Ljilja Vokić: ‘Državna matura nije donijela ništa osim gubitka novca’

(Dnevnik.hr) Od ponedjeljka će 42 tisuće srednjoškolaca krenuti s upisima u srednje škole. Kao i svake godine, i ove je svaki treći učenik odlikaš. Svi odlikaši žele u gimnazije, a sve ih manje odabire strukovne škole.

O stanju, upisima i ocjenama u školstvu nema stručnije osobe od Ljlje Vokić koja nakon 42 godine na jesen odlazi u mirovinu s mjesta ravnateljice Sedme zagrebačke gimnazije, koju je vodila posljednjih 17 godina.

Znači li veliki broj odlikaša da zaista imamo tako izvrsne učenike ili te silne petice nisu pravi odraz znanja?

‘U sedmom i osmom razredu učenici shvate da se na temelju ocjena moraju upisati u srednju, pa počnu više učiti, a i roditelji počnu puno više voditi računa o djeci. Bude malo i profesorskog ‘navlačenja ocjena’.’

Ostanu li ti odlikaši odlični i kada upišu gimnaziju?

‘U pravilu dobijemo učenike sa 60 ili 80 bodova, dakle imaju gotovo sve petice. Prvi razred 40 posto njih završi odličnim uspjehom, a 60 posto vrlo dobrim. Rijetki su oni koji prođu s dobrim.’

Ovakva državna matura, prema Vašem mišljenju, ima li smisla?

‘Ja sam od samih početaka bila protivnik državne mature organizirane na ovakav način jer sam smatrala da je to gubitak novca, osobito od kada su svi fakulteti skoro uveli svoje prijemne ispite. Mi radimo jedan beskoristan posao koji košta, profesori dežuraju bez da im se plati, a u NCVVO-u je zaposleno puno ljudi. Mislim da bi trebalo napraviti jednu jasnu evaluaciju da se vidi što je državna matura konkretno napravila, a ja mislim da nije ništa.

Organizirala bih je na način da se po završetku srednje škole prijavite Centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja i birate između četiri područja – humanističko, umjetničko, jezično i prirodoslovno. Dakle, osoba koja će studirati Glazbenu i likovnu akademiju zaista ne mora polagati ispit iz matematike.

Kako gledate na tim ministra Mornara koji treba smanjiti broj predmeta, pa i knjiga za učenike?

‘Nikad ne bih smanjila broj knjiga, nego program. Potrebna je programska reforma. Recimo, u udžbeniku iz biologije ima puno termina koji se uče na Medicinskom fakultetu, a ne u srednjoj školi.’

Realno, koliko bi predmeta trebali imati učenici?

Mislim da su svi predmeti potrebni, ali bi u 3. i 4. razredu učenici birali sami izborne predmete.

I vječno pitanje besplatnih uđbenika. Prvi ste ih uveli. Koliko je to tada koštalo? Kolika bi bila cijena udžbenika za cijelu državu danas, prema Vašoj procjeni?

‘Cijena nije kontrolirana i to je problem. Mi smo plaćali 52 milijuna kuna za sve učenike, a sada je možda i deset puta više. Ja mislim da se oni danas mogu dobiti za 100 – 120 milijuna kuna.’

Službeno vam je u rujnu posljednji radni dan u prosvjeti. Generacije učenika puno je naučilo od vas. Što će vam najviše nedostajati?

‘Upravo oni, učenici. Ali, svako razdoblje života ima svoje vrijednosti i razloge da nađete smisao onoga što biste trebali raditi. Bavit ću se svojim slatkim malim unučićima, čitat ću, putovati i eto. Sve što bi i svi drugi umirovljenici trebali raditi.’