S obzirom na aktualni incident u splitskoj osnovnoj školi Dobri i na to da ovo nikako nije prvi takav slučaj, a sigurno nije ni zadnji, zahtijevamo od svih školskih sindikata da organiziraju jednodnevni štrajk upozorenja zbog stanja u hrvatskom školstvu koje je postalo stručno i organizacijski neodrživo. S jedne strane učitelji su izloženi prijetnjama i nasilju te je njihovo radno mjesto postalo rizično kao da rade u divljini ili u ratnim zonama, a ne u institucijama koje se (navodno) bave kulturom, znanošću, obrazovanjem i odgojem mladih generacija.
S druge strane, pravosudne institucije nastavljaju pokazivati apsurd besmislenih zakona koji potiču građane na njihovo nepoštivanje i kršenje te potpuno nepovjerenje u pravni sustav Republike Hrvatske. Nakon što je prošle godine ravnatelj osnovne škole u Klisu novčano kažnjen zato jer je stao u obranu učiteljice kojoj je nasilni otac učenice udarao glavom o klupu, ove godine na biserje nismo morali čekati kraj godine: učiteljica je prekršajno prijavljena jer je branila sebe te s veseljem očekujemo sezonu cirkusa zaključivanja ocjena. Očekujemo obaranje rekorda i vjerujemo da nećemo biti razočarani. Pretpostavljamo da će najmanji problem nastati ako netko ubije učitelja jer mrtvaci bar ne krše zakone, a ako ih i prekrše, nije bitno jer ionako nisu kazneno odgovorni.
Upravo zbog toga smatramo da je neki oblik upozorenja apsolutna nužnost, ne samo prema državnim institucijama, nego i prema javnosti koja bi barem ovaj štrajk dočekala s podrškom, za razliku od dosadašnjih kod kojih se ni sami sindikati nisu uspjeli dogovoriti jesu li uspjeli ili nisu. Ovakav štrajk bi dobro poslužio i samim sindikatima da vrate poljuljano povjerenje nakon svih pogrešnih koraka i izgubljenih prilika za koje su sami krivi, ali i za koje snose posljedice u obliku pada broja članova, tako što bi pokazali da su ipak u stanju organizirati jednu akciju s jasnim metodama, ciljem, rasporedom i rezultatima.
Ono što bi ovim štrajkom trebalo postići je podizanje svijesti da guranje problema pod tepih vodi do sve većih problema. A guranjem pod tepih bave se svi: od Ministarstva, preko agencija pa sve do ravnatelja i stručnih službi u velikom broju škola u kojima se s nasilnim učenicima ne radi ništa nego se samo ide dalje, nadajući se da će se problem riješiti sam od sebe. Ovo je bio slučaj i u osnovnoj školi Dobri u Splitu u kojoj su i stručna služba i ravnateljica dugo bile obavještavane o problemu, ali se očito nije napravilo ništa. Štrajk bi poslužio i kao opomena njima i njima sličnima.
podržavam štrajk upozorenja
Apsolutna podrška.
Siguran sam da pisac ovih redaka ima pouzdane informacije o tome da su „stručna služba i ravnateljica dugo bile obavještavane o problemu, ali se očito nije napravilo ništa“. Neka informacije ovdje podijeli s čitaocima da njegove riječi ne budu protumačene kao nasilje nad kolegicama.
Tekst u Večernjaku: “Na ponašanje učenice, nastavila je Zemunik, stručnoj službi škole se ukazivalo cijelo polugodište.” Također, iskustvo stotina, možda i tisuća kolega da se stvari obično događaju upravo po takvom obrascu te je stoga ovoj izjavi lako vjerovati.
U izjavi se ne navodi da se „očito nije napravilo ništa“. To ste sami dodali u skladu s onim što želite vjerovati. Stručni suradnici nažalost nemaju čarobni štapić. Nekad se problemi uspiju riješiti, nekad završi ovako. Što ne znači da se ništa nije napravilo. Mislim da nije fer udarati po kolegicama kojima je sada teško kao i ostalim učiteljima u toj školi.
Na čemu temeljite tvrdnju da je “kolegicama sada teško kao i ostalim učiteljima u toj školi”?
Uz dužno poštovanje, mislim da vaše pitanje ne zaslužuje odgovor.
Dobro pitanje!
Nitko ni ne očekuje od stručnih suradnika da imaju čarobni štapić. Iskreno, pedagozi i psiholozi su na neki način isto doprinijeli ovakvoj situaciji u državi jer previše štite djecu.
Također, poznato je da učenik baš i ne mijenja ponašanje nakon razgovora sa stručnom službom. SAMO OŠTRO!
Uoće nije pitanje tko je što poduzeo, koliko je poduzeo i kakvog je učinka bilo. Inače, CZSS je XXXX na šibici, pogotovo u Splitu. A zagrebački je isto krasan (izgube iz evidencije učenika koji im je trebao biti u nadzoru, a onda prijete školi koja ih mjesecima zove…). Pitanje je želimo li i dalje ovakvo stanje nedjela bez posljedica za učenike. Ravnatelji su velikim dijelom krivi jer ne provode slovo zakona, MZOS jer nam je nasrao birokratsku proceduru gdje razrednik (a ne predmetni nastavnik koji je sudjelovao/svjedočio ‘situaciji’) mora potrošiti do 4 sata piskaranja, zivkanja, napada roditelja, moljakanja potpisa da bi izrekao pišljivu opomenu! Dok se ne uvede restitucija i SUSPENZIJA – isključenje s nastave, s mogućnošću ZABRANE pohađanja nastave (dok se ne steknu uvjeti za ukidanje zabrane) za učenike s čijim se problemima nitko ne želi pozabaviti (pa su ih šutnuli u razred i čekaju da problemi sami ispare) – NE, učitelji nisu stručni da se bave njihovim problemima, dakle, dok se god to ne uvede: škole u Hrvatskoj će biti pakakao i za dobru djecu i za dobre ljude učitelje. A raj za male nasilnike… koji će se poslije pretvoriti u SABORSKE ZASTUPNIKE!
Svakako bi trebalo uvesti suspenzije i zabrane pohađanja nastave.
Ljudi bi trebali shvatiti da je obrazovanje privilegij, a mi pravilnicima zabranjujemo roditeljima ispričavanje izostanaka, opterećujemo glupostima liječnike koji bi za svaku šmrkavicu trebali pisati ispričnice-kao da nemaju pametnijeg posla, umjesto da se djeci i roditeljima jasno kaže: evo, imate mogućnost obrazovati se, a možete izabrati ne obrazovati se i ostati neuki. Čemu prisila, tko želi neka uči, i neka ga u tome ne ometaju oni kojima je ok ostati neznalica, tko ne neka ostane kod kuće.
Brzo bi mnogi promijenili mišljenje i o školi i o učiteljima da se sami počnemo više cijeniti.
O konkretnom slučaju ne znam ništa osim onog što piše u novinama, a novine mi nisu baš relevantan izvor.
Je li ovo „SABORSKE ZASTUPNIKE“ općenito ili ima veze s konkretnim slučajem?
Općenito 🙂
Možda bi ipak prije bilo kakvih akcija trebalo pričekati istragu i policijski izvještaj.
Nikome nepoznatome ne vjerujem na riječ, pa ni u ovom slučaju ne mogu vjerovati da su djeca napala kolegicu bez razloga. Sada se već i nekakav šamar spominje…
Pričekajmo da se slučaj rasvijetli, a onda se može reagirati.
Nikako ne branim i ne opravdavam ponašanje te djece, ali nije ni kolegica apriori u pravu samo jer je naša kolegica.
ja mogu povjerovati da su djeca napala kolegicu bez razloga. predavala sam takvima. njima je razlog što ste ih prozvali, što ste ih zamolili da se stišaju ili sjednu na mjesto, nedobog dali jedinicu.
a na račun toga da “nikome nepoznatome ne vjerujete na riječ”, upravo ste povjerovali. onima što viču da je kolegica napad izazvala/isprovocirala/prva počela/ošamarila.
i zato nam, između ostalog, stanje struke i je takvo sramotno kakvo je. jer smo spremni povjerovati svima na riječ prije nego kolegama. za ono što kolege kažu, tražimo dokaze, u kamen uklesane po mogućnosti.
moram onda još pitati, jeste li spremni, kada se dokaže da je kolegica, uz to što je pretučena, i oklevetana u medijima, ponuditi joj ispriku – ovdje na portalu, pod istim nadimkom, što ste ju nakon ono dvoje učenika i hrpe novinara, još i vi verbalno cipelarili?
Gdje sam napisala da je učiteljica ošamarila curicu?
Napisala sam da nemam dovoljno informacija kako bih o konkretnoj situaciji donijela bilo kakav sud u smislu krivnje- za koju sam se kasnije složila s onim što piše Ana u komentaru ispod.
I da se u novinama spominje i nekakav šamar.
Ako bih se zbog toga trebala ispričati-niti to nije problem, radu ću se uvijek ispričati ako sam nekoga nenamjerno uvrijedila.
Šamar, ako ga je bilo, je simptom. I zato treba jedan štrajk sloidarnosti. Za koji, nota bene, nema dovoljno muda u zbornici (i doslovno i u prenesenom značenju). Sve su to samo nježne ženice, dobre curice i štreberice…
Šamar je poraz i za onoga koji ga je dobio i za onoga koji ga je dao. Ali kad ga učitelj da, a zna da mu nije mjesto u osnosu s učenikom, onda znači da je učitelj izgubio bitku sa sustavom. Sam na otoku emocija, ideala i razočaranja. Bez ikakvog osnaživanja i podrške. Sustavno omalovažavan. Roditelji, balavci, kolege. Tonu u destrukciju ili autodestrukciju. A balavci su ti koji su u konačnici IZGUBILI. Ako je pao šamar, to je zato jer je jedino još učitelju stalo do reda. A očito je u ovom slučaju već predugo bio nered i neka se ne javljaju nikakvi stručni suradnici i dušebrižnici. Bilo nam je bolje BEZ vas. Treba nam odgojna autonomija, restitucija, ukidanje Zakona o upravnom postupku, suspenzija i isključenje iz škole. Treba nam slovenski primjer: učitelja možete prijaviti samo pod vlastitim imenom i prezimenom, a ako nadzor utvrdi da nema osnove za prijavu, prijavitelj mora PLATITI novcem svoju grešku. U nas se samo učitelji smiju nekažnjeno sramotiti, klevetati, omalovažavati i ponižavati. I onda se čudimo šamaru. Bilo ih je i prije, samo smo onda bili manje licemjerni. Na žalost, morat će se dogoditi više kobnih okršaja, a oni će se, s obzirom na zaglupljivanje i zapuštanje djece, početi događati, pa da se nešto poduzme. Ali, onda će biti kasno za neke učitelje i neke učenike.
Moram reći da nema u gornjem tekstu rečenice s kojom se ne bih složila.
Možda mi je malo teže sagledati stvari iz ovog ugla jer je škola u kojoj radim mala i, srećom, još uvijek poštedjena nekih težih incidenata.
Svaka čast na svakoj riječi koju ste rekli!
Svaka čast! Trebali ste Vi prisustvovati u emisiji “OTVORENO”
Hvala. Nažalost, toliko sam već sudjelovala da znam da od toka nema nikakve vajde. Samo utjeha kolegicama koje gledaju. A i Otvoreno je uglavnom rezervirano za mužjake. Pratite omjer muških i ženskih gostiju… U ovoj zemlji samo muškarci imaju što reći…
Da li ste vi ona Ana koja je jednom ispred ministarstva izjavila “..nek polsušaju ljude iz rovova i s terena…” nešto u tom smislu (ima to već dosta dugo, al sjećam se)?
Počelo me jako kopkati što vam to stručni suradnici rade (ili ne rade) kad smo tako omraženi? Otvaram temu na Forumu kako ovdje ne bi ometao vrlo dobru raspravu o ovoj konkretnoj teškoj situaciji.
Odgovorio sam tamo pa možemo i nastaviti tamo, ali da odgovorim i ovdje: naravno da ima SS kojima se ne može ništ zamjeriti. Ali ima ih čije neobavljanje posla ima posljedice za čitavu školu. Ostatak na forumu.
što s tim štrajkom- tresete brda a rodit će se miš 😀
standardno!
znate što, cijenjena kolegice? bar NEŠTO radimo. za razliku od vas koja samo sipate zajedljive komentare po internetu.
ali zbog baš takve podrške, svaki dan sam sve bliže da pošaljem sve ovo u tri milene, a vi idite vršiti veliku nuždu po nekome drugome.
Nije mi bila namjera vrijeđati.
znam da radite, al’ ne vidi se, a također znam da niste ni svemogući.