Ministar Mornar: “Nema viÅ¡e prepisivanja u Å¡kolama.”

(Jutarnji list) Mislio je, priznaje, da će biti lakše i da će napraviti više. U 14 mjeseci vođenja glomaznog sustava Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta spoticao se, kaže, o probleme poput Gospe u školi, pravdanja putnih računa u Koreji, prozivki zbog sastanaka na Kaptolu i o sportsko-političke trakavice. Nije računao, priznaje u otvorenom razgovoru, da će biti toliko distraktora i pokušaja da ga se zaposli sa svime samo ne konstruktivnim. Kako s ove pozicije gleda na sustav obrazovanja i znanosti, što misli o ljudima koji rade u njemu?

Nakon tema o “bezobrazno malim novcima za razvoj sustava”, zaključka da novca za povišice u prosvjeti naprosto nema (što je još gore, nema ga ni za razvoj), Vedran Mornar progovorio je o naoko jednostavnim koracima koje treba napraviti da bi se obrazovanje i znanost uzdigli na konkurentnu razinu. Ponudio je “recept” za povratak Sveučilišta u Zagrebu na Šangajsku listu i najavio novosti koje čekaju roditelje i učenike u novoj školskoj godini. Njih, začudo, ove jeseni ima.

– Razgovarat ću s premijerom Milanovićem i ministrom Lalovcem o zahtjevima prosvjetara jer ja kao ministar znanosti ne mogu sam dekretom izdvojiti tih 400 milijuna kuna, koliko je godiÅ¡nje potrebno za poviÅ¡ice, jer ih unutar svojeg proračuna nemam – kaže o aktualnom problemu koji ima sa sindikatima.

Opća šutnja

Znači, ništa od povišica u prosvjeti kakve su dobili zaposleni u zdravstvu?

– Mislim da se problem ‘nabavljanja’ nekoliko stotina milijuna kuna pojednostavljuje do apsurda, kao da je državni proračun samoposluživanje iz kojega svatko uzima koliko želi za Å¡to želi. Naravno da uvijek postoji mogućnost interne preraspodjele sredstava, no u ovoj situaciji, kada viÅ¡e od 90 posto sredstava Ministarstva odlazi na plaće i razna socijalna davanja, a, na žalost, samo vrlo mali dio na razvoj sustava, bojim se da ta opcija nije moguća.

Ako ćete sindikatima objašnjavati da nemate novca, čemu onda pregovori?

– Nitko sretniji od mene da nastavnici dobiju viÅ¡e novca. No, kada sam mjesecima ‘kukao’ da mi nedostaje novca u proračunu – Å¡to su mi zamjerili kolege i neki novinari, uključujući i vas – svi su Å¡utjeli, od akademske zajednice do sindikata. A sada kada se traži povećanje, nitko ne spominje da je nužnije povećati sredstva za razvoj sustava. Kada bismo nekako i ostvarili povećanje proračuna ovoga ministarstva, barem jedan veći dio trebalo bi uložiti u razvojne projekte. Sa 100 milijuna kuna može se napraviti dosta, ali ako se to podijeli na 85.000 ljudi u sustavu, svatko će dobiti poviÅ¡icu u vrijednosti od pet kava mjesečno. Isplati li se radi toga odreći nečega poput reforme kurikuluma ili znanstvenih časopisa? Ostaviti 16 Å¡kola da rade u tri smjene do smaka svijeta? Ovaj pritisak sindikata je očekivan, no nadam se da će prevladati razum. Budimo poÅ¡teni, sustav visokog obrazovanja i znanosti ima najviÅ¡e razloga zahtijevati povećanje plaća jer se njemu rezalo bez kompenzacija, a osnovno i srednje Å¡kolstvo ipak je neÅ¡to dobilo.

Vaše ministarstvo jedino je na listi poreznih dužnika s iznosom od 35 milijuna kuna. Imate li rješenje kako ćete platiti dug?

– JoÅ¡ ne, ali razgovarao sam s ministrom financija o tome. Kao i ministri prije mene. To je joÅ¡ jedan naslijeÄ‘eni dug.

Lalovac je rekao da vam neće brisati porezni dug.

– U proračunu Ministarstva nemamo taj iznos. Odakle da skinem? S plaća, prijevoza učenika ili studentskih stipendija?

Kako se uopće moglo dogoditi da se državno ministarstvo nađe na 16. mjestu poreznih dužnika i to zato što godinama nije plaćalo osiguranje učenicima i studentima na praksi?

– Kao Å¡to sam rekao – to je naslijeÄ‘eni dug, no sada ipak pokuÅ¡avamo ispraviti situaciju.

Marljivo na reformi

Za reformu kurikuluma našlo se 12 milijuna kuna. Koji će biti prvi rezultati i kada?

– Da, nekako smo uspjeli izdvojili taj novac, koji su za projekt te složenosti i značaja karikaturalno mali, ali i s njima smo napravili već ogroman posao. Stotine ljudi marljivo rade na reformi, motivirani ne materijalnom dobiti, nego željom za promjenom. Voditelj reforme, Boris Jokić, prednjači u tome. Sve skupa ide u dobrom smjeru. U planu je da novi kurikulum na javnoj raspravi bude već u drugom polugodiÅ¡tu Å¡kolske godine, a eksperimentalno uvoÄ‘enje od Å¡kolske godine 2016./17.

Bez obzira na izbore?

– Ovakva sveobuhvatna, cjelovita reforma Å¡kolstva nije se napravila 70 godina i to je ogromna Å¡teta. Dragocjeno je spasiti svaku buduću generaciju. Zato vjerujem da će se na tome nastaviti raditi, bez obzira na rezultate izbora. Pri tome ne razmiÅ¡ljam samo o 2016. godini, nego dugoročno. Volio bih da se znatno prije počelo dugoročno razmiÅ¡ljati. Uostalom, nisam joÅ¡ čuo nikoga tko misli da je ovo Å¡to danas imamo u Å¡koli dovoljno dobro.

To potvrđuju PISA rezultati, a i ispadanje Sveučilišta u Zagrebu s ljestvice 500 najboljih u svijetu. Što prvo treba učiniti da se vratimo konkurenciji?

– Moramo mijenjati kriterije za izbor u zvanja i orijentirati se na primijenjena istraživanja jer Europa sigurno neće dati novac za otkrivanje tople vode. Dat će za konkretne stvari, a tim se izvorima moramo okrenuti joÅ¡ za neko vrijeme jer proračun neće biti dovoljan. U onom trenu kad ljudi to shvate i kad država to bude na sve moguće načine stimulirala i promovirala primijenjena istraživanja, imat ćemo Å¡anse za napredak.

Nova strogost

Hoćete li ukinuti institute koji otkrivaju toplu vodu?

– To je zadaća povjerenstva za restrukturiranje instituta.

Otpor već postoji.

– Naravno, svaka promjena kod nas dočeka se s nepovjerenjem. Ali možda se, napokon, stvori svijest da se, na primjer, RuÄ‘eru BoÅ¡koviću niÅ¡ta loÅ¡e ne bi dogodilo da se pripoji SveučiliÅ¡tu u Zagrebu. On doista niÅ¡ta ne bi izgubio, čak ni fotelju ravnatelja. A svi bi dobili: SveučiliÅ¡te znanstvenu snagu i skok na ljestvici za znatan broj mjesta, RuÄ‘er uključivanje u studije svih razina i mogućnost ranog regrutiranja mladih perspektivnih znanstvenika.

Reforma kurikuluma podrazumijeva uvođenje znanstveno utemeljenih činjenica u nastavne sadržaje, što jasno piše u Strategiji obrazovanja koju je usvojio Sabor. Očekujete li otpor Crkve ako od prvog razreda osnovne učenici počnu učiti o, primjerice, evoluciji?

– To treba odlučiti struka i zato smo za reformu odabrali vrlo različite skupine stručnjaka, i svjetonazorski i obrazovanjem. Ako takve stručne skupine stanu iza toga da treba obraÄ‘ivati evoluciju od prvog razreda, onda ću i ja kao ministar stati iza toga. Naravno, komunicirat ćemo sa svima.

Godinama nakon uvođenja vjeronauka u škole, i dalje postoje pritužbe da su djeca koja ne idu na školski vjeronauk diskriminirana. Zašto taj problem još nije riješen?

– Zato Å¡to je to samo jedan od mnogih problema. Objektivno je u nekim Å¡kolama teÅ¡ko napraviti satnicu tako da je vjeronauk na početku ili na kraju. No, upravo je ova reforma kurikuluma usmjerena i na to da se djeci koja ne idu na vjeronauk pruži alternativa.

Koja?

– Ona koju predloži stručna skupina.

Dobili ste kritike na prijedlog novog pravilnika o pedagoškim mjerama u školama, prije svega zbog birokratizacije odgoja. Što ste u njemu izmijenili nakon javne rasprave?

– ZaÅ¡to se svaki pokuÅ¡aj uspostave jasnih pravila smatra birokratizacijom? Ne kažem da je Pravilnik savrÅ¡en, no puno je bolji od dosadaÅ¡njeg načina, kada su se pedagoÅ¡ke mjere ureÄ‘ivale statutima Å¡kola. Dosad smo imali situaciju da učenik jedne srednje Å¡kole dobije mjeru isključenja iz Å¡kole zbog 21 neopravdanog izostanka, a u drugoj tek s viÅ¡e od 35 neopravdanih sati. Priznajem, to je prilično osjetljiva materija, stoga je i sastav povjerenstva koji ga je radio vrlo raznolik. Uvažili smo mnogo primjedbi iz javne rasprave, smanjili broj neopravdanih sati za pojedine pedagoÅ¡ke mjere. Sada je propisano da se opomena dobije kad se prikupi 0,5 posto neopravdanih sati od ukupnog broja sati u Å¡kolskoj godini, umjesto 1 posto, kako je prethodno bilo predloženo.

To znači da će za učenike će biti rigoroznija pravila?

– Da, za učenike će postojati stroža pravila, i to upravo na inzistiranje Å¡kola i sindikata. Naravno, kao i sve ostalo, i ovaj je pravilnik podložan promjenama ako se za to utvrdi potreba. Niti jedan zakon ili propis nije savrÅ¡en.

Što je još u njemu novo?

– Bilo je prijedloga da se varanje i prepisivanje uopće ne kažnjava. NaÅ¡e je miÅ¡ljenje da je to oblik neprihvatljivog ponaÅ¡anja koji se mora suzbijati. Započet ćemo blaže. Moramo postupno izgraÄ‘ivati svijest da je varanje nedopuÅ¡teno i da se neće tolerirati. U nekim državama, ako se učenika uhvati u prepisivanju, on odmah leti iz Å¡kole ili fakulteta jer se varanje tretira kao kraÄ‘a.

Stup srama

Zašto ste protiv javne objave rezultata mature i rangiranja škola?

– Treba biti svjestan činjenice da uspjeh na državnoj maturi nije jedini pokazatelj kvalitete Å¡kola. Kada bismo stavili na stup srama Å¡kolu koja ne postiže dobre rezultate na maturi ili reklamirali one najbolje, Å¡to bismo time dobili? Hrvatska, na žalost, joÅ¡ nema uspostavljen cjelovit sustav osiguranja kvalitete i to je neÅ¡to na čemu radimo, a vanjsko vrednovanje, čiji je jedan od oblika i državna matura, čini samo jedan dio toga sustava. Tu je joÅ¡ mnogo pokazatelja koji bi činili neku Å¡kolu kvalitetnom i nije jedini razlog za to Å¡to su u njoj nastavnici dobri. Mislite li da bi, kada bismo jednostavno zamijenili učenike prvih razreda neke po rezultatima državne mature slabije Å¡kole i one najbolje, oni prvi briljirali na maturi četiri godine kasnije? Siguran sam da ne bi.

Ne bi li se objavom lista povećala konkurencija i oni lošiji potrudili bi se da budu bolji?

– U elektrotehnici postoji pojam pozitivne i negativne povratne veze. Tvrdim da bi ovo izazvalo pozitivnu povratnu vezu u boljim Å¡kolama, a u loÅ¡ijim Å¡kolama negativnu povratnu vezu. Da ne spominjem kako objava rang-lista Å¡kola temeljenih samo na uspjehu na državnoj maturi nije niti opravdana niti objektivna i samo bi bila podloga za raznorazne spekulativne interpretacije.

Druge države nemaju problem s javnom objavom rezultata uspješnosti svojih škola.

– Dok god nemamo razvijen sustav osiguranja kvalitete, takve objave ne bi služile svrsi. No, planiramo pokrenuti institucijsko vrednovanje Å¡kola, kao Å¡to se to radi na razini visokog obrazovanja, kroz novu Agenciju za osiguravanje kvalitete u obrazovanju i znanosti. S time možemo započeti odmah iduće godine. To nam može poslužiti kao prvi korak i podaci i analize koje će se napraviti bit će dragocjeni za uspostavu sustava kvalitete kakav želimo.

I što će nam to reći o školama?

– Reći će nam gdje se radi dobro, a gdje ne.

Znači ipak ćemo dobiti rang-ljestvice uspješnosti škola?

– Možemo to tako nazvati, no nećemo ih odmah javno objavljivati.

U javnost idete s rezultatima vanjskog vrednovanja fakulteta. Zašto ne i škola?

– Ok, ali ne objavljuju se rang-liste uspjeÅ¡nosti visokih učiliÅ¡ta. Samo se navodi Å¡to nije dobro. Sa Å¡kolama je drukčija situacija, a i osjetljivija, zbog djece. Hoćemo li u budućnosti objavljivati i slične podatke Å¡kola, vidjet ćemo.

U godinu i pol bavili ste se problemom Gospe u školi, pravdanjem računa za put u Koreju, spoticali se oko sporta. Koliko uopće možete biti zadovoljni s onim što se napravilo?

– Naravno da nisam zadovoljan. Mislio sam da ću uspjeti napraviti puno viÅ¡e, no nisam računao na to da će biti toliko distraktora i pokuÅ¡aja da me se ‘zaposli’ sa svime samo ne konstruktivnim. Gotovo da povjerujem u neku teoriju zavjere. Ali, ipak se vidi da je u stvarno kratkom razdoblju otkad sam započeo mandat straÅ¡no puno stvari napravljeno.

Prvi glas

Å to konkretno?

– Pokrenuli smo milijunske projekte iz europskih fondova, poput obnove studentskih domova, zavrÅ¡ili Biocentar na Borongaju, omogućili sveučiliÅ¡tima 1500 stalnih radnih mjesta i rijeÅ¡ili problem znanstvenog podmlatka, gotovo udvostručili broj pomoćnika u nastavi za djecu s teÅ¡koćama i novac za studentske stipendije, napravili ili popravili niz zakonskih akata, pokrenuli reformu kurikuluma, dali besplatno Office 365 svim učenicima i nastavnicima, uveli predÅ¡kolu, uvodimo e-Å¡kole… Nemate vi prostora za sve (smije se). A sve s proračunom koji je tri posto manji nego prethodne godine. Je li se itko zapitao kako smo, u zbilja teÅ¡kim uvjetima, sačuvali gotovo sva radna mjesta u sustavu obrazovanja i znanosti, pri čemu je broj učenika koji zavrÅ¡avaju osnovnu Å¡kolu u posljednje tri godine pao za osam tisuća?

Izbori su za četiri mjeseca. Imate li ambicija za novi mandat?

– Ovisi o tome Å¡to će se dogoditi u iduća četiri mjeseca.

Što vam to znači?

– Puno je toga Å¡to bih joÅ¡ trebalo napraviti, a opet, zbilja je teÅ¡ko boriti se s toliko interesa i podmetanja.

Navodno ste interesantni i HDZ-u.

– To mi je prvi glas.