U sluÄaju premlaćivanja uÄiteljice u OÅ Dobri u Splitu, izgleda, ima dosta toga ispod žita. Prvi signal da stvari nisu onakve kakvima se Äine bilo je pismo koje je 3. veljaÄe stiglo na adresu udruge:
Poštovani,
Nadam se da ćete imati razumijevanja za ovu molbu iako vam se ne obraćam pod mojim imenom, već ga skrivam.
Kako mogu primijetiti prateći portal Nastavnici organizirano, nemate uvid u sve Äinjenice vezane uz sluÄaj.
Cijenim vaÅ¡ trud da pomognete uÄiteljici i dijelim vaÅ¡u zabrinutost stanjem u Å¡kolstvu, ali vas molim da prestanete s akcijama radi uÄiteljice koja je napadnuta.UÄiteljica se nalazi u loÅ¡em zdravstvenom stanju i njena je želja da se o njenom sluÄaju viÅ¡e ne piÅ¡e.
Molim vas da mi pokušate vjerovati i da pokušate provjeriti ovu informaciju i kod još nekoga iz škole u kojoj kolegica radi jer razumijem ako ovom pismu nećete vjerovati.
Hvala.
I nismo povjerovali! Navode smo provjerili i otkrili da je rijeÄ o Äistoj izmiÅ¡ljotini o Äijoj svrsi možemo samo nagaÄ‘ati (pri Äemu bismo, vjerojatno, bili u pravu, ali s obzirom da smo trenutaÄno bez dokaza, prepustit ćemo to maÅ¡ti Äitatelja)! Naravno, pismo je stiglo s viÅ¡e-manje anonimne adrese na Gmailu.
Ponovimo joÅ¡ jednom kljuÄne navode: piÅ¡e da ne znamo istinu i da ne bi bilo dobro da se istina dozna. ToÄno kaže anonimus: prateći naÅ¡ portal moglo se primijetiti da smo prenijeli vijesti iz medija, Å¡to znaÄi da ni mediji nemaju uvid u sve Äinjenice. Tko ga onda ima? ÄŒemu uopće objavljivati neÅ¡to ako se ne znaju sve Äinjenice? BaÅ¡ je atraktivno kad netko namlati profesoricu i kad se mase zabavljaju, komentiraju i dokoliÄare o cijelom sluÄaju, a bez uvida u sve Äinjenice.
Razumijemo da svjedoci dogaÄ‘aja, djelatnici Å¡kole i oni kojima je ovaj sluÄaj poznat ne žele davati nikakve izjave, ali ako se u medijima o neÄemu piÅ¡e i to s bombastiÄnim naslovom, a namjerno skrivaju ili izostavljaju bitne Äinjenice pa možda Äak iznose i laži, to se onda zove obmanjivanje javnosti, stoga pozivamo kolege/ice da u ime pravde smognu hrabrosti i svjedoÄe istinu.
Nije ovo neka velika zemlja, selo je ovo i sve kad-tad izaÄ‘e na vidjelo. Molimo vas da nam pokuÅ¡ate vjerovati da se tu neÅ¡to gadno kuha ili je već odavno skuhano pa je Äuvanjem u neadekvatnim uvjetima već poprimilo i neugodan miris i vide se tragovi plijesni. BuÄ‘av je ovo sluÄaj.
Žena izudarana na radnome mjestu. I nema pravo na samoobranu. I zaradila/zaslužila kriviÄnu prijavu za remećenje javnog reda i mira. Adio pameti.
Prepuni novinski Älanci o sluÄaju izudarane, poÄupane, iscipelarene splitske kolegice, ali na svu sreću novinari nas tjeÅ¡e da je zaradila „lakÅ¡e ozljede“. A trebala je zaraditi teže? Iako je bila sastavljena s podom Å¡kolskog hodnika, to nije dovoljno jer je valjda trebala biti sastavljena joÅ¡ dublje, s temeljima Å¡kolske zgrade pa bi se možda netko zabrinuo. Ali ne zbog nje, nego zbog statike Å¡kole.
Kao zabrinuti prosvjetni djelatnici, Äije su glave svakim danom u sve dubljim torbama na radnome mjestu, kao graÄ‘ani ove zemlje i kao javnost koja je izložena bombardiranju poluistinama, inzistirat ćemo da nam se kaže istina ili ćemo je sami doznati i objaviti, svidjelo se to nekome ili ne.
Do tada se pitamo: Otkud i Äemu anonimna i tobožnja briga za kolegicu? ZaÅ¡to Udruga ne bi trebala viÅ¡e niÅ¡ta pisati i suosjećati s kolegicom? Kome je u interesu da se prava istina sakrije, da sve proÄ‘e hush-hush i, najvažnije, zaÅ¡to?
Da, ovo su retoriÄka pitanja. Jer može se dogoditi sluÄaj nasilja, dogaÄ‘a se i u razvijenijim i civiliziranijim zemljama. Ali ako se dokaže da je netko, negdje, stvari zataÅ¡kavao i gurao pod tepih, onda je to prava afera o kojoj treba pisati i koju treba kazneno procesuirati.
U pitanju nije samo solidarnost s napadnutom kolegicom i to Å¡to se sutra svakome može dogoditi da bude s leÄ‘a napadnut na Å¡kolskom hodniku, dvoriÅ¡tu, uÄionici ili zbornici. U pitanju je napad na profesiju koja je stup druÅ¡tva (iako se ovo druÅ¡tvo ne mora s tim složiti, ali to viÅ¡e govori o njemu nego o profesiji). U pitanju je budućnost obrazovnog sustava i budućnost općenito. Nasilju nad nedužnima se jednom mora reći dosta.