Od juÄer naveÄer svijet je loÅ¡ije mjesto.
Nakon duge i teÅ¡ke bolesti, preminula je Ela Rac-Marinić-Kragić, profesorica matematike, legenda meÄ‘u uÄenicima i kolegama, nastavnica mnogim matematiÄkim olimpijskim medaljaÅ¡ima i, zapravo najmanje bitno, jedna od osnivaÄica udruge “Nastavnici organizirano”. Sudionica i pokretaÄica mnogih projekata, takoÄ‘er osnivaÄica i aktivna Älanica udruge nastavnika matematike “Normala”, ustrajna edukatorica kojoj je posao bio viÅ¡e od odraÄ‘ivanja na radnom mjestu, simbol upornosti i želje da se Å¡to većem broju djece i mladih ljudi pomogne da steknu vjeÅ¡tine za Å¡to uspjeÅ¡niji nastavak života, Ela je sama napravila viÅ¡e nego Å¡to bi zajedno napravilo deset prosjeÄnih Å¡kolskih zbornica u Hrvatskoj. Nećemo ni pokuÅ¡ati pobrojati medalje za koje je bar djelomiÄno bila zaslužna; ma tko bi svemu tome uÅ¡ao u trag? A vjerojatno bi se i sama tome usprotivila jer je znala da te medalje pripadaju uÄenicima, a ne njihovim nastavnicima.
No, njezin najveći uspjeh i njezina vrijednost ostala je u srcima i glavama njenih uÄenika i kolega i zbog toga njezin odlazak je najveći gubitak upravo za sve nas. Ela je sada na miru, na zasluženom, iako daleko preuranjenom odmoru, ali prazninu koja je nakon nje ostala neće biti lako popuniti. Nijedan Äovjek nije otok, sam za sebe, to znamo, ali Ela je bila planina koja je nadvisivala mnoge – Å¡to je mnogima i smetalo – i Äije brisanje s horizonta nećemo tek tako moći zaboraviti.
Kao kolege i prijatelji, htjeli bismo izraziti sućut njenim bližnjima, Älanovima obitelji i rodbini, ali isto tako je izražavamo i sebi, pa i onima koji je nikad nisu poznavali, jednostavno zato jer smo juÄer izgubili svi. Kolege su izgubili stijenu, svjetionik koji im je govorio – htjeli oni to Äuti ili ne – idu li u dobrom smjeru u nemirnim vodama, uÄenici su izgubili apsolutni autoritet ne samo po pitanju matematike (ako uopće može postojati apsolutni autoritet, onda je to bila Ela), nego i po pitanju moralnosti i donoÅ¡enja ispravnih odluka. Mi iz udruge smo izgubili prijateljicu s voljom, energijom, iskustvom i znanjem, kombinacija koja se gotovo nikad ne sreće. Jedna od godiÅ¡njih skupÅ¡tina održana je u njenom stanu, a kao posebna uspomena ostala je fotografija svih nas, poput zagrebaÄkih ilegalaca koji spremaju bombaÅ¡ki napad na MZOS, koju je netko naknadno doradio i Äiju konaÄnu verziju nitko drugi ne smije vidjeti (iako, vjerojatno smije, nije neÅ¡to toliko spektakularno, ali neka se ostali malo grizu, to je izmeÄ‘u nas koji smo bili tamo i Ele, tko vam je kriv Å¡to niste bili tamo kad je grmilo?)
Životna do samog kraja, joÅ¡ dan prije smrti je zbijala Å¡ale na Facebooku; tjedan-dva prije smrti niÅ¡ta nije odavalo da joj se bliži kraj. Bila je hrabra i beskompromisna osoba, a istovremeno blaga prema onima prema kojima treba biti blag. Uvijek željna znanja i dijeljenja znanja, do samog kraja se nije htjela odvojiti od svijeta. Poznavajući je, možemo samo pretpostaviti da joj je posljednja misao bila neÅ¡to u stilu: “Pa dobro, hajde da i to vidimo.”
Ela, hvala ti za sve. Za sve Å¡to si radila, za sve Å¡to si uÄinila.
Hvala ti Å¡to si bila Ela.
Tugujemo za tobom svi, i oni koji su te poznavali u stvarnom životu i mi koji smo se stobom zbližili online. PoÄivaj u miru.
Hvala ti Ela na svemu, poÄivaj u miru.
Moja sućut zbog gubitka te divne žene, njenim najbližima i svima koji su je poznavali. U njenim oÄima i pogledu ima toliko topline i osjećaja da su i meni suze krenule iako je nisam poznavao.
Jednoj od najdrazih profesorica iz gimnazije – hvala na motivaciji da odem na natjecanje iz matematike koje mi je prosirilo svijest o vlastitim sposobnostima, drago mi je da smo se ne tako davno i vidjeli uzivo i culi; siguran sam da drzite sve aktivnima i pokrecete njihove potencijale i na drugoj strani! 😉
Slucajno, sasvim, medju osmrtnicama na portalu SD pronasla sa ovu tuznu istinu.
S ljubavlju i ganucem procitala sam rijeci kojima se Elu opisuje kao jedinstvenu strucnjakinju i osobu. Ja o Eli mogu govoriti iz jednog drugog vremenskog ugla, onog davnog, kada smo obje bile djevojcice, ucenice osnovne skole ” Vlado Bagat ” u Splitu. Elu su vec tada krasile temeljitost, intelektualna radoznalost, vedrina.
Smijeh.
Grlen, zvonak smijeh, najcesce uharmonicen sa sestrinim joj smijehom.
Mogu zamisliti da je bila sjajna profesorica, kolegica i covjek.
Moje misli sucuti idu bratu, svim clanovima obitelji, kolegama, ucenicima, a prije svih sestri Tildi.
Velika je tragedija izgubiti sestru …..
Dozivotna praznina.
Znam.

Povodom preranog odlaska kolegice Ele, jedinstvene i neponovljive nastavnice matematike Äiji su uÄenici osvajali olimpijske medalje, koja je na internetu napisala tisuće i tisuće poruka pomoći i podrÅ¡ke uÄenicima i kolegama, mojoj bliskoj suradnici na lokalizaciji GeoGebre, u osnivanju udruge Normala i na stvaranju digitalnih obrazovnih materijala. Bila je dobri duh i spiritus movens.
Moje virtualno poznanstvo s Elom traje od proljeća 2002. godine, kada se na preporuku kolege Branimira Dakića, prikljuÄila mailing listi Nastava matematike koju sam pokrenuo krajem 2000-ite na servisu Yahoogroups. Krenuo sam od ideje da bi moglo biti jako dobro povezati ljude koji svatko za sebe odraÄ‘uju težak posao pouÄavanja matematike po svojim uÄionicama. U to doba nisu postojale druÅ¡tvene mreže, a Äak ni Googlovi servisi nisu bili tako razvijeni. Yahoogroups servis je u to doba bio izvrstan, jer se putem mejlova moglo grupno raspravljati, taložila se arhiva poruka i datoteka za razmjenjivanje, postavljalo se ankete i stvaralo tablice kada je zatrebalo. A trebalo je puno toga, jer pri MZOS-u je bilo premalo svega.
Kada se nakon godine i pol postojanja Liste prikljuÄila Ela nastupila je revolucija u koliÄini i kvaliteti poruka. Ela je jednostavno svaki problem, bio on struÄan ili druÅ¡tveni, Äisto matematiÄki ili metodiÄki, sagledala Å¡ire i dublje, ukazala na bit i uzrok te ponudila rjeÅ¡enje. Uz to Eline su poruke bile mediteranski temperamentne ali pune dobrote. ÄŒlanovi Liste sjetit će se da je tada znalo na njihove adrese stizati na desetke poruka dnevno, ali nisu to bile poruke poput danaÅ¡njih kratkih FB statusa. Radilo se o podužim osobnim promiÅ¡ljanjima i argumentiranim raspravama, koje su se odražavale na naÅ¡ rad u uÄionici. Ideje su se pretakale u djela i bit ću slobodan reći da smo bili ispred vremena, da promjene koje smo tada unosili u uÄionicu tek danas se ugraÄ‘uju u kurikularnu reformu. Entuzijazam meÄ‘u nastavnicima i uÄiteljima, koji je Å¡irila Lista posebna je priÄa i mislim da u obujmu i dubini nema premca u novijoj hrvatskoj obrazovnoj povijesti.
Iz te je druÅ¡tvene mreže, prije nego je sam termin stvoren, iznikao niz projekata. Većina od njih bez Elinog uÄešća bi teÅ¡ko zaživjeli. Spomenimo samo neke:
– lokalizacija specijaliziranog raÄunalnog programa GeoGebra. Krenuli smo u taj posao 2004. godine, Ela i ja zajedno, misleći da će nakon par mjeseci rada posao biti zavrÅ¡en. Jako smo se prevarili, jer sljedećih nekoliko godina su uslijedile bitno unaprijeÄ‘ene verzije i sasvim drugaÄiji modeli integracije naÅ¡ih prijevoda u progamski paket. Nakon toga opet velike promjene i sasvim drugaÄiji model rada na tom najpopularnijem matematiÄkom programu u svijetu. Srećom pridružili su nam se i mlaÄ‘i kolege ali je Ela i dalje odraÄ‘ivala lavovski posao pogotovo u helpu kojeg je doraÄ‘ivala stalno, do svojih zadnjih dana. Nevjerojatno je koliko je Ela bila veliki radnik.
– ideje koje su se raÄ‘ale na Listi uobliÄavala je u struÄne Älanke u Äasopisu Matematika i Å¡kola i u struÄna predavanja i radionice na skupovima za nastavnike i uÄitelje matematike
– bila je suosnivaÄ i viÅ¡egodiÅ¡nji tajnik udruge Normala, te glavni organizator struÄnih skupova koje je ta udruga organizirala.
– Ela je bila i pionir u izradi digitalnih nastavnih materijala, bilo kao autor ili suator. Ti materijali iako raÄ‘eni gotovo prije jednog desetljeća i danas zadovoljavaju visoke kriterije.
– na Normalinom forumu za pomoć uÄenicima u matematici s velikom strašću je odgovarala na pitanja uÄenika i studenata. Dala je viÅ¡e od dvije tisuće odgovora, Äesto popraćenih složenim skicama ili interaktivnim matematiÄkim apletima.
Ela je voljela matematiku, a njeni su uÄenici osvajali olimpijske medalje. Nažalost, na poslu u obrazovnom sustavu njen rad nije priznat. Zapravo to je blaga rijeÄ, sa žalošću moram reći da je bilo puno gore od toga.
Za utjehu prenosim rijeÄi jedne kolegice s već spomenute Liste na vijest o Elinom preranom odlasku, rijeÄi koje dobro doÄaravaju Å¡to je Ela na internetu sijala:
“Draga Ela, kad Äinilo se da je svijet stao, stala si uz mene i osvijetlila moj put. Vratila si mi nadu i vjeru da u svijetu ima joÅ¡ mnogo dobrih ljudi i da nikad ne treba odustati od svog sna. Hvala od srca i poÄivala u vjeÄnom miru.â€
I ja sam Elu najprije upoznala u virtualnom svijetu i u poÄetku mi je, moram priznati, ulijevala strah zbog svog neuvijenog, direktnog, no uvijek argumentiranog naÄina izražavanja. To je bilo viÅ¡e strahopoÅ¡tovanje roÄ‘eno u spoznaji da ste u prisustvu autoriteta na svom i mnogim drugim poljima, u prisustvu osobe koja ne kuka kao većina nas u sustavu, nego se hvata s problemom ukoÅ¡tac i rjeÅ¡ava, ponekad i nauÅ¡trb sebe i svoje sigurnosti. Zbog te hrabrosti i nemara za svoj vlastiti interes i uvijek s neprikosnovenom ljubavlju, znatiželjom i entuzijazmom koji najÄešće viÄ‘amo samo kod poÄetnika, ja se Eli klanjam do poda. Kad sam je upoznala i u “stvarnom” svijetu, moje divljenje prema njoj je samo joÅ¡ naraslo jer sam uvidjela da se osim aure “hardcore” struÄnjaka i diskutanta oko Ele zraÄi i silna toplina i dobrota.
Mogu reći da se osjećam povlašteno što sam, makar i na kratko, poznavala Elu.
Neka poÄiva u miru, a njenoj obitelji iskrena sućut.
Anita Damjanović
Ela, drago mi je Å¡to si postojala i Å¡to sam te upoznala. Bila si, a vjerujem da i dalje jesi, dobra duÅ¡a. Svojom vedrinom, dobrotom, jednostavnošću i prirodnošću ugrijala si mnoge meÄ‘u nama i uÄinila ovaj svijet, a time i sve nas, boljima. I pokazala svojim primjerom da Äovjek treba slijediti svoj put i da, iako je jednostavan i malen, može imati lavlje srce i napraviti divovske korake i djela.
Hvala ti na svemu.