(Index.hr) ŠKOLSKE UČIONICE, hodnici, sportske dvorane, igrališta i ulice, nerijetko su poprišta ozbiljnih sukoba među djecom i mladima, koji, ukoliko su učestali, mogu ostaviti duboke posljedice. Dolazak novih tehnologija pomaknuo je granice nasilja izvan okvira mjesta i vremena, te su djeca danas, putem društvenih mreža, potencijalne mete nasilnika 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. No, osim prema vršnjacima, agresivno ponašanje djeca i mladi nerijetko pokazuju i prema svojim nastavnicima i profesorima.
Upravo se jedan od takvih incidenta dogodio i početkom ovog mjeseca u Splitu. U hodniku osnovne škole Dobri učenica sedmog razreda napala je učiteljicu povijesti, nakon što su se, pri mimoilaženju, dotaknule. U okršaju koji je potom izbio obje su ozlijeđene te je intervenirala policija koja je i protiv učenice i protiv učiteljice podnijela optužni prijedlog.
Krajem siječnja prošle godine bizarna se tučnjava dogodila u predvorju III. gimnazije u Osijeku. Mladić i djevojka, oboje maturanti, posvađali su se oko utičnice na koju su oboje željeli priključiti mobitel, odnosno laptop. Nakon verbalnog, došlo je i do fizičkog obračuna te su oboje prijavljeni za remećenje javnog reda i mira.
U ožujku 2014. poprište tučnjave bila je Medicinska i kemijska škola u Šibeniku. Povod također banalan – učenica drugog razreda nije se, na hodniku, željela maknuti godinu dana starijoj školarki, nakon čega je izbila tučnjava. Dok su okupljeni učenici navijali, starija djevojka je mlađu bacila na pod i izudarala ju šakama, nakon čega je izgubila svijest. Na sreću, prošla je tek s lakšim ozljedama, dok je starija učenica suspendirana.
Do masovne tučnjave, u kojoj su ozlijeđena četiri učenika, došlo je u ožujku 2009. u Tehničkoj školi u Vukovaru. Iako su roditelji i učenici tvrdili da su se potukli učenici srpske i hrvatske nacionalnosti, policija je zaključila da sukob nije nacionalno motiviran. Nakon nemilog događaja nasilja među mladima, učenicima je zabranjeno da u školu nose navijačka obilježja, škola se počela zaključavati, dežurstva nastavnika su pojačana, a od policije su zatražene češće ophodnje.
Jedan od najtežih slučajeva bullyinga svakako je onaj nad dječakom koji zbog nasilja vršnjaka trpi vrlo teške psihičke posljedice. „Ako takneš bilo koju curu i padne joj dlaka s glave, ubit ću te. E, molit ćeš me da te ne ubijem, izrezat ću ti sve dijelove tijela i dati svinji da ih pojede… Nemoj se čuditi ako te netko na kraju ulice dočeka and kill the shit in you….. Ja bih tebi najradije polomila sve prste i radila ti stvari koje radi onaj lik iz Slagalice strave…“, poručila mu je, 2014., preko Facebooka, 13-godišnja djevojčica iz razreda. Majka dječaka tvrdila je se njen sin, na meti agresivnih vršnjaka koji su ga maltretirali i vrijeđali, našao zato što je odličan učenik. U osmom ga je razredu prebacila u drugu školu, no, nakon što su njegovi bivši razredni kolege napisali poruke učenicima iz njegove nove škole, maltretiranje se nastavilo. Tek u trećoj školi dječak je konačno našao mir, no posljedice su ostale. Liječnici su potvrdili da je, zbog sustavne izloženosti vršnjačkom nasilju, obolio od PTSP-a.
Za razliku od odlikaša kojem su vršnjaci zagorčali život, jedan je odlikaš svojim nasilnim ponašanjem utjerao strah u kosti čitavom razredu. Roditelji su upozoravali da nasilni desetogodišnjak verbalno i fizički zlostavlja svoje vršnjake te da svaki dan istuče barem jednog učenika. Bez ikakvog ih je povoda udarao šakama i stolicama, čupao i gađao raznim predmetima te su djeca kući dolazila uplašena, uplakana i puna modrica. Roditelji su tvrdili da su sa slučajem upoznate sve institucije, od škole, preko centra za socijalnu skrb, do Ministarstva obrazovanja te da ništa konkretno nije napravljeno da se vršnjačko nasilje zaustavi. Stoga su, u rujnu 2012. odlučili da njihova djeca, učenici 4. razreda Osnovne škole Ante Kovačića u zagrebačkom naselju Špansko, neće krenuti u školu dok se problem vršnjačkog nasilja konačno ne riješi.
Počinitelji nasilja u školama najčešće dobivaju tek ukor ili opomenu
Prema procjenama, svako četvrto dijete je žrtva neke vrste nasilja, bilo verbalnog, fizičkog ili pak sve prisutnijeg internetskog zlostavljanja.
Kako doznajemo iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, u 2015. godini prikupljena su 83 obrazaca za evidenciju o nasilju u osnovnim i srednjim školama, od čega se 43 odnosi na školsku godinu 2014/2015. a 40 na dio školske godine 2015./2016.
„Većina prijavljenih slučajeva nasilja odnosi se na među-vršnjačko nasilje, odnosno nasilje među djecom i mladima. Najčešći oblici nasilja su nasilničko ponašanje, verbalno nasilje, tjelesne ozljede i prijetnje. Žrtve nasilja su, u najvećem broju slučajeva, učenici, a najčešće izrečene pedagoške mjere su ukor i opomena“, stoji u odgovoru koji smo primili iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Uz ukore i opomene, u hrvatskim se školama na slučajeve vršnjačkog nasilja odgovara i nizom drugih pedagoških mjera među kojima su strogi ukor, opomena pred isključenje, odgojno-obrazovni postupak produženog stručnog boravka, preseljenje u drugu školu te isključenje iz srednje škole.
„Slučajeve nasilja škole su prijavljivale policiji, centrima za socijalu skrb, liječnicima ili medicinskim ustanovama, obiteljskom centru, nadležnom gradskom uredu za odgoj i obrazovanje i/ili uredu državne uprave, Poliklinici za zaštitu djece, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te konačno Pravobraniteljici za djecu“, kažu iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Zadnja srijeda u veljači – Anti-bullying day
U borbu protiv nasilja među djecom aktivno se uključio i Centar za edukaciju i prevenciju nasilja koji je 2014. godine, upravo s ciljem prevencije nasilja, pokrenuo inicijativu da se i u Hrvatskoj, zadnje srijede u veljači, obilježi Dan ružičastih majica, u svijetu poznat kao Pink Shirt Day. Taj dan borbe protiv nasilja među vršnjacima, ove će se, treće godine za redom, obilježiti 24. veljače.
“Ideja je nastala u Kanadi u znak protesta na incident koji se dogodio u tamošnjoj školi Nova Scotiji.
Naime, učenik koji je u školu došao u ružičastoj majici, u znak podrške svojoj majci koja je oboljela od raka dojke, bio je žrtva vršnjačkoga nasilja. Kako bi pomogli prijatelju, dvojica dječakovih kolega iz škole, David Shepherd i Travis Price, također su odjenula ružičaste majice. Vijest o gesti dječaka koji su podigli glas protiv nasilja odjeknula je širom svijeta te je prosvjed protiv nasilja ubrzo postao globalan. Zadnje srijede u veljači u mnogim se zemljama širom svijeta, nose ružičaste majice kao simbol borbe protiv nasilja među vršnjacima. Cilj akcije je prevencija nasilja među djecom i mladima“, pojašnjava za Index Dalibor Vlaho, voditelj đakovačkog Centra za edukaciju i prevenciju nasilja.
Akciju su podržali mnogi, od poznatih glumaca i pjevača, preko saborskih zastupnika pa do dimnjačara, servisera i građevinara koji su u protekle dvije godine, zadnju srijedu u veljači, na svoja radna mjesta došli odjeveni u ružičaste majice.
„Žrtve nasilja nam se javljaju svakodnevno i iz svih dijelova Hrvatske. Upiti koje zaprima Centar za edukaciju i prevenciju nasilja uglavnom su vezani za informacijsku sigurnost, dakle za računala, mreže i mobitele. Naš posao je i lociranje malicioznih korisnika-zlostavljača kao i uklanjanje neprimjerenog sadržaja s interneta. Nakon ovih par godina rada mogu reći da smo se susreli s dosta teških i gotovo neshvatljivih slučajeva nasilja u školama, na ulici, na internetu te smo, u nekoliko navrata, direktno kontaktirali policiju i nadležni centar za socijalnu skrb. Smatram da su, kada je riječ o vršnjačkom nasilju, hrvatski zakoni loši i nedorečeni, a i sama njihova provedba u praksi „škripi“ te je što hitnije potrebno učiniti konkretne korake u suzbijanju nasilja među djecom i mladima“, kaže Dalibor Vlaho.
Želite li javno dati potporu programu prevencije vršnjačkog nasilja, u srijedu 24. veljače odjenite ružičasto, a svoju fotografiju možete objaviti i na Facebooku uz hashtag #Danružičastihmajica.
U ovoj državi se na taj način problemi ne rješavaju. Naša omladina umjesto da protestira na neki žešći način, paradira s tim majicama.
Draga moja omladino, trenutno je ta kurikularna reforma znatno važnija. MZOS i AZOO ne smatraju da bi trebalo poduzeti žešće mjere protiv nasilnika, ne misle kako nastavnici izlaze na kraj s delikventima kojima uglavnom i nije mjesto u normalnoj školi, a zbog kojih vi koji želite nešto naučiti naravno ne možete jer se nastavnici cijelo vrijeme bave s najboljima , a ne s onima s kojima bi trebali- s najboljima. Uopće im nije ni na kraj pameti da promjene zakone koje su kreirali kako bi onima koji nešto žele bilo bolje. Tužno , ali istinito. Roditelji većinom prebacuju lopticu najviše na razrednike koji su naravno isto impotentni u tom slučaju, a ne misle da treba od vrha krenut.
EDIT: “….jer se nastavnici cijelo vrijeme bave s NAJGORIMA… “
Samo čekam da učenike prozovete fašistima i da jedino lijevi učitelji imaju pravo biti u školi. Stanje je dobro i nemojte raditi od buhe slona.
Ni fašiste mi nećemo proglašavati fašistima, a kamoli koga drugog.
Ne znam gdje vi živite, ali prije 30 godina, kad sam ja išao u srednju školu, nasilja je bilo puno više. Ne sjećam se tjedna koji bi prošao bez barem jedne tučnjave ispred škole. Jednog profesora su stari i sin pretukli u birtiji. Da ne govorim o demoliranju škola. Stanje je bolje, radije se bavite plaćama. Sreća što je bila kriza, ali da mi je vidjeti koji će se dipl.ing. zaposliti u školi kad prođe kriza…
Hm.. Sigurno je taj sin išao u nekakvu tehničku/strukovnu školu, a ne neku gimnaziju. Rad u gimnaziji i strukovnoj školi je neusporedivvv…
mi. nismo. sindikat.