novog svijeta.”
slobodno i vi mozete put pod noge, drugovi i drugarice. ne zaboravite sa sobom ponijeti “geografiju”.
Možemo!
Iako je jedina istina da biste trebali otići jedino Vi i Vama sliÄni, i skinuti se viÅ¡e domovini s grbe!
I proraÄuna!
Ma zanima me gdje bi to toÄno trebalo ići, gdje je to toÄno bolje i smislenije? Pada mi na pamet svega nekolicina država na sjeveru Europe i niÅ¡ta viÅ¡e. Većina država kojih se mogu sjetiti na svijetu ima obrazovni sustav u loÅ¡ijem stanju od naÅ¡eg ili u podjednakom.
Osobno znam kako to izgleda biti zamorac. Ja volim tvrditi da je poplava u Gunji posljedica Å uvarove reforme jer imam osjećaj da je Å uvar za poÄetak ukinuo osjećaj odgovornosti, uÄenje o dužnostima, dao prednost mediokritetima pred sposobnima i radiÅ¡nima. Ali Äinjenica je da Å uvar nije svoju reformu sanjao u nekakvoj noći prosvjetljenja nego ju je isto kopirao negdje sa zapada iz nekog trenda koji je tada vladao u obrazovanju. I nisam sigurna da je reforma kriva Å¡to se puno viÅ¡e priÄa o sve nekakvim silnim pravima koja ljudi imaju, a uopće se ne priÄa o dužnostima. To je smjer u kojem se kreće druÅ¡tvo i to ne može, a da se ne odrazi i na obrazovni sustav i nastavnike koji su jednostavno dio tog druÅ¡tva.
Prvo sam mislila – treba pratiti Å¡to se dogaÄ‘a u ovoj reformi, ona je revolucionarna, sada se može napraviti neÅ¡to dobro. A onda sam shvatila da su i sva moja djeca bila zamorci. To mi se već Äini kao neko stanje redovno, možda je to jednostavno sljedeći korak u evoluciji Äovjeka – da postane zamorac. Prigovaramo politiÄarima da se meÄ‘usobno svaÄ‘aju, da ne nastavljaju projekte koje su zapoÄeli njihovi prethodnici, ali u obrazovanju su nedvojbeno pokazali kontinuitet u neprestanom glasnom uvoÄ‘enju i tihom odbacivanju reformi. A primijetila sam da je ono Å¡to su moja djeca uÄila u Å¡koli ovisilo iskljuÄivo o stavu i sposobnostima njihovih nastavnika. Bez obzira na to Å¡to je tvrdila reforma, nastavnici su se ponaÅ¡ali u skladu sa svojom savješću i svojim pogledima na svijet. I tako će i ostati, bez obzira na to koja će i kakva reforma biti u kojem trenutku na snazi.
Kurikulum je manje bitan. Bitno je da se djecu nauÄi odgovornosti, a to nije moguće s inflacijom petica. Onda, zbog inflacije petica, reforma ukida ocjene, umjesto da natjera nastavnike da vrednuju i ocjene od 2 do 4. Treba prozvati povjerenstvo za udžbenike zaÅ¡to odobrava udžbenike koji su samo ispremjeÅ¡ali poglavlja iz prethodnih udžbenika. Trebaju postojati inspekcije koje će obilaziti Å¡kole redovito, a ne samo na poziv razmaženih roditelja, i pri tim obilascima savjetovati i poticati nastavnike, a ne ponižavati ih. Za to stvarno nije bitan kurikulum. Za to je potreban stav. I ovakvim stalnim reformama taj se stav samo joÅ¡ dublje zakopava jer svaka od tih reformi daje znaÄaj stvarima koje znaÄajne nisu.
A ovo sada mi se Äini samo kao neka predstava koja skriva neÅ¡to sasvim drugo, neÅ¡to Å¡to javnost vjerojatno nikada neće saznati Å¡to je to. Ali drago mi je Å¡to se dogaÄ‘a jer polako se ipak u javnost provlaÄi i uvjerenje da je obrazovanje neÅ¡to važno i to mi se Äini kao dobra promjena.
Jadna je reforma koja ovisi o desetak ljudi, joÅ¡ je jadnija zemlja koja nema deset puta toliko jednako struÄnih ili struÄnijih ljudi koji bi mogli nastaviti “reformu”. DoduÅ¡e, samozatajnih, a ne medijski eksponiranih “zvijezda” s pet minuta slave. TakoÄ‘er, bilo bi dobro da, kao preduvjet, poznaju stvarnost, materijalna ograniÄenja većine naÅ¡ih OÅ i SÅ i važeće zakonske okvire. Možda da zapoÄnu s najbanalnijim – pojednostavljivanjem i racionalizacijom programa, tj. sadržaja većine nastavnih predmeta? Možda da, za razliku od eksperata, usvoje i pokoji prijedlog struke? Eksperti, koji su se “razletili” po naÅ¡im ŽSV-ima, nakon maratonskih sjednica, (u predmetu koji predajem), nisu službeno zabilježili nijedan zajedniÄki prijedlog i zakljuÄak, već smo u zadnji Äas obavjeÅ¡teni da ih individualno podnesemo. Možemo li zapoÄeti bilo Å¡to u vlastitoj kući, a da prethodno nismo osigurali novac? PotroÅ¡eni su milijuni kuna, a da Älanovi ekspertnih grupa mjesecima nisu plaćeni? Jesu li ljudi iz Instituta I. Pilar, nominalni zaÄetnici reforme, godinu i pol dana dobijali plaću za svoj redovni rad unutar svoje ustanove, honorar prema ugovoru o djelu s MZOÅ ili, u skladu s navadom hrvatskih politiÄara, istovremeno bili plaćeni za obavljanje obiju funkcija u redovnom radnom vremenu? O tome bi trebalo pitati noćnu moru MZOÅ -a Ž. Jovanovića, nezainteresiranog Mornara. Å ustar je doÅ¡ao na zapoÄeti ruÄak, a glavni kuhar odlazi. Obavljajući javni posao svjesni smo da smo Äesto izloženi podjednako dobronamjernim i nedobronamjernim, utemeljenim i neutemeljenim kritikama. Stoga je Jokićevo nemuÅ¡to objaÅ¡njenje i pubertetsko durenje neprihvatljivo, a gotovo istovremena SDP-ova konferencija za tisak teÅ¡ko da može biti koincidencija.
ÄŒesto se s pravom ljutimo na uplitanje roditelja i kojekakvih “struÄnjakae” MZOÅ -a i AZOO-a u naÅ¡ rad, a istovremeno pozivamo ove prve da spase djecu odlaskom iz Hrvatske? Znam brojne primjere roditelja koji su, sjeÄajući se svoje naporne, ali dobre naobrazbe u domovini, vratili iz inozemstva s djecom upravo radi Å¡kole. Mnogi od njih, Äesto ni izbliza najbolji uÄenici, nakon mature su upisali i uspjeÅ¡no zavrÅ¡ili dobra inozemna sveuÄiliÅ¡ta. Jadnoj percepciji struke u javnosti svakako pridonosimo “pljuvanjem” po sebi samima. Sami smo to i zaslužili, zar ne?
Jokić je napravio upravo ono Å¡to Äovjek sa stavom i kiÄmom i mora napraviti!
A da svi mi malo više držimo do profesije, onda ne bismo dozvolili da reformu ruše marginalci koji bi u svakoj civiliziranoj zemlji imali status redikula!
Možda ima kralježnicu, ali mu nedostaje struÄnosti i, evidentno, uvida u materijalno stanje u Å¡kolama i postojeće zakonske okvire, jer nije nikada radio ni kao nastavnik niti kao sveuÄiliÅ¡ni profesor, Å¡kolovao se u inozemstvu. Njegove najveće kritiÄare, poput prof. dr.Prosperova-Novaka, teÅ¡ko da bi se moglo svrstati u nestruÄnjake i mediokritete. Odbijanje struÄnog uvida, ukljuÄujući pohvalu, ali i kritiku, davanje ultimatuma (?) i uopće ideja da bez nas život ne može ići dalje, podsjeća na Nietscheovu izrekuo da je veliÄina neÄije taÅ¡tine obrnuto proporcionalna njegovoj pameti.
ZaÅ¡to je Jokić bio jedini koji se javio na natjeÄaj za voditelja CKR? Gdje su onda bili svi ti veliki struÄnjaci?
RODITELJI, A AKO ŽELITE DA VAM DJECA BUDU DEFORMIRANA ONDA PODRŽITE OVU TKZ. REFORMU KOJA NEMA SPOMENA O DOMOVINSKOM RATU I LJUBAVI PREMA DOMOVINI, A PROFESORI MATEMATIKE I FIZIKE ZAMISLITE SE O SVOJOJ SATNICI U 3. I 4. RAZREDU SREDNJE ŠKOLE GDJE UČENICI SAMI MIGU BIRATI SATNICE PRIRODNIH ILI DRUŠTVENIH PREDMETA. ŽIVI BILI I TO ISKUSILI.
Zasto urlas???
Najbolji su mi oni koji vole komentirati i praviti se pametni, a slova nisu procitali od onog sto kao komentiraju …
Uobicajeno u nasoj voljenoj domovini poharanoj domovinskim ratom, u ratu i poracu …
Kako Vas nije sram? Hrvatica sam, pola familije mi je bilo u Domovinskom ratu, dijete sam branitelja koji nije HDZ-ovac (!?!) pa ipak ne smatram da na svakom komadu koji izaÄ‘e iz pisaÄa treba pisati Volim svoju domovinu i Neka živi domovinski rat. U ovoj zemlji Äak ni strategija e-Hrvatska ne može proći bez domoljubne baraže ako nema neÅ¡to kao e-branitelj! Izbacite rat iz svoje glave! Kad bismo ga i htjeli zaboraviti, a ne želimo, ne možemo ga zaboraviti. Nikada neće zaboraviti bol, strah, neizvijesnost, ljubomoru na ptice koje slobodno lete dok nas ljudi granatiraju, slike vukovarske novoroÄ‘enÄadi koju majke ne mogu okupati… O kako bismo to htjeli zaboraviti… Ali moramo ostati zdravi. Okrenimo se budućnosti! SluÅ¡ajte barem Gotovinu.
Ovaj tekst trebao bi biti alarm svima koji vode ovu državu, koji će je voditi, a bome i onima koji su je vodili do sada jer se smjene vlasti ionako dogaÄ‘aju unutar nekoliko interesnih skupina. Mladi odlaze, ne možemo reći da su zadovoljni ovdje, a moramo razumjeti i zaÅ¡to nisu zadovoljni. Oni jednostavno nezaustavno odlaze. Svi koji trkeljaju da ih “nastavnici organizirano” tjeraju, neka duboko udahnu i zaposle moždane vijuge…i tako meditirajte dok ne shvatite Å¡to bulaznite.
Nisam stranaÄki opredjeljena. Nisam Äak niti simpatizer neke postojeće opcije u politici. Ne želim da me netko na svoju ruku i prema vlastitoj subjektivnoj procjeni svrstava u komunjare, jugonostalgiÄare, crvene, zelene ili bordo vragove, lijeve, desne, jugoistoÄne i sjeverozapadne kalupe.
Ono Å¡to je evidentno, to je da su sve vlasti unatrag dvadesetak godina besramno lagale da su im mladi važni, da im je važno obrazovanje, da su važni nastavnici, Äak su sami sebe uvjerili da im je to važno, ali sve Å¡to su radili pokazivalo je da ih nije briga ni za koga, osim za svoje fotelje.
Kako ću danas stati pred svoje uÄenike i reći im da je znanje važno kad znaju koliku plaću imam i onda joÅ¡ bezuspjeÅ¡no Å¡trajkam, blamiram se i izvodim bijesne gliste. I trubit ću im – ako zavrÅ¡ite fakultet, bit ćete kao ja, hahahahaha…pa mi smo danas ruglo ove zemlje, predmet ismijavanja, omalovažavanja, mobinga, bulinga i vrijeÄ‘anja.
U prosvjeti i zdravstvu radi najviÅ¡e visokoobrazovanih ljudi, a ta dva sektora upravo proživljavaju svoje traumatiÄne dane.
Vjerujte mi, nitko od mojih uÄenika ne želi biti uÄitelj, a bome ni lijeÄnik, rekli su mi to…”moram zavrÅ¡iti faks i zafrkavati se s klincima?! Nema Å¡anse! Ili nekome zavirivati u pokvarene zube i upaljene mandule? Dežurstva?”
U zemlji u kojoj se diplome kupuju, prepisuju se i plagiraju diplomski radovi (dno dna), u kojoj polupismeni i nepismeni tajkuni uživaju ugled, slavu i plivaju u novcu, u takvoj zemlji govoriti da je znanje važno?! Pa nisu naÅ¡i uÄenici maloumni!
Nadam se da sad malo bolje razumijete poruku ovog teksta…znam, sve je to strahovito žalosno, mi ćemo nekako odklimati do svojega kraja u najljepÅ¡oj zemlji na svijetu, meÄ‘utim, nije viÅ¡e važna ljepota, od ljepote se ne živi. Mladi ljudi žele kruha.
ako druÅ¡tvo stvarno želi reformu obrazovanja(u Å¡to duboko sunmnjam) onda treba prvo reformirati temelj a to su uÄitelji. Äinjenica je da su dobri uÄitelji najvažniji faktor dobrog obrazovnog sustava a kod nas se već 40 godina provodi politika negativne selekcije kadra putem malih plaća, pretjeranog normiranja i birokratiziranja, lažnog promoviranja uspjeÅ¡nih uÄitelja kroz nakaradni sustav napredovanja i natjecanja. u Å¡kole nam dolaze sve loÅ¡iji uÄitelji i naravno da kvaliteta obrazovanja pada. dobar uÄitelj zna razlikovati važno od nevažnog, bitno od nebitnog, potrebno od nepotrebnog. dobar uÄitelj je samouvjeren, branit će svoje stavove i kad mu doÄ‘u inspekcije. na kraju, iza dobrog uÄitelja stoje i dobri rezultati. njegovi uÄenici su u prosjeku bolji od drugih.
ova kurikularna reforma je krenula od krivih premisa da uÄitelj nema samostalnost, da se u Å¡koli ne dozvoljava kreativnost, da se uÄi mnogo bespotrebnih stvari. istina je da uÄitelju u prosjeku doÄ‘e jednom inspekcija u 40 godina rada i to kad polaže struÄni ispit.uÄitelj može 40 godina raditi loÅ¡e, sakriti se iza ocjena i upropastiti 40 generacija. na svom satu može biti i kreativan, raditi ono Å¡to on smatra da je važno, uvoditi kreativne metode uÄenja i ostvarivati fenomenalne rezultate. i u prvom i u drugom sluÄaju neće biti posljedica. time se ni jedna reforma ne bavi. o ovoj posljednjoj su rekli “dozvoliti ćemo uÄiteljima kreativnost i slobodu”. kao da su do sad kreativnost i sloboda bile zabranjene. i dodali su” ali sloboda podrazumijeva i odgovornost”. kao da će netko neodgovoran postati odgovoran bez kontrole.sljedeća lažna premisa je da uÄenici uÄe napamet brdo nepotrebnih informacija. da, kod loÅ¡ih uÄitelja. loÅ¡ uÄitelj neće promijeniti svoj naÄin rada. ni sad mu nije zabranjeno da djecu uÄi misliti i logiÄno zakljuÄivati. to i rade dobri uÄitelji. sljedeće je da treba realno ocjenjivati. to se ne može narediti dekretom. i danas je obaveza uÄitelja da realno ocjenjuju. dobri uÄitelji ne poklanjaju ocjene, javno objave kriterije i drže ih se principijelno. kod njih distribucija ocjena ima oblik gausove krivulje. na intervencije roditelja se ne obaziru jer su svjesni važnosti i odgovornosti svoga posla.rjeÅ¡enje je jednostavno: dići uÄiteljima plaće i za 20-30 godina ćemo imati bolju Å¡kolu jer će uÄiteljske fakultete upisivati prva i druga klasa srednjeÅ¡kolaca za razliku od danas kad, uz rijetke izuzetke, to Äini treća i Äetvrta. ima i toÄnih premisa. jedna od njih je da ima previÅ¡e teoretiziranja a premalo praktiÄnih aktivnosti, da je preveliki naglasak na druÅ¡tvenim znanostima u odnosu na prirodne, da nema mjesta za slobodne aktivnosti. no to se ne može rijeÅ¡iti dok se ne promijeni struktura satnice. e, to je kisela jabuka koju nitko ne želi zagristi jer to koÅ¡ta a novaca za obrazovanje nema. neće se politiÄari godiÅ¡nje rijeÅ¡iti 300 milijuna kuna za osobne automobile da bi izgradili triÄavih 6 Å¡kola u kojima bi uÄenici radili u jednoj smjeni. stoga je ideja bila da se provede reforma koja niÅ¡ta ne koÅ¡ta jer onu stvarnu politika ne bi odobrila. ne pada nikome na pamet da provede reformu Å¡kolskih izleta gdje se pogoduje agencijama i pljaÄkajući roditelje uprihodi 350 milijona kuna. neće se provoditi ni reforma nabave udžbenika gdje se opet uzme roditeljima 350 milijona kuna. u sloveniji i austriji Å¡kole organiziraju izlete samostalno,bez agencija i izbjegavaju dodatne troÅ¡kove. ne pada nikome na pamet preokontrolirati koliko se novaca ukrade na izgradnji malih dvorana koje koÅ¡taju viÅ¡e nego velike izgraÄ‘ene u sloveniji. korupciju nećemo dirati, to je prostor u kojem uživa prvenstveno politika i ravnatelji.
sama reforma ima hrpu nedostataka. za mene je najvažniji nejasnoća dokumenata. bloomova taksonomija je možda primjerena za neke predmete no u nekima je neupotrebljiva. inzistiranje na krutosti te taksonomije jest upravo ono Å¡to se reformom želi izbjeći. kurikularni dokumenti moraju biti jasni uÄiteljima, roditeljima pa i uÄenicima. ako su oni nejasni malo tko će ih i proÄitati a kamo li provoditi. nije mi jasno zaÅ¡to se nismo ugledali na susjede slovence Äiji su kurikulumi jednostavni i jasni svima. moje je miÅ¡ljenje da je ovo bio joÅ¡ jedan pokuÅ¡aj reforme koja je zbog svoje ograniÄenosti na nebitne stvari bila osuÄ‘ena na propast. kolegu jokića cijenim ali dok politika ne postigne konsenzus o boljem obrazovanju njegove dobre ideje nemaju Å¡ansu. naÅ¡a politika je iskvarena, lopovska i kao takva protunarodna a samim time i protuobrazovna.
na kraju, ljudima treba pravednost, poštenje i sustav jednakih mogućnosti za sve. dok tipovi pout crnoje, karamarka,kirina, brkića jovanovića ili zmajlovića postaju ministri mladi bježe glavom bez obzira, posebno jer im je tržište rada europske unije postalo otvoreno.
Ma tekst toliko odiÅ¡e pesimizmom da mi se povraća. Kao da Å¡kole nisu preživjele i stresnije “reforme”?
KotaÄ se okreće i s Jokićem i bez njega. Kad “prisilimo” Milanovića da ne plaÄe nad sudbinom prosvjete kad su joj se po tko zna koji put smanjila primanja na stotinu razliÄitih naÄina, kad sadaÅ¡nji ministar kaže politiÄka odluka je :
– od ove i svake naredne godine sustavno povećavanje plaća u prosvjeti neovisno o stanju ekonomije jer će se za to novci naći
– br.uÄenika u razredu ne viÅ¡e od 15
– nove Å¡kole ćemo graditi i opremati postojeće
– poticati ćemo najbolje nastavnike sukladno jasnim kriterijima većim plaćama
– politika ide van iz Å¡kola i upravljanje i odgovornost prebacujemo na zbornice koje će izravno birati ravnatelja i vijeće roditelja
Mi za neko odreÄ‘eno vrijeme možemo nadati se boljemu, sve ovo ostalo zapjenjeno jesu li “naÅ¡i” ili “vaÅ¡i” je doista samo ona kruha i igara a polako dolazimo do toga da nam je taman za kruh i ostalo…
Po Äemu se razlikujete od zloÄinca Broza?? Ne bacate u jame, za sad tjerate i savjetujete odlazak, a onda biste za njima poslali ubojice! U Hrvatskoj ne će reforme raditi Srbi, pa niti drugi, a prvo Å¡to treba reformirati je unakaženi kadar Å¡kolstva, koji nije sposoban niti educiran provesti bilo koju reformu viÅ¡e od Älanka kolektivnog ugovora koji govori o pravima. O tome Å¡to su obvezni i koliko daju jako je velika rasprava!
Dragi gospodine, za ovu hrpu budalaština koje ste ovdje prosuli u svakoj biste normalnoj državi kazneno odgovarali!
Na Vašu sreću, mi u takvoj ne živimo, pa si svaka šlapa daje za pravo docirati o stvarima o kojima ne zna ništa!
Shodno tome, namjesto pravosudnih, VaÅ¡im bi se sluÄajem trebali pozabaviti eksperti medicinskog profila.
Dotad, ljubazno se umoljavate da se vratite u svoj kamenjar, na svoje ognjište!
Hvala!
Sad mi je napokon jasno ruÅ¡enje reforme. Pa vodi je Äovjek imenom BORIS i joÅ¡ JOKIĆ. A u tri prekrasna prikrajka! Dosta Å¡to nam je HIMNU SKLADAO SRBIN JOSIFFF JUNJANIN, neće nam valjda i Å¡kolstvo reformirati? Koji smo mi jad. Dno.
Osvrt na uradak: “Roditelji, ako vam je stalo do vaÅ¡e djece: emigrirajte !”
Ovo je treća godina od mog umirovljenja i joÅ¡ se živo sjećam koliko smo, dok sam radila, uviÄ‘ali da se s promjenama u druÅ¡tvu moraju brže dogaÄ‘ati i promjene u naÅ¡em obrazovnom sustavu. U isto vrijeme nastojali smo raditi poÅ¡teno i onako kako smo mislili da treba. Nisam imala osjećaj da “pasivno plutamo (a vi ste nam suptilno objasnili Å¡to to pluta) kako bi se saÄuvali od neugodnosti”. Trudili smo se kroz razna tijela osuvremeniti naÄine izlaganja i ocjenjivanja oÄekujući vrijeme jedne cjelovite reforme koja će se, naravno, velikim dijelom oslanjati i na naÅ¡ rad. Vjerujte, nismo znali da se nalazimo u “bunaru besmisla” i “plutamo po moÄvari”. ÄŒudim se samo da nas na to niste pravovremeno upozorili. ÄŒesto smo sluÅ¡ali kritike na naÅ¡ rad od ljudi koji se nisu u potpunosti razumjeli u naÅ¡u struku. Mi smo javni djelatnici i ljudi na kritiku imaju pravo. MeÄ‘utim, ni u snu se nisam nadala da će moja vlastita struka omalovažiti ljude koji su radili ili joÅ¡ rade u sustavu obrazovanja. Radite li i vi, koji ste napisali ovaj tekst, u tom istom sustavu i shvaćate li na koji ste naÄin progovorili o svima nama ? Iskreno, mislim da postoji drugi naÄin da se govori o kurikularnoj reformi, ali ste me ‘pouÄili’ da “ne postoji, a tko misli da postoji, kratko i jasno reÄeno: nema pojma”. Kako sam radila u vrijeme dok kurikularna reforme nije bilo, moja vlastita struka ocjenjuje da su svi djelatnici koje ta reforma nije zahvatila nesposobni pobuditi makar iskru kreativnosti kod naÅ¡ih uÄenika. Divim se hrabrosti autora ovog teksta kad oÄekuju da ih kolege i kolegice u tome podrže. Posebno se moraju naći ojaÄ‘eni oni iz Äijih su Å¡kola uÄenici postizali zavidne rezultate na raznim natjecanjima kao i sveuÄiliÅ¡ni profesori Äiji su se mladi znanstvenici dokazali kod nas i u svijetu. S obzirom na to da sam u mirovini mislila da nema smisla da se javljam pa sam par puta uzimala olovku i ostavljala je. Presudan je bio poziv jednog od mojih razreda da doÄ‘em na obilježavanje pete obljetnice mature. Dok mi oni budu nabrajali koje su fakultete zavrÅ¡ili (ili zavrÅ¡avaju) Å¡to mislite hoću li im reći da su “bezliÄni nemaÅ¡toviti dronovi ubijene kreativnosti” ? Naravno da neću iz jednostavnog razloga jer to nije istina. Dakle, kurikularna reforma se treba svakako podržati, ali ne na naÄin da se obezvrijedi rad ljudi koji se trude obaviti svoj posao najbolje Å¡to mogu. Ti isti ljudi će morati iznijeti teret ove reforme kada se ona artikulira ili autori ovog teksta misle da to samo oni mogu. Na ovaj naÄin je jedan tekst koji je trebao biti motivirajući postao docirajuće Å¡tivo puno iskljuÄivosti i beznaÄ‘a.
S poštovanjem,
Alma Andabaka
Uvažena gospođo, što to u tekstu ne stoji?
SavrÅ¡eno je toÄno opisana realnost u kojoj se domovina nalazi. Ako je ta realnost olovna i besperspektivna, najmanje su krivi autori ovog teksta. Krivi su svi oni koji na ovo mudro i oportunistiÄki Å¡ute, koji okreÄu glavu, gledaju u pod, ili podržavaju ovaj polusvijet koji je uzurpirao vlast!
Gdje su hrvatski intelektualci? Gdje je HAZU? Gdje su ti odgojno – obrazovni neimari koji je zgražaju nad istinom koja je u Älanku iznesena?
Å okirani ste? Osupnuti?
Dobro jutro, gospođo!
Probudite se i shvatite u kakvoj nakaradi od društva živimo. Jer smo predugo bili tolerantni i fini, i odbijali stvari nazvati pravim imenom.
Dokle više?
Dokle će primitivci koji ni diplomski nisu kadri napisat krojiti budućnost hrvatskoj mladosti?
Što Vi kao uznemireni prosvjetni djelatnik kažete na to?
Koja je Vaša preporuka hrvatskoj mladosti/
Da ostanu?
Da robijaju ovdje dan za danom, dok im domovina i njeni “najveći” sinovi ne ubiju i zadnji traÄak nade?
Ja ću svom sinu prvi reći da ide tamo gdje će mu biti bolje. Gdje oloÅ¡ ne može biti Äovjek ni Äovjek oloÅ¡!
Molim te reci mi gdje je ta Nigdjezemska u koju bi poslao sina. Odmah ću ti kupiti kartu u jednom smjeru i idi tamo gdje ćeÅ¡ biti sretniji. I možda nas napokon poÅ¡tediÅ¡ svojih pesimistiÄkih komentara. Mladi trebaju ostati, ne sluÅ¡ati takve kao ti i one na vlasti. RazmiÅ¡ljati svojom glavom i polako popravljati stanje u Hrvatskoj. Mi smo mlada država i ne ide sve brzo. Samo se sjetimo star izreke: “Ni Rim nije sagraÄ‘en preko noći”.
Tko Vam kaže da mladi ne razmišljaju svojom glavom?
Možda baš stoga i napuštaju Hrvatsku?
Recite mi – zaÅ¡to odlaze? ZaÅ¡to svoju budućnost ne vide u domovini?
Pitam i Vas, kao i gospoÄ‘u poviÅ¡e, kao i svakog kritiÄara – Å¡to u tekstu ne stoji?
Å to je netoÄno?
“I nakon Äevtrt stoljeća tonjenja sve dublje, bez obzira na to koliko je zbilja ovaj konaÄni kurikularni proizvod kvalitetan, sama Äinjenica da se neÅ¡to poÄelo raditi po principima struÄnosti i transparentnosti, bez povlaÄenja roÄ‘aÄko-politiÄkih žnora, pobudila je traÄak optimizma da bi se neÅ¡to negdje moglo poÄeti mijenjati.” To je netoÄno. Možda se tako radilu u prirodnim predmetima. I slijepcu je jasno da su kurikulum za druÅ¡tvene predmete, posebno hrvatski jezik i povijest pisali stranaÄki (SDP) ljudi. Znali su da će izazvati polemike i sam SDP ako i dobije izbore imati će opravdanje za ne provesti reformu. TakoÄ‘er je netoÄno da tonemo sve dublje, to piÅ¡ete vi zloguki proroci i sliÄni vama. Klima se polako mijenja, samo vi to ne vidite jer vam je od cijelog spektra boja samo crna ostala.
Osim toga i ostatak teksta je netoÄan. PesimistiÄan je i senzacionalistiÄki (kao da Äitam neki žuti list). Kakvu poruku Å¡alje, samo negativnosti (dobro da ne poziva na kolektivno samoubojstvo). Samo negativnosti, a nijedan savjet ili pokuÅ¡aj rjeÅ¡enja. Pardon, rjeÅ¡enje je odseliti se. Kamo? Kako? Koje su to države gdje je Å¡kolstvo tako dobro? Govori li autor iz osobnog iskustva života vani ili samo nagaÄ‘a? Vi mislite da nas vani Äekaju raÅ¡irenih ruku. Od 15 mladih ili obitelji koji su otiÅ¡li 10 se vrati razoÄarano, 4 ostane iako im je loÅ¡e, a samo 1 je zadovoljan. Koliko ih poznajem koji su nasjeli na takve priÄe, pa se vratili razoÄarani.
Govori od “Äetvrt stoljeća tonjenja”. Pa poduzmite neÅ¡to ako vam to toliko smeta. Osnujte stranku ukljućiti se u politiÄki život. Ponudite neÅ¡to osim pesimizma, poziva na iseljenje ili poziva na prosvjede.
“ÄŒak ni fraza “zadnji neka ugasi svjetlo†viÅ¡e nema smisla jer svjetlo je već ugaÅ¡eno”. I molim vas nemojte viÅ¡e govoriti o gaÅ¡enju svjetla, ugasite VaÅ¡e raÄunalo i prestanite Å¡iriti vaÅ¡ pesimizam. Sam sam sebi odavno rekao da s pesimistima ne želim rasprvljati. I to je bila jedna od mojih najboljih odluka. Ali vrag mi neda mira, opet sam se dao upecati i poÄeo Äitati takve tekstove i komentirati ih.
Sada ću ugasiti komjuter i prestati dolaziti na ovaj portal i Äitati tekstove. Mislim da će mi život biti ljepÅ¡i, bez obzira Å¡to će netko reći da sam ono Å¡to pluta u vodi.
Ne možemo svi jednako razmiÅ¡ljati. Mislim da nam je svima jednak cilj samo drugi naÄin kako doći do njega. Bez ljutnje i puno pozdrava.
Odmah do nas. Slovenija. Bas bila za vikend. Mirno. Nakon skandala Mariborske biskupije crkva povukla pipke, ne produbljuje tenzije, ne vadi kosti iz zemlje, ljudi gledaju naprijed, bave se turizmom…
I stranci koji dolaze u Hrvatsku smatraju ju prelijepom i sređenom državom. I Slovenija ispod fasade ima puno svojih problema.
“Mladi trebaju ostati, ne sluÅ¡ati takve kao ti i one na vlasti.”
Zašto bi trebali? Imaju slobodu otići onamo gdje misle da im je bolje i graditi svoju budućnost. Državi koja se za njih ne brijne nisu ništa dužni (standardni paket socijale ne smatram brigom države. To svi ionako plaćaju iz svog džepa)
“RazmiÅ¡ljati svojom glavom i polako popravljati stanje u Hrvatskoj.”
Dio onih koji razmišljaju svojom glavom je već otišao, dio odlazi, a dio koji želi popravljati stvar će podržati prosvjed. Ili ovaj ili onaj.
“Mi smo mlada država i ne ide sve brzo.”
Mlada država? Imamo 25 godina! Da nam je država Äovjek, živjela bi na grbaÄi roditelja ili u ustanovi za osobe s mentalnim probeolmaima!
Dakle i medu nastavnicima ima onih koji politiziraju . Smatram to sksndaloznim . Ne smije reforma biti objekt politickih prepucavanja jer tako nikad s mjesta maknut necemo .
Izrazavsm svoju punu potporu Jokicu i reformi a narocito siteu nastavnici.org . Cast mi je da sam doo te struke koja se knacno postsvlja kso predvodnik ozdravljenja ovog drustva.
Cilj je postignut – podijeliti pa vladati.