Ministar Mornar: “Nema više prepisivanja u školama.”

(Jutarnji list) Mislio je, priznaje, da će biti lakše i da će napraviti više. U 14 mjeseci vođenja glomaznog sustava Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta spoticao se, kaže, o probleme poput Gospe u školi, pravdanja putnih računa u Koreji, prozivki zbog sastanaka na Kaptolu i o sportsko-političke trakavice. Nije računao, priznaje u otvorenom razgovoru, da će biti toliko distraktora i pokušaja da ga se zaposli sa svime samo ne konstruktivnim. Kako s ove pozicije gleda na sustav obrazovanja i znanosti, što misli o ljudima koji rade u njemu?

Nakon tema o “bezobrazno malim novcima za razvoj sustava”, zaključka da novca za povišice u prosvjeti naprosto nema (što je još gore, nema ga ni za razvoj), Vedran Mornar progovorio je o naoko jednostavnim koracima koje treba napraviti da bi se obrazovanje i znanost uzdigli na konkurentnu razinu. Ponudio je “recept” za povratak Sveučilišta u Zagrebu na Šangajsku listu i najavio novosti koje čekaju roditelje i učenike u novoj školskoj godini. Njih, začudo, ove jeseni ima.

– Razgovarat ću s premijerom Milanovićem i ministrom Lalovcem o zahtjevima prosvjetara jer ja kao ministar znanosti ne mogu sam dekretom izdvojiti tih 400 milijuna kuna, koliko je godišnje potrebno za povišice, jer ih unutar svojeg proračuna nemam – kaže o aktualnom problemu koji ima sa sindikatima.

Opća šutnja

Znači, ništa od povišica u prosvjeti kakve su dobili zaposleni u zdravstvu?

– Mislim da se problem ‘nabavljanja’ nekoliko stotina milijuna kuna pojednostavljuje do apsurda, kao da je državni proračun samoposluživanje iz kojega svatko uzima koliko želi za što želi. Naravno da uvijek postoji mogućnost interne preraspodjele sredstava, no u ovoj situaciji, kada više od 90 posto sredstava Ministarstva odlazi na plaće i razna socijalna davanja, a, na žalost, samo vrlo mali dio na razvoj sustava, bojim se da ta opcija nije moguća.

Ako ćete sindikatima objašnjavati da nemate novca, čemu onda pregovori?

– Nitko sretniji od mene da nastavnici dobiju više novca. No, kada sam mjesecima ‘kukao’ da mi nedostaje novca u proračunu – što su mi zamjerili kolege i neki novinari, uključujući i vas – svi su šutjeli, od akademske zajednice do sindikata. A sada kada se traži povećanje, nitko ne spominje da je nužnije povećati sredstva za razvoj sustava. Kada bismo nekako i ostvarili povećanje proračuna ovoga ministarstva, barem jedan veći dio trebalo bi uložiti u razvojne projekte. Sa 100 milijuna kuna može se napraviti dosta, ali ako se to podijeli na 85.000 ljudi u sustavu, svatko će dobiti povišicu u vrijednosti od pet kava mjesečno. Isplati li se radi toga odreći nečega poput reforme kurikuluma ili znanstvenih časopisa? Ostaviti 16 škola da rade u tri smjene do smaka svijeta? Ovaj pritisak sindikata je očekivan, no nadam se da će prevladati razum. Budimo pošteni, sustav visokog obrazovanja i znanosti ima najviše razloga zahtijevati povećanje plaća jer se njemu rezalo bez kompenzacija, a osnovno i srednje školstvo ipak je nešto dobilo.

Vaše ministarstvo jedino je na listi poreznih dužnika s iznosom od 35 milijuna kuna. Imate li rješenje kako ćete platiti dug?

– Još ne, ali razgovarao sam s ministrom financija o tome. Kao i ministri prije mene. To je još jedan naslijeđeni dug.

Lalovac je rekao da vam neće brisati porezni dug.

– U proračunu Ministarstva nemamo taj iznos. Odakle da skinem? S plaća, prijevoza učenika ili studentskih stipendija?

Kako se uopće moglo dogoditi da se državno ministarstvo nađe na 16. mjestu poreznih dužnika i to zato što godinama nije plaćalo osiguranje učenicima i studentima na praksi?

– Kao što sam rekao – to je naslijeđeni dug, no sada ipak pokušavamo ispraviti situaciju.

Marljivo na reformi

Za reformu kurikuluma našlo se 12 milijuna kuna. Koji će biti prvi rezultati i kada?

– Da, nekako smo uspjeli izdvojili taj novac, koji su za projekt te složenosti i značaja karikaturalno mali, ali i s njima smo napravili već ogroman posao. Stotine ljudi marljivo rade na reformi, motivirani ne materijalnom dobiti, nego željom za promjenom. Voditelj reforme, Boris Jokić, prednjači u tome. Sve skupa ide u dobrom smjeru. U planu je da novi kurikulum na javnoj raspravi bude već u drugom polugodištu školske godine, a eksperimentalno uvođenje od školske godine 2016./17.

Bez obzira na izbore?

– Ovakva sveobuhvatna, cjelovita reforma školstva nije se napravila 70 godina i to je ogromna šteta. Dragocjeno je spasiti svaku buduću generaciju. Zato vjerujem da će se na tome nastaviti raditi, bez obzira na rezultate izbora. Pri tome ne razmišljam samo o 2016. godini, nego dugoročno. Volio bih da se znatno prije počelo dugoročno razmišljati. Uostalom, nisam još čuo nikoga tko misli da je ovo što danas imamo u školi dovoljno dobro.

To potvrđuju PISA rezultati, a i ispadanje Sveučilišta u Zagrebu s ljestvice 500 najboljih u svijetu. Što prvo treba učiniti da se vratimo konkurenciji?

– Moramo mijenjati kriterije za izbor u zvanja i orijentirati se na primijenjena istraživanja jer Europa sigurno neće dati novac za otkrivanje tople vode. Dat će za konkretne stvari, a tim se izvorima moramo okrenuti još za neko vrijeme jer proračun neće biti dovoljan. U onom trenu kad ljudi to shvate i kad država to bude na sve moguće načine stimulirala i promovirala primijenjena istraživanja, imat ćemo šanse za napredak.

Nova strogost

Hoćete li ukinuti institute koji otkrivaju toplu vodu?

– To je zadaća povjerenstva za restrukturiranje instituta.

Otpor već postoji.

– Naravno, svaka promjena kod nas dočeka se s nepovjerenjem. Ali možda se, napokon, stvori svijest da se, na primjer, Ruđeru Boškoviću ništa loše ne bi dogodilo da se pripoji Sveučilištu u Zagrebu. On doista ništa ne bi izgubio, čak ni fotelju ravnatelja. A svi bi dobili: Sveučilište znanstvenu snagu i skok na ljestvici za znatan broj mjesta, Ruđer uključivanje u studije svih razina i mogućnost ranog regrutiranja mladih perspektivnih znanstvenika.

Reforma kurikuluma podrazumijeva uvođenje znanstveno utemeljenih činjenica u nastavne sadržaje, što jasno piše u Strategiji obrazovanja koju je usvojio Sabor. Očekujete li otpor Crkve ako od prvog razreda osnovne učenici počnu učiti o, primjerice, evoluciji?

– To treba odlučiti struka i zato smo za reformu odabrali vrlo različite skupine stručnjaka, i svjetonazorski i obrazovanjem. Ako takve stručne skupine stanu iza toga da treba obrađivati evoluciju od prvog razreda, onda ću i ja kao ministar stati iza toga. Naravno, komunicirat ćemo sa svima.

Godinama nakon uvođenja vjeronauka u škole, i dalje postoje pritužbe da su djeca koja ne idu na školski vjeronauk diskriminirana. Zašto taj problem još nije riješen?

– Zato što je to samo jedan od mnogih problema. Objektivno je u nekim školama teško napraviti satnicu tako da je vjeronauk na početku ili na kraju. No, upravo je ova reforma kurikuluma usmjerena i na to da se djeci koja ne idu na vjeronauk pruži alternativa.

Koja?

– Ona koju predloži stručna skupina.

Dobili ste kritike na prijedlog novog pravilnika o pedagoškim mjerama u školama, prije svega zbog birokratizacije odgoja. Što ste u njemu izmijenili nakon javne rasprave?

– Zašto se svaki pokušaj uspostave jasnih pravila smatra birokratizacijom? Ne kažem da je Pravilnik savršen, no puno je bolji od dosadašnjeg načina, kada su se pedagoške mjere uređivale statutima škola. Dosad smo imali situaciju da učenik jedne srednje škole dobije mjeru isključenja iz škole zbog 21 neopravdanog izostanka, a u drugoj tek s više od 35 neopravdanih sati. Priznajem, to je prilično osjetljiva materija, stoga je i sastav povjerenstva koji ga je radio vrlo raznolik. Uvažili smo mnogo primjedbi iz javne rasprave, smanjili broj neopravdanih sati za pojedine pedagoške mjere. Sada je propisano da se opomena dobije kad se prikupi 0,5 posto neopravdanih sati od ukupnog broja sati u školskoj godini, umjesto 1 posto, kako je prethodno bilo predloženo.

To znači da će za učenike će biti rigoroznija pravila?

– Da, za učenike će postojati stroža pravila, i to upravo na inzistiranje škola i sindikata. Naravno, kao i sve ostalo, i ovaj je pravilnik podložan promjenama ako se za to utvrdi potreba. Niti jedan zakon ili propis nije savršen.

Što je još u njemu novo?

– Bilo je prijedloga da se varanje i prepisivanje uopće ne kažnjava. Naše je mišljenje da je to oblik neprihvatljivog ponašanja koji se mora suzbijati. Započet ćemo blaže. Moramo postupno izgrađivati svijest da je varanje nedopušteno i da se neće tolerirati. U nekim državama, ako se učenika uhvati u prepisivanju, on odmah leti iz škole ili fakulteta jer se varanje tretira kao krađa.

Stup srama

Zašto ste protiv javne objave rezultata mature i rangiranja škola?

– Treba biti svjestan činjenice da uspjeh na državnoj maturi nije jedini pokazatelj kvalitete škola. Kada bismo stavili na stup srama školu koja ne postiže dobre rezultate na maturi ili reklamirali one najbolje, što bismo time dobili? Hrvatska, na žalost, još nema uspostavljen cjelovit sustav osiguranja kvalitete i to je nešto na čemu radimo, a vanjsko vrednovanje, čiji je jedan od oblika i državna matura, čini samo jedan dio toga sustava. Tu je još mnogo pokazatelja koji bi činili neku školu kvalitetnom i nije jedini razlog za to što su u njoj nastavnici dobri. Mislite li da bi, kada bismo jednostavno zamijenili učenike prvih razreda neke po rezultatima državne mature slabije škole i one najbolje, oni prvi briljirali na maturi četiri godine kasnije? Siguran sam da ne bi.

Ne bi li se objavom lista povećala konkurencija i oni lošiji potrudili bi se da budu bolji?

– U elektrotehnici postoji pojam pozitivne i negativne povratne veze. Tvrdim da bi ovo izazvalo pozitivnu povratnu vezu u boljim školama, a u lošijim školama negativnu povratnu vezu. Da ne spominjem kako objava rang-lista škola temeljenih samo na uspjehu na državnoj maturi nije niti opravdana niti objektivna i samo bi bila podloga za raznorazne spekulativne interpretacije.

Druge države nemaju problem s javnom objavom rezultata uspješnosti svojih škola.

– Dok god nemamo razvijen sustav osiguranja kvalitete, takve objave ne bi služile svrsi. No, planiramo pokrenuti institucijsko vrednovanje škola, kao što se to radi na razini visokog obrazovanja, kroz novu Agenciju za osiguravanje kvalitete u obrazovanju i znanosti. S time možemo započeti odmah iduće godine. To nam može poslužiti kao prvi korak i podaci i analize koje će se napraviti bit će dragocjeni za uspostavu sustava kvalitete kakav želimo.

I što će nam to reći o školama?

– Reći će nam gdje se radi dobro, a gdje ne.

Znači ipak ćemo dobiti rang-ljestvice uspješnosti škola?

– Možemo to tako nazvati, no nećemo ih odmah javno objavljivati.

U javnost idete s rezultatima vanjskog vrednovanja fakulteta. Zašto ne i škola?

– Ok, ali ne objavljuju se rang-liste uspješnosti visokih učilišta. Samo se navodi što nije dobro. Sa školama je drukčija situacija, a i osjetljivija, zbog djece. Hoćemo li u budućnosti objavljivati i slične podatke škola, vidjet ćemo.

U godinu i pol bavili ste se problemom Gospe u školi, pravdanjem računa za put u Koreju, spoticali se oko sporta. Koliko uopće možete biti zadovoljni s onim što se napravilo?

– Naravno da nisam zadovoljan. Mislio sam da ću uspjeti napraviti puno više, no nisam računao na to da će biti toliko distraktora i pokušaja da me se ‘zaposli’ sa svime samo ne konstruktivnim. Gotovo da povjerujem u neku teoriju zavjere. Ali, ipak se vidi da je u stvarno kratkom razdoblju otkad sam započeo mandat strašno puno stvari napravljeno.

Prvi glas

Što konkretno?

– Pokrenuli smo milijunske projekte iz europskih fondova, poput obnove studentskih domova, završili Biocentar na Borongaju, omogućili sveučilištima 1500 stalnih radnih mjesta i riješili problem znanstvenog podmlatka, gotovo udvostručili broj pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama i novac za studentske stipendije, napravili ili popravili niz zakonskih akata, pokrenuli reformu kurikuluma, dali besplatno Office 365 svim učenicima i nastavnicima, uveli predškolu, uvodimo e-škole… Nemate vi prostora za sve (smije se). A sve s proračunom koji je tri posto manji nego prethodne godine. Je li se itko zapitao kako smo, u zbilja teškim uvjetima, sačuvali gotovo sva radna mjesta u sustavu obrazovanja i znanosti, pri čemu je broj učenika koji završavaju osnovnu školu u posljednje tri godine pao za osam tisuća?

Izbori su za četiri mjeseca. Imate li ambicija za novi mandat?

– Ovisi o tome što će se dogoditi u iduća četiri mjeseca.

Što vam to znači?

– Puno je toga što bih još trebalo napraviti, a opet, zbilja je teško boriti se s toliko interesa i podmetanja.

Navodno ste interesantni i HDZ-u.

– To mi je prvi glas.