(Telegram) Boris Jokić odvezivao je bicikl u zagrebaÄkoj Ksaverskoj ulici, ispred zgrade Hrvatske biskupske konferencije, spreman na pedaliranje prema srediÅ¡tu grada, kad su ga zaustavila dva korpulentnija muÅ¡karca. IzaÅ¡li su iz svog Golfa i poÄeli mu prilaziti, a voditelj najambicioznije poslijeratne Å¡kolske reforme nije bio posve siguran o Äemu je rijeÄ.
“A Å¡ta nisi tu Å¡kolu mijenjao kad smo mi bili u njoj?â€, kazao mu je jedan od njih, s Äime se drugi složio. “Koje smo mi sve gluposti morali uÄiti.†MuÅ¡karci su, ispostavilo se, bili policajci u civilu koji su osiguravali neki dogaÄ‘aj u zgradi HBK, a Jokića su prepoznali iz medija; nejasno je jesu li mu na ovaj naÄin pokuÅ¡ali pohvaliti predložene promjene ili su jednostavno osjetili potrebu izraziti odreÄ‘enu dozu iskrene ljubomore.
Nejasnoća, pak, nije bilo u Jokićevu posjetu hrvatskim biskupima. Na sastanku koji je prethodio susretu s policajcima, o Äemu je kratko izvijestila Informativna katoliÄka agencija, susreo se, izmeÄ‘u ostalog, s biskupom Antunom Å kvorÄevićem, predsjednikom Vijeća biskupske konferencije za katoliÄki odgoj i obrazovanje.
“Uz vas smo. Samo izdržiteâ€, bila je poruka Å¡to su je biskupi prenijeli voditelju Å¡kolske reforme, a u vezi s napadima na prijedloge reforme koji su uslijedili odmah nakon javne objave reformske dokumentacije.
Sljedećeg dana, u VeÄernjem listu, pojavila se iznimno zanimljiva interpretacija kako će KatoliÄka crkva snažno podržati izmjene nastave vjeronauka kako bi se djecu uÄilo toleranciji prema, na primjer, homoseksualnim parovima, dakle stvarima s kojima se Crkva naÄelno ne slaže, kao i znatno veći naglasak na izuÄavanje osnova drugih religija.
NeloÅ¡e za reformu koju će Slobodan Prosperov Novak nekoliko sati kasnije na javnoj televiziji iznapadati kao “Šuvarovu tempiranu bombuâ€, “prepisanu iz sovjetskih priruÄnika†i “leÅ¡ iz ormara Zorana Milanovića“.
Neizvjesnost i ozbiljna depra oko budućnosti reforme
ProÅ¡log ponedjeljka, 29. veljaÄe, dva dana prije posjeta Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, bilo je veliko finale i kulminacija promjene hrvatskog kurikuluma, dan kad će projektni timovi konaÄno objaviti sve svoje uratke; proÅ¡li ponedjeljak takoÄ‘er je bio jedan od depresivnijih dana za stotine nastavnika i struÄnjaka koji su posljednjih mjeseci opsesivno radili na tome.
Budućnost reforme bila je neizvjesna. Novi ministar obrazovanja prestao je potpisivati isplatu troÅ¡kova radnih skupina. Imenovanja i ugovori svih kljuÄnih ljudi istjecali su, Å¡to je znaÄilo da su od tog dana “ponovno postali civiliâ€, kako mi je to kazao jedan Älan radnih skupina. Ugovor je istjecao i Borisu Jokiću, doktoru obrazovanja s Cambridgea, voditelju projekta.
I nitko zapravo nije bio siguran hoće li, na kraju svega, svih razrada, rasprava, svađa, suza i malih pobjeda, reforma završiti u hladnoj ladici kakvog razdrmanog stola Ministarstva.
“Nemamo nikakvih autorskih prava na to Å¡to smo radiliâ€, kaže za Telegram jedna nastavnica koja je radila na promjenama u matematici. “Sve Å¡to smo napisali pripadalo je Ministarstvu, nismo znali hoće li itko vidjeti sve Å¡to smo napravili.†Tomislav Karamarko na telefon se nije javljao od prethodnog Äetvrtka, kao ni ministar Predrag Å ustar. “Tih je dana vladala ozbiljna depraâ€, kaže.
Za ponedjeljak je u Vladi sazvan sastanak ministra Å ustara, Karamarka i Jokića, a portali su tog jutra najavljivali da će “biti odluÄeno o sudbini reforme kurikulumaâ€, Å¡to nekim Älanovima nije zvuÄalo obećavajuće, posebno s obzirom na istjecanje ugovora, izostanak informacija o njihovu produljenju, neplaćene troÅ¡kove i slabu komunikaciju.
Reformu će biti teško zaustaviti
MeÄ‘utim, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Jokiću je kazao kako ima podrÅ¡ku nove vlasti i kako mu se nitko neće petljati u zavrÅ¡etak posla, Å¡to je ponovio i pred medijima; ugovor mu je produljen, makar kratkoroÄno, a prema svemu sudeći, od sljedeće će Å¡kolske godine kurikulum krenuti u eksperimentalno uvoÄ‘enje u Å¡kole.
U Berislavićevoj 16, u pomalo naruÅ¡enoj zgradi nekadaÅ¡njeg dekanata MuziÄke akademije, oÄišćenoj i oliÄenoj za potrebe ureda kurikularaca, nastavnici su po Jokićevu povratku naruÄili tortu.
Nakon Å¡to je preživjela promjenu vlasti, a preživjela je, reformu će teÅ¡ko biti zaustaviti; hrvatska Å¡kola nikad viÅ¡e neće biti ista. Jer, a u to ne valja sumnjati, nekoliko stotina nastavnika i obrazovnih struÄnjaka okupljenih na projektu nisu samo malo uljepÅ¡avali postojeće, niti su odgaÄ‘ali teÅ¡ke odluke, niti su samo, tu i tamo, rezali koliÄinu gradiva koje valja nabubati; oni su zamislili novo hrvatsko druÅ¡tvo.
“Imali smo u razredu neki zadatak s dijeljenjem. UÄenici su dobili cijenu stana i broj kvadrata, a trebali su izraÄunati cijenu jednog kvadratnog metra. Jedan moj uÄenik negdje je u procesu pogrijeÅ¡io i dobio da kvadrat stana koÅ¡ta 0,08 kuna. Ja mu kažem, ima li logike da cijeli stan od 100 kvadrata možemo kupiti za 8 kuna? On je siroti gledao u mene, uopće nije razumio Å¡to mu govorimâ€, prisjeća se nastavnica matematike koja je sudjelovala u reformi. “Ova reforma to mora promijeniti. Želimo da uÄenici shvate kako matematika nije neÅ¡to apstraktno, udaljeno od stvarnog života.â€
Opsežna istraga
Telegram je, tijekom istraživanja za potrebe nastanka ovog Älanka, razgovarao s desetak voditelja i Älanova radnih skupina koji su proteklih mjeseci radili na promjeni kurikuluma. Svi opisuju nevjerojatno složen, detaljan i pomno razraÄ‘en proces izrade prijedloga reforme, od uoÄavanja i prouÄavanja europskih primjera, online rada preko Googleovih virtualnih diskova i meÄ‘usobnih provjera u realnom vremenu, do precizne kontrole poruka koje su slali preko medija.
“Boris je upozoravao da ne guramo rezanje u prvi planâ€, objaÅ¡njava Älan predmetnih skupina, misleći na opseg gradiva u pojedinim predmetima. “Razderali bi nas, odmah. Umjesto rezanja komunicirali smo preslagivanje gradivaâ€, kaže. Realnost je, meÄ‘utim, da se rezalo znatno: u prosjeku 30 posto gradiva u svakom predmetu, a u nekim prirodnim znanostima do 50 posto.
MeÄ‘utim, rezanje nije zamiÅ¡ljeno kao vrijednost sama po sebi, nego je posljedica potpune i suÅ¡tinske promjene odnosa snaga u sustavu. Umjesto Å¡kolskog gradiva definiranog kao bjesomuÄno probijanje roditelja i djece kroz nastavni program, poÄetak i kraj nove hrvatske Å¡kole zove se ishodi.
To znaÄi da svaka nastavna cjelina ima precizno definiran krajnji cilj, koji se ne sastoji od koliÄine gradiva koju možete utrpati u vlastitu glavu u Å¡to kraćem vremenskom razdoblju, nego u nizu vjeÅ¡tina. Recimo, da koncepte iz književne teorije povezujete s konkretnim djelima; da razvijete sposobnost argumentacije; da razumijete veze, uzroke i posljedice, i da ste u stanju sami donositi odluke, a ne samo reproducirati nametnute Äinjenice.
“To je suÅ¡tinska promjena paradigmeâ€, kaže Tomislav ReÅ¡kovac, jedan od voditelja reforme i moj nekadaÅ¡nji srednjoÅ¡kolski profesor. Uz veliko divljenje brojnim divnim ljudima koji su tijekom Å¡kolovanja pokuÅ¡ali od mene napraviti Äovjeka, Tomislav ReÅ¡kovac ostavio je najveći utisak; njegovi satovi filozofije i logike, obogaćeni soÄnim primjerima iz stihova The Clasha, osobni su najvrjedniji ishod mog obrazovanja.
Društvo i dokazi
Ishodi su takoÄ‘er temeljni odgovor na pitanje zaÅ¡to uÄimo to Å¡to uÄimo, Å¡to je posebno vidljivo u kurikulumu iz povijesti. Umjesto kronoloÅ¡kog probijanja kroz beskrajni niz dogaÄ‘aja i godina, jasno se kaže da je, recimo, iz povijesti antiÄkog Rima važno uÄenicima prenijeti sve koncepte, od kulture od druÅ¡tvenog ureÄ‘enja, koji su i danas relevantni (jedna predložena nastavna tema jest celebrity kultura od Rima do Hollywooda).
DosadaÅ¡nji ishod cijelog hrvatskog Å¡kolstva bilo je memoriranje Å¡to Å¡ire i Å¡to veće koliÄine podataka. Definirani ishodi novog kurikuluma od uÄenika žele stvarati ljude koji će znati samostalno razmiÅ¡ljati, pisati, debatirati, analizirati i zakljuÄivati. “Hrvatsko Å¡kolstvo nije bazirano na Ävrstim dokazima. Uostalom, kao ni ostatak druÅ¡tva. Zato smo za svaku cjelinu ispisivali precizne, dokazive ciljeve koje oÄekujemo na njenom kraju koji nisu samo memoriranje velike koliÄine gradiva, nego vjeÅ¡tine i sposobnosti. To je potpuna revolucija za cijelo druÅ¡tvo, ne samo za nastavuâ€, objaÅ¡njava jedan Älan užeg voditeljskog tima reforme.
Povratak dostojanstva
Pritom se nastavnicima daje velika sloboda u biranju naÄina kojim to planiraju. “RijeÄ je, zapravoâ€, kaže Boris Jokić za Telegram, “o velikom povratku dostojanstva nastavniÄkoj profesiji. Ako vjerujemo doktorima da mogu donositi profesionalne odluke, zaÅ¡to ne bismo vjerovali nastavnicima?â€
Ovim promjenama prestaje, kažu Älanovi radnih skupina, “fetiÅ¡iziranje udžbenika†kao jedinog mogućeg izvora za nastavne materijale; s obzirom na veliku odgovornost i slobodu nastavnika, do ishoda je moguće doći na razne naÄine. Ishodi su rigidni, a put do ishoda liberalan. Jasno, i udžbenici će se tijekom dugogodiÅ¡njeg procesa usvajanja reforme morati prilagoÄ‘avati, a u meÄ‘ufazi se planira izrada detaljnih priruÄnika koji bi nastavnicima omogućili tranziciju.
Zato su kritike predloženog popisa lektire zbog izbacivanja Marulića posve promaÅ¡ene; važnije je Å¡to će uÄenici dobiti od svega toga, a ne hoće li do ishoda doći preko Marulića, Krleže ili KiÅ¡a.
Nerazumijevanje ciljeva
“Prema dosadaÅ¡njem programu mi zapravo radimo povijest filozofije i povijest književnosti, kronoloÅ¡ki presjek, bez konteksta i razumijevanja. To je možda potrebno nekome tko studira komparativnu književnost i mora imati pregled razdoblja, ali, za boga miloga, ne sviâ€, kaže ReÅ¡kovac. “Recimo, zbog kronologije poÄinjemo s Homerom. Kako da klinci u toj dobi, bez podloge, shvate Homera? Homera treba Äitati kad ste spremni za Homeraâ€, kaže.
Općenito, fiksacija na striktno odijeljene periode književnosti i uÄenje definicija umjesto veza je besmisleno. “Najbolji primjer za to je 1857. godina u Parizu. Iste godine, po istom zakonu, sudi se Charlesu Baudelaireu za njegove Cvjetove zla, kao i Gustaveu Flaubertu za Madam Bovary. Jedan je veliki predstavnik realistiÄnog romana, a drugi pak Äisti modernistiÄki pjesnik.â€
“Ono Å¡to kritiÄari poput Prosperova Novaka ne razumiju jest da su krajnji cilj reforme. A to je stvaranje djece koja će sama htjeti istraživati Marulića, Gundulića, Zoranića ili Homera. Koja će, ako bog da, sama jednog dana imati potrebu napisati sljedeće hrvatsko kapitalno djeloâ€, objaÅ¡njava drugi Älan tima. “To ne možete postići tako Å¡to im gurate Äitavu Juditu niz grlo. Koliko god neko izdanje bilo dobro ili jeziÄno prilagoÄ‘eno. To možete jedino tako da ih zainteresirate za rijeÄi, knjige, djela.â€
Metode koje su korištene u procesu
Boris Jokić prije nekoliko je mjeseci držao predavanje pred 600-700 ljudi; osim naÄelnog objaÅ¡njavanja novog kurikuluma, takoÄ‘er je okupljenima htio pokazati metode koje su koriÅ¡tene u procesu. Pred svima je na projektoru upalio Google Drive, virtualni disk, na kojem se nalazila kompletna dokumentacija buduće reforme, i pokazivao kako u realnom vremenu može pratiti aktivnost svih Älanova svog velikog tima, od matematike i hrvatskog do povijesti i biologije.
Pisalo je da je zadnji unos nekog od Älanova tima bio u 11 sati i 47 minuta, nekoliko sekundi prije nego je upalio projektor. I predzadnja promjena, kazao je Google, bila je u 11 sati i 47 minuta, kao i ona prije toga. Boris Jokić ukupno je morao prelistati pet stranica prije nego je doÅ¡ao do promjena unesenih prije te minute: ukratko, nastavnici su pisali kao mahniti. “U tom sam trenutku shvatio da stvar ne može propastiâ€, kaže u razgovoru koji smo vodili u kafiću U DvoriÅ¡tu, na zagrebaÄkom donjem Zelenom valu.
Na poÄetku procesa izostanak propasti baÅ¡ i nije bio tako izvjestan. Nakon okupljanja prve jezgre budućeg tima kroz javne pozive, takozvane ekspertne radne skupine, dodijeljen im je prostor u Planinskoj ulici, pored Veterinarskog fakulteta i nedaleko od redakcije Telegrama, u podrumu zgrade državne agencije Bicro.
Podrumski poÄetak
Nakon Å¡to sam u jednoj Jokićevoj ovotjednoj kolumni proÄitao da te prostore opisuje kao “getoâ€, obiÅ¡ao sam ih da vidim u kojim je uvjetima poÄeo jedan od najvažnijih reformskih procesa u novijoj hrvatskoj povijesti. Jokić nije znatno pretjerao; rijeÄ je o pravom podrumu, graÄ‘evinski poluzavrÅ¡enom, s hladnim ploÄicama i velikim izloženim cijevima. Podsjetio me na podrum moje osnovne Å¡kole u kojem smo imali tjelesni i kuhinju, i nisam baÅ¡ siguran da bi boravak u njemu nekog inspirirao na pisanje ishoda, ciljeva, ciklusa i cjelina.
Uz to, Älanovi tima nisu imali opremu s kojom bi mogli poÄeti raditi: ploÄu za prve organigrame uzeli su iz lokalne buregdžinice, a laptope, priliÄno istroÅ¡ene, stare i spore, posudio im je CARNet. “Bili smo poput grupe TNT iz Alana Fordaâ€, prepriÄava jedan od sudionika prvih okupljanja. Ministarstvo nije predvidjelo budžet za troÅ¡kove poput kave, pa su se Älanovi tima kasnije dogovorili da svaki dan netko drugi napravi kavu i donese je za sve ostale.
Proces pisanja reformskih dokumenata
U razgovorima s Älanovima radnih timova stjeÄe se dojam kako je, sluÄajno ili ne, Äitav proces pisanja reformskih dokumenata postavljen kao kakav startup, uz minimalne troÅ¡kove, hrpu improvizacije i nadrealno visoka oÄekivanja. U samim prijavama za sudjelovanje u projektu, putem javnih poziva, svi su kandidati morali napisati kratko motivacijsko pismo i viÄ‘enje reforme, a trik je bio u tome da su svi odgovori bili iznimno ograniÄeni u dopuÅ¡tenom broju rijeÄi.
“Boris nam je dao deset dana da prouÄimo Å¡kolske reforme u Finskoj, Å vedskoj i ostalim zemljama. Dio materijala bio je dostupan svima na virtualnom disku, a ostatak smo morali sami guglati, kopati, istraživatiâ€, prepriÄava Älanica radne skupine iz matematike. Na neki naÄin, sami Älanovi radnih skupina morali su upotrebljavati metode koje će kasnije, u novom kurikulumu, morati prenositi svojim uÄenicima.
“Svatko od nas morao je napisati kratak izvjeÅ¡taj o tome, a onda smo, unutar skupina, usklaÄ‘ivali svoje zakljuÄke.†Sve se odvijalo na Google Driveu, Å¡to je znaÄilo da su svi Älanovi transparentno mogli gledati Å¡to drugi rade. “Odjednom vidite da Boris ili netko gleda u vaÅ¡ dokument. I odmah poÄnete Å¡to brže pisati, da ne ispadne da niÅ¡ta ne raditeâ€, prepriÄava Älan predmetne skupine.
Osim transparentnog virtualnog rada, Älanovi radnih skupina takoÄ‘er su morali otvoreno sami sebe ocijeniti, odnosno, ukupan iznos honorara podijeliti prema osobnom uÄinku. “Nastavnici su doÅ¡li iz sustava u kojem su svi imali iste plaće, bez obzira na trud i rezultat. Ovo je bilo svojevrsno izbacivanje socijalizma iz sustava, barem njegovih najgorih elemenataâ€, kaže jedan Älan.
Kroz razgovore s Älanovima radnih skupina stjeÄe se dojam odreÄ‘enog zajedniÅ¡tva, kao da su zajedno proÅ¡li ozbiljnu muku i sad se razumiju. Nije sve bilo idiliÄno: jedna Älanica predmetne skupine napustila je projekt i prekinula svaku komunikaciju sa svim drugim Älanovima, nezadovoljna smjerom u kojem se krenulo, a u pojedinim se skupinama iznimno žestoko raspravljalo o svemu.
MeÄ‘utim, bilo je iznimno mudro izvući nastavnike iz redovne nastave i dati im da su oni kljuÄni motor reformi; za njenu implementaciju u sustav, dakle, već postoji nekoliko stotina fanova, onih koji su je sastavljali i koji je najbolje razumiju.
Individualna akcija
Reforma kurikuluma jednom je već bila otkazana. Boris Jokić tog je dana, zbog kiÅ¡e, na posao krenuo tramvajem; inaÄe po gradu ide biciklom, pa je i u nedavni posjet biskupima pedalirao. Dogovarao se oko detalja nekog intervjua za Nacional koji je već nekoliko puta odgodio, kad mu je doÅ¡la poruka jednog od Älanova tima. Javljao mu je da iz privatnih izvora saznaje kako će nova koalicija HDZ-a i Mosta odbaciti nastavak reforme kurikuluma.
Jokić je, priÄaju suradnici, u tom trenutku pomislio: “A u p… materinu. Å to sad?â€.
MeÄ‘utim, po svim porukama koje je do tog trenutka dobivao, Boris Jokić bio je razmjerno siguran da to nije dominantni stav niti jedne od vodećih stranaka. Voditelji reforme brzo su se pribrali, uvjereni da je, ipak, rijeÄ o kakvoj individualnoj akciji, podmetanju ili zabuni, a ne službenoj politici nove vlasti. “Uvjeren sam da su pregovori oko nove Vlade i programa toliko trajali, izmeÄ‘u ostalog, i zbog pitanja kurikularne reformeâ€, kaže mi jedan od Älanova užeg tima reformista.
Široka društvena podrška
Onda je 22. sijeÄnja doÅ¡la sjednica Sabora, novinarima su podijeljeni materijali s planom rada novoformirane Vlade, a u programu je stajalo da se reforma kurikuluma zaustavlja. Ukratko, katastrofa. DruÅ¡tvene mreže i mediji reagirali su ekstremno burno, meÄ‘u Älanovima tima zavladala je velika nervoza, no uskoro je objavljeno kako je rijeÄ o velikoj pogreÅ¡ci (u Å¡to gotovo nitko nije povjerovao). To je, zapravo, bio prvi put da se javno vidjelo kako reforma uživa Å¡iroku druÅ¡tvenu podrÅ¡ku.
Ladislav IlÄić, predsjednik i zastupnik konzervativnog Hrasta, nije bio obavijeÅ¡ten o povratku reforme u program Vlade. “Mene nisu htjeli odabrati u radne skupineâ€, grmio je iz saborske stolice, navodeći tu Äinjenicu kao kljuÄni dokaz da reforma ne valja; argumentacija je to koja vjerojatno nije odmogla njegovu nedavnu plasmanu na listu najnepopularnijih politiÄara u Hrvatskoj.
“Bio je to prijelomni dogaÄ‘ajâ€, kaže jedan od voditelja reforme. “Nakon toga bilo je jasno da će se politika teÅ¡ko moći umijeÅ¡ati.†I bez politiÄkih problema bit će potrebni znaÄajni zahvati da reforma uspije. Recimo, bit će nužno mijenjati državnu maturu kako bi obuhvatila ishode iz nastavnih cjelina.
Državna matura neće biti dovoljna: bez jasnih i Äestih kontrolnih toÄaka Äitava reforma može zavrÅ¡iti kao teorijska utopija Äiji ishodi niÅ¡ta ne znaÄe u praksi. Planira se stoga uvoÄ‘enje takozvanog vanjskog vrednovanja, standardiziranih ispita na razini države koje bi nastavnici nekoliko puta godiÅ¡nje davali svojim uÄenicima da bi vidjeli kako, po pitanju kurikularnih ishoda, stoje prema nacionalnom prosjeku, ili prema svim Å¡kolama iste vrste, ili gradu.
To bi, jasno, bila dobra informacija za nastavnike, ali i cijeli sustav. S time bi prvi put imali jasne ciljeve, ali i mjerenje njihova ostvarenja, Å¡to je nužno želimo li konaÄno nagraÄ‘ivati najbolje nastavnike i dalje razvijati sustav.
“Maknite tog Å tulića iz lektire, on ne voli Hrvatskuâ€, kazala je jedna prolaznica Borisu Jokiću kad se nedavno zaputio do Ministarstva obrazovanja. “Iselio je odavde, ne voli Hrvatskuâ€, ponovila je. “GospoÄ‘oâ€, odgovorio je Jokić, “a volite li vi Å tulićeve pjesme?†Žena je zastala, osmjehnula se i rekla: “Pa, pjesme su dobreâ€, da bi zatim na kraju dodala, “Ali on ne voli Hrvatsku…†(Å¡to se Jokića osobno tiÄe, njemu su dobre pjesme REM-a, Smithsa i Clasha).
Pritisci sa SveuÄiliÅ¡ta
Pred Älanovima radnih skupina kurikularne reforme sada je suoÄavanje s realnim svijetom, od kolega i interesnih lobija do roditelja. Dan nakon objave kurikuluma meÄ‘u Älanovima struÄnog tima proÅ¡irila se vijest o priliÄnom nezadovoljstvu Prirodoslovno-matematiÄkog fakulteta zbog izbacivanja gradiva iz matematike, dok je bioloÅ¡ki odsjek, kažu, zadovoljan izbacivanjem nepotrebnog gradiva iz biologije.
“SveuÄiliÅ¡te zapravo ne postojiâ€, kaže mi jedan sugovornik iz obrazovnog sustava koji nije sudjelovao u izradi kurikuluma, misleći na zagrebaÄko sveuÄiliÅ¡te. “Postoji skup izoliranih fakulteta, sa svojim interesima, lobijima i potrebama. Oni Äesto žele da im dolaze brucoÅ¡i sa Å¡to Å¡irim mogućim znanjem kako bi ih mogli utrpati u svoje postojeće programe, ne zanimaju ih realne kognitivne vjeÅ¡tine ni sposobnosti. Posljedica toga jest dosadaÅ¡nji nastavni program, koji izgleda kao da će sva djeca studirati književnost, sva djeca studirati matematiku, povijest, zemljopis…â€, kaže.
Primjer biskupa pokazuje da kurikularna reforma skuplja potporu tamo gdje se možda ne oÄekuje; jedan upućeni Älan tima otkriva mi da su cijelo vrijeme imali vrlo jaku podrÅ¡ku predsjednice Grabar-Kitarović, dok su voditelji reforme zahvalni Å¡to im se SDP nije pokuÅ¡ao mijeÅ¡ati u rad (iako, kažu, osim bivÅ¡eg ministra Vedrana Mornara, legendarnog dekana FER-a, nitko iz bivÅ¡e garniture nije ni pokazivao ozbiljniji interes za njihov rad).
Nije bilo niti jednog pokuÅ¡aja guranja ljudi mimo javnih poziva, a jedini upit u tom smislu odnosio se na ukljuÄivanje dvije predstavnice roditeljskih udruga u struÄne skupine nastave za djecu s posebnim potrebama; odbijene su, jer nisu proÅ¡le kroz proces javnog poziva.
Toliko je opsesivna bila želja voditelja da oÄuvaju integritet cijelog postupka i svih Älanova radnih timova koji su poÅ¡teno doÅ¡li na svoja mjesta. Jednako tako su opsesivno pazili Å¡to će i kada reći medijima; netko im je na poÄetku procesa ponudio da o svemu snimi dokumentarni film, na Å¡to su prvo mislili pristati, ali su ipak zakljuÄili kako bi to moglo naruÅ¡iti konaÄni cilj cijelog procesa.
Bez patetike
Boris Jokić otputovao je u Kanadu; supruga mu je KanaÄ‘anka, no putovao je poslovno, jer u Vancouveru ima predstavljanje knjige Å¡to mu je ovih dana izdaje Springer. Tema su privatne instrukcije u Å¡kolstvu, koje Jokić već dugo istražuje (dapaÄe, kao jedan od ciljeva reforme Äesto istiÄe da želi smanjiti koliÄinu novca koji roditelji moraju troÅ¡iti na njih).
Mimo općeg druÅ¡tvenog cinizma, letargije i nezadovoljstva vladajućim elitama; mimo duboke nezainteresiranosti kljuÄnih druÅ¡tvenih aktera za Äinjenice i, ako hoćete, ishode; mimo velikih javnih prijevara Å¡to su ih, pod egidom reformi, razni likovi servirali javnosti; mimo partikularnih interesa i redikuloznih podvala; mimo dubokog osjećaja da nam, kao druÅ¡tvu, propadne svaka ozbiljnija inicijativa koje se dotaknemo; mimo svega toga, skupina nastavnika i struÄnjaka iznjedrila je, iz onog podruma u Planinskoj, prvu reformu neovisne Hrvatske.
“Hrvati to mogu. Uvjeren sam, Hrvati to moguâ€, kaže Jokić. I pritom ne zvuÄi patetiÄno.
—
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 5. ožujka 2016.