(Telegram) Malo Å¡to tako zorno svjedoÄi o ispraznosti retorike o reformama kojim nas zasipa ova Vlada, kao najavljena ostavka Borisa Jokića. DanaÅ¡nji Jokićev istup predstavlja naravno potez oÄajnika koji pokuÅ¡ava krajnjim metodama osigurati barem djelomiÄno usvajanje reforme koju je vodio, iako je vjerovatno i sam svjestan uzaludnosti tih nastojanja.
Stvari su vrlo jednostavne. Na vlasti imamo grupu ljudi koja je nevjerovatnom i do sada nezabilježenom bukom u javnom prostoru, svojim parolaÅ¡kim pristupom suspendirala bilo kakvu mogućnost dijaloga. IskoristivÅ¡i recept koji je već odavno iskuÅ¡an, a svodi se na bezrazložnu proizvodnju izvanrednog stanja, politiÄki diletanti i radikalni nacionalisti papagajski su najaljivali smak svijeta, ukoliko njih ne izaberemo kao spasitelje.
Politika obilježena mesijanskim kompleksom
Tako je uspostavljena politika koja je presudno obilježena sindromom mesijanskog kompleksa, prisutnog kod svih vodećih ljudi na vlasti, s posebnim naglaskom na Božu Petrova. MagiÄna rijeÄ kojom je znaÄajan dio populacije zaveden, bila je reforma, koriÅ¡tena u množini naravno. Pri Äemu nitko, ukljuÄujući i mesijanske reformiste, nije znao suvislo objasniti sadržaj tih reformi, a s vremenom se odustalo i od onih koje su barem općenito spomenute, poput ukidanja županija.
Drugim rijeÄima, druÅ¡tvo je izloženo konstantnoj terorizaciji od strane vlasti, kojoj je jedini vidljiv cilj održavanje na vlasti. No to je tek povrÅ¡inski sloj aktualnih vlastodržaca. KljuÄni smisao njihove politike odnosi se na stopiranje bilo kakvih istinskih reformi, koje bi zemlju konaÄno rijeÅ¡ile baÅ¡tine iz devedesetih.
Razgradnja stanja smeta ovoj vlasti
Dakle upravo suprotno onome za Å¡to se deklarativno zalažu. Hrvatsko druÅ¡tvo je u duhovnom smislu, od 1990. do danas dubinski obilježeno državotvornim nacionalizmom i presudnim utjecajem KatoliÄke crkve, sa svim njezinim svjetonzorskim i ideoloÅ¡kim teretom i pripadnike danaÅ¡nje vlasti bilo kakva razgradnja takvog stanja smeta.
Pri Äemu to ide to razine u kojoj bilo kakva egzistencija drugaÄijih svetonazora i pogleda postaje problem, kojeg treba rijeÅ¡iti pretvaranjem jednog svjetonazora u opći. To je ono na Äemu inzistiraju Željka Markić, Crkva i ministar kulture, koristeći se terminima poput zajedniÅ¡tva i nove nacionalne paradigme. S obzirom da se Most u pravilu slaže s ovim ideoloÅ¡kim postavkama, oko ovih stvari ne radi nikakav problem.
Potpuno ignoriranje realnosti
Imajući u vidu sve navedeno, jasno je kako se tiha smrt kurikularne reforme odnosi i zadnje tragove vjerodostojnosti tzv. reformske politike te ostavlja Vladu bez ikakvih suvislih argumenata u pogledu njezinog karaktera. On se naravno, kao što je već navedeno, odnosi na konzerviranje zadanih vrijednosti s jedne strane i potpunu ignoranciju realnosti s druge.
To je toÄka u kojoj se Vladina ideoloÅ¡ka ofanziva skladno dopunjuje s nastojanjem Crkve i njezinih glasnogovornika. Jednako kao Å¡to u Vladi odbijaju prihvatiti Äinjenicu da se danaÅ¡nje obrazovanje ne može temeljiti na devetnaestostoljetnom razumijevanju svijeta i oÄekivanju da će Å¡kolarci s oduÅ¡evljenjem Äitati Marulića, tako i Crkva odbija prihvatiti Äinjenicu da ljudi naprosto imaju spolne odnose sa ili bez braka i mimo želje da kao posljedicu zasnuju obitelj.
Uspostava totalitarnog društva
Sve navedeno je joÅ¡ i prije nastupanja aktualne vlasti bilo jasno svakome tko je makar i povrÅ¡no pratio gibanja u druÅ¡tvu i na politiÄkoj sceni. Ono Å¡to je u novonastalim okolnostima novost je Äinjenica da se sada nastojanjem za uspostavom totalitarnog druÅ¡tva suoÄavaju i ljudi koji se analizama tih procesa nisu bavili, niti su ih druÅ¡tvena kretanja pretjerano zanimala.
To objaÅ¡njava Jokićevu Å¡okiranost Äinjenicom s kim ima posla. Å to ne mora nužno biti loÅ¡e, jer je demokratsko druÅ¡tvo konaÄno poÄelo uviÄ‘ati potrebu za suprotstavljanjem takvim trendovima, iz Äega će lako proizaći zakljuÄak da su hrvatskom druÅ¡tvu doista potrebne reforme, ali one koje bi razgradile uspostavljene odnose moći i klerikalno nacionalistiÄku paradigmu koja uvjetuje gotova sva kretanja u politici, kulturi i druÅ¡tvu.