(Å kolski portal) John VALLANCE, ravnatelj Å¡kole Sydney Grammar, nazvao je milijune dolara potroÅ¡ene na raÄunala u australskim Å¡kolama u proteklih sedam godina „skandaloznim rasipanjem novca“.
„Vidio sam toliko Å¡kola s ograniÄenim budžetima koje troÅ¡e goleme koliÄine novca na tehnologiju koja zapravo ne donosi nikakvu mjerljivu ili nemjerljivu korist“, rekao je Vallance. „Škole su potroÅ¡ile stotine milijuna dolara na interaktivne ploÄe, digitalne projektore, a sada je sva ta tehnologija odbaÄena.“
Å kola Sydney Grammar je zabranila uÄenicima da donose laptope u Å¡kolu, Äak i u viÅ¡im razredima, te od uÄenika zahtijeva rukom pisana rjeÅ¡enja zadataka i eseje. Takva tradicionalna politika Å¡kole protivi se trendu koji prevladava u većini australskih srednjih i osnovnih Å¡kola, trendu koji od roditelja zahtijeva da kupe laptope za koriÅ¡tenje u uÄionici.
Vallance smatra da je vladina revolucija digitalne edukacije, koja je porezne obveznike koÅ¡tala 2,4 milijarde dolara za kupnju laptopa za uÄenike srednjih Å¡kola, bila baÄen novac. „To zapravo nije niÄemu pridonijelo osim obogaćivanju kompanija poput Microsofta, Hewlett-Packarda i Applea. One imaju vrlo moćan utjecaj u edukacijskoj zajednici.“
UÄenici Å¡kole Sydney Grammar imaju pristup raÄunalima u Å¡koli i koriste laptope kod kuće. MeÄ‘utim, Vallance laptope smatra smetnjom u razredu. „Mi pouÄavanje shvaćamo kao druÅ¡tvenu aktivnost“, rekao je. „PouÄavanje se svodi na interakciju izmeÄ‘u ljudi, na raspravu, razgovor. Smatramo da laptopi ili iPadovi u uÄionici ometaju razgovor, odnosno uÄenike. Ako ste dovoljno sretni da imate dobrog uÄitelja i motiviranu grupu uÄenika, Äini se besmislenim uvoditi u uÄionicu neÅ¡to Å¡to će biti smetnja u procesu uÄenja.“
Vallance kaže da viÅ¡e preferira troÅ¡iti novac na Å¡kolsko osoblje nego na tehnologiju. „U Å¡kolama koje imaju laptope dolazi do kraÄ‘a, kvarova laptopa, zatim morate zapoÅ¡ljavati dodatno osoblje koje će ih popravljati, a svakih nekoliko godina morate zamijeniti laptope. Sve to dovodi do velikih rupa u budžetu Å¡kola koje istovremeno imaju loÅ¡e instalacije, troÅ¡ne zgrade i uniÅ¡tene WC-e. Da mogu birati izmeÄ‘u kupnje laptopa za cijeli razred ili zapoÅ¡ljavanja joÅ¡ jednog uÄitelja, odabrao bih uÄitelja svaki put.“
Vallance smatra da su laptopi uveli nemar u pouÄavanje. To je stvorilo iluziju da je puno lakÅ¡e pripremiti lekciju.
Vallance je takoÄ‘er kritizirao „lude“ planove australske vlade koja želi kompjutorizirati testove pismenosti i raÄunanja koje provodi Nacionalni program za procjenu.
„To znaÄi da će buduće generacije uÄenika pisati te testove na raÄunalima i neće im biti dopuÅ¡teno pisati rukom – mislim da je to ludo, rekao je Vallance. Dopustiti djeci da izgube sposobnost izražavanja pisanjem vrlo je opasna stvar.“
Vallance kaže da Å¡kola Sydney Grammar prouÄava razliku izmeÄ‘u rukom pisanog izvrÅ¡avanja zadataka i pisanja na raÄunalu kod djeÄaka trećeg i petog razreda.
„Kod zadataka kreativnog pisanja uÄenicima je puno lakÅ¡e pisati rukom, zapisati svoje ideje na komad papira, nego koristiti tipkovnicu.“
Vallance se ne protivi tehnologiji. Smatra da upravo zato Å¡to svi mi toliko volimo elektroniÄke ureÄ‘aje moramo imati takva pravila. Tehnologija je naÅ¡ sluga, a ne gospodar.
Vallance smatra da su raÄunala u uÄionici djeci oduzela priliku da raspravljaju o idejama s uÄiteljem.
„Jedan od najsnažnijih alata u edukaciji je razgovor“, objaÅ¡njava Vallance. „Digitalno pouÄavanje diljem Australije ostvarilo je vrlo snažan normativni efekt. Zato je djeci vrlo teÅ¡ko nauÄiti kako se ne slagati s nekim – oduzeta im je mogućnost propitkivanja stvari.“
Vallance kaže da je „doista skandalozno“ to što je Australija trošila više na edukaciju nego ikada prije, a rezultati su sve lošiji.
U prosjeku, otprilike 250.000 do 500.000 dolara je bilo potrebno da bi se opremilo jednu srednju Å¡kolu interaktivnim ploÄama, koje se u Sydney Grammar koriste samo ako ih uÄitelji zatraže. To je previÅ¡e novca za jednu Å¡kolu, novca koji bi se mogao uložiti u kvalitetno osoblje.“
„Mislim da će se jednog dana kada se bude pisala povijest ovog našeg perioda u edukaciji ovo ulaganje u tehnologiju pokazati velikom obmanom.“
OECD takoÄ‘er istražuje sve veće oslanjanje na tehnologiju u Å¡kolama. U proÅ¡logodiÅ¡njem izvjeÅ¡taju OECD je naveo da Å¡kole moraju uÄenicima omogućiti solidne temelje u Äitanju, pisanju i matematici prije nego uvedu raÄunala. Istraživanje je pokazalo da uÄenici koji se uvelike oslanjanju na raÄunala u uÄionici postižu puno loÅ¡ije rezultate na testovima.“
„Na kraju, tehnologija može pojaÄati uÄenje, ali odliÄna tehnologija ne može zamijeniti slabo pouÄavanje“, zakljuÄuje OECD u svom izvjeÅ¡taju.
Vrlo razumno promiÅ¡ljanje, slažem se u svemu s Johnom. Bilo bi dobro da ovaj tekst proÄitaju (ne)odgovorni u MZOS – u i Agenciji, i proÄ‘u se manije e- kojeÄega i opterećenosti tehnologijom! Djeca su nam nepismena jer ne Äitaju i ne piÅ¡u!
Sve se svodi na uÄitelja-dobrog uÄitelja tehnologija neće pokvariti i znati će ju koristiti tako da obogati nastavni proces, loÅ¡eg uÄitelja tehnologija ne može napraviti boljim-Äak će Äesto njenom nekritiÄnom upotrebom postati i joÅ¡ loÅ¡iji.
Apple, Microsoft and ostale kompanije zarađuju, a potrebno nam je ili nije.
Zna se tko kroji, onaj tko zvecka dukatima! Zar baš nitko nema u glavi?
John VALLANCE, ravnatelj Å¡kole Sydney Gramma, ima potpuno pravo! Drznuo se Äovjek kapitalizmu, korporativnom koji nam je i na vratima Å¡kola?
Japanci su joÅ¡ prije 30-tak godina uveli raÄunala u nastavu, a zatim se vrlo brzo vratili kredi i spužvi jer se pokazalo da ta informatizacija vodi u pretvaranje djece u invalide, zombije.