Stručnjaci o doradi reforme Å¡kolstva: ‘I jedna Finska kurikulum prilagoÄ‘ava već trideset godina’

(Novi list) Ako ne znamo redoslijed kojim treba obrađivati gradivo, hoće li svaki učitelj pojedinačno odlučivati o rasporedu? Kako će se onda pisati udžbenici? Što ako se neko dijete u toku školske godine preseli iz jedne škole u drugu, a u drugoj se radi po drugom redoslijedu? Kako će se propisati gradivo za natjecanja ako ne radimo ni približno jednako? Ovo su samo neka od pitanja koja muče nastavnike nakon objave novih kurikuluma. Neki su stručnjaci koje smo pitali za mišljenje o polaznim dokumentima za reformu obrazovanja njima oduševljeni, a neki smatraju da ih treba bitno mijenjati.

Struktura i sadržaj

Ante Bežen, profesor metodike hrvatskog jezika sa zagrebačkog Učiteljskog fakulteta, nije zadovoljan načinom na koji su kurikulumi pripremljeni. Trebalo je, kaže, prvo snimiti stanje i potrebe za obrazovanjem u današnjem trenutku, a ta priprema, tvrdi, nije napravljena.

– Nove kurikulume treba donijeti jer su nam programi zastarjeli. U izradi dokumenata trebalo je, međutim, poštovati zakonitosti po kojima se kurikulum donosi. Skupine koje su ga radile najvećim se dijelom sastoje od praktičara koji nemaju dobre teorijske podloge za projekcije. Nešto su ispustili, nešto dodali, ali ne zato što je to prodiskutirano, nego zato što im se činilo da je to dobro rješenje – komentira Bežen. Pozdravlja usmjerenost kurikuluma stjecanju praktičnih znanja, ali to, upozorava, mora biti sustavno. »Mora se znati kako će se nastavni sadržaj obrađivati s djecom u školi, pomoću kojih metoda, od toga ponešto ima u kurikulumu, ali nema jasne strategije o provedbi«, upozorava Bežen koji smatra da nastavnicima treba dati određenu dozu autonomije, ali ne u sadržaju koji djeca moraju naučiti.

– Ideja nije loša, a kroz raspravu treba doći do prave strukture i sadržaja – zaključuje Bežen.
Na lošu metodološku pripremu požalio se viši savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje (AZOO) Žarko Bošnjak, koji tvrdi da su odgojno-obrazovni ishodi napravljeni »u domaćoj radinosti«, te da metodološki nisu usklađeni ni s europskim, ni s hrvatskim kvalifikacijskim okvirom (NOK), a posljedica će, kaže, biti da gimnazijsko obrazovanje neće biti prepoznato u EU.

– Kurikularna reforma mora postati institucionalna, tako da MZOS donosi odluke, a Agencija ih provodi. Ekspertna radna skupina se nametnula kao institucija, a nametanje takvog mesijanskog vođenja reforme nije dobro – ljuti se Bošnjak. Priznaje, međutim, i da u dokumentima ima »jako puno dobrih uradaka« te da su predmetni kurikulumi »svjetska struktura koju treba pohvaliti«.

Stalno tesanje

Predsjednik Hrvatskog matematičkog društva i bivši ministar znanosti, Hrvoje Kraljević, smatra da su kurikulumi izvrsno napravljeni. Kurikulum matematike, tvrdi, uopće nije neusklađen s NOK-om, već je razrađen na tim temeljima.

– Ne vidim problem sa ishodima, kod matematike je to u redu. Ima još stvari za tesanje i raspravu, ali u svim državama se kurikulum neprestano novelira, pa i Finska to radi već 30 godina – navodi Kraljević. Raduje ga, kaže, da se u matematici materiji koja se obrađuje pristupa problemski.
– Dijete tako može osjetiti da mu to što mora naučiti može biti korisno u životu. Dosad smo imali pravila, formule, hrpu zadataka za rješavanje, a većina djece, osim one koja izrazito vole matematiku, imala je osjećaj da je to gnjavaža – ilustrira Kraljević, koji autonomiju nastavnika smatra prednošću i prostorom kreativnosti.

Na kritike svojih djelatnika na račun kurikuluma očitovala se i ravnateljica AZOO-a, Jadranka Žarković-Pečenković, ističući da su to samo osobna mišljenja, a Agencija će, kaže, aktivno sudjelovati u javnoj raspravi i konkretne prijedloge dostaviti MZOS-u.